Dobitnici prve faze tranzicije isključivo tajkuni i insajderi u državnim tvrtkama, a svi ostali gubitnici
Današnju srbijansku elitu, koja djeluje izvaninstitucionalno, možemo po svom podrijetlu i načinu djelovanja nazvati vladom u sjeni, odnosno koristoljubivim društvom bez odgovornosti. Govorimo o vlasti u “sjeni” jer je očito nema u institucijama. Ovakav zaključak proizlazi iz činjenice da je određenoj skupini dopušteno mnogo toga što nije u skladu s pravnim i društvenim normama, ali i da neodgovorno upravlja društvenim tijekovima.
Nekad su početkom godina novine objavljivale popise srpskih bogataša, a izvor točnih informacija bila je Uprava prihoda. Tek dva desetljeća kasnije objava službenih popisa poreznih obveznika izgubila je svoju privlačnost. Svi smo shvatili da je novac negdje drugdje. Viđeni Srbi postali su obveznici stranih poreznih sustava, ako se ne dočepaju novca, a među prvih sto bogataša u Srbiji nema nijednog koji je formalno naslijedio njihovo bogatstvo. Na prvi pogled čini se da među srpskim bogatašima nema puno ljudi iz sustava u kojem su se poreznici oslovljavali s drugovima, ali samo na površan pogled. Analiza čak i javno objavljenih informacija ukazuje da su stvari na nekoj razini drugačije.
Kontrolirana ekonomija osiromašila Srbiju
Poslije osam godina tranzicije u Srbiji, vrijeme je da procijenimo jesmo li na dobrom putu i kako dalje. Odlučili smo se za prijelaz iz kontroliranog u slobodno tržišno gospodarstvo jer su ekonomski slobodnije zemlje bogatije. Ova korelacija nije, sama po sebi, dokaz, ali je pokazatelj da je slobodno tržište povezano s gospodarskim razvojem i da bi nam, ako želimo bogatije društvo, cilj trebao biti omogućiti građanima da na tržištu slobodno biraju što od koga i po kojoj cijeni žele kupiti. Mnogi su shvatili da je kontrolirana ekonomija osiromašila Srbiju, ali veliki dio građana i dalje sumnja da je rješenje za kojim smo tragali slobodno tržište.
Kada je u Srbiji počela tranzicija, stručnjaci su upozoravali da će u prvim godinama biti mnogo gubitnika od društvenih i ekonomskih reformi, a da će samo uzak krug ljudi biti dobitnici. Za utjehu ostaje prognoza da će u drugoj fazi tranzicije mnogo više građana postati dobitnici reformskih procesa. No, osam godina kasnije u Srbiji gubitnici ostaju gubitnici, a mali broj dobitnika i dalje pobjeđuje. Sada mnogi stručnjaci upozoravaju da Srbija luta na tranzicijskom putu. Nismo sigurni je li trebalo napustiti političko-ekonomsko-vrijednosni sustav devedesetih. Ideja tranzicije je iznevjerena. Slučajno ili namjerno, država nije stvorila ambijent za otvaranje novih radnih mjesta, a imamo dosta gubitaša, što je i normalno, ali više nego što treba jer posla imamo. Studija Svjetske banke iz 2003. godine, koja se temelji na razvoju istočnoeuropskih zemalja nakon pada Berlinskog zida, navodi da su dobitnici prve faze tranzicije isključivo tajkuni i insajderi u državnim tvrtkama, a svi ostali gubitnici. Tada su stručnjaci Svjetske banke napisali da druga faza tranzicije donosi promjene na bolje. Tajkuni, naravno, ne gube, ali zbog većeg priljeva investicija otvaraju se nove tvrtke i nova radna mjesta, pa ni oni koji se zaposle više nisu gubitnici, a nova poduzetnička klasa postaje dobitnik. Pobjednici srbijanske tranzicije, osim tajkuna, su i pripadnici novostvorene političke klase, koji su zahvaljujući političkim vezama zauzeli dobre pozicije u javnom aparatu i državnim poduzećima i na taj račun dobro žive.
Među dobitnike bi se mogli ubrojiti i neki od zaposlenika u državnim i javnim poduzećima koji zarađuju više od zaposlenih u tvrtkama. Većina stanovništva se i dalje opravdano smatra gubitnicima.Sve velike reforme provedene su u razdoblju 2000.-2002.
Srbija je daleko od tržišne zemlje. Praktično sve velike reforme provedene su u razdoblju 2000.-2002. a svi reformski uspjesi u biti su rezultat tada donesenih odluka. Od tada praktički niti jedan veći reformski potez nije proveden. Za ovih osam godina: valuta je stabilizirana; pri kraju je privatizacija društvenih poduzeća; a trgovina je malo slobodnija ukidanjem uvoznih ograničenja. Čak su i ograničene i nevoljke reforme pridonijele podizanju standarda prosječnog građanina. U odnosu na 2002. godinu ništa se nije promijenilo: i tada i sada glavni dobitnici su tajkuni koji su se obogatili u kontroliranom gospodarstvu, a glavni gubitnici ostatak nezaposlenih, koji je i tada i sada, ovisno o statističkoj metodologiji, bio trećina ili petina stanovništva. Do stvaranja nove poduzetničke klase nije došlo jer Srbija još nije ušla u drugu fazu tranzicije. Privatizacija društvenih poduzeća nije dovršena, privatizacija državnih poduzeća nije ni počela, stečajni zakon ne funkcionira, monopoli su vrlo jaki, a izostala je ozbiljna razina direktnih stranih ulaganja. Jedino što imamo su privilegirani i gubitnici.
