Markulinov umjetnički opus obuhvaća nekoliko stotina slikarskih i kiparskih djela u raznim medijima
U splitskoj galeriji Studio -21- u ponedjeljak, 23. rujna 2024. otvorena je izložba „Brid“ umjetnika Damira Markulina, a otvorenju je prethodila panel diskusija i promocija umjetnikove knjige „Suvremena likovna teorija brida – nove dimenzije percepcije“. Panelisti, uz samog umjetnika i kustosicu izložbe Doru Derado Giljanović bili su doc. dr. sc. Dubravka Kuščević te dr. sc. Miljenko Buljac.
Dr. sc. Damir Markulin, rođen 1966. u Sinju, hrvatski je kipar, slikar i znanstvenik. Hrvatski je branitelj iz Domovinskog rata, nositelj Spomenice Domovinskog rata 1990. i Medalje Oluje. Njegovo obrazovanje obuhvaća diplomu Vojne akademije, smjer elektronike (1988). Dopunski pedagoško-psihološki studij na Filozofskom fakultetu u Splitu, te doktorat na Pedagoškom fakultetu Evropskog univerziteta Brčko distrikt (2022.). Radio je kao profesor u srednjim školama u Sinju i kao visoki časnik MUP-a RH, a trenutno je član likovnog odjela Matice hrvatske u Zagrebu.
U znanstvenom radu Markulin se fokusira na područje pedagogije, likovne pedagogije i metodike nastave likovnog područja. Istraživao je estetski transfer likovnih djela na djecu s poteškoćama u razvoju te je objavio brojne znanstvene i stručne radove u relevantnim časopisima. Njegov najznačajniji doprinos umjetnosti je razvoj „Teorije brida“, novog pristupa oblikovanju skulpture.
Preferira mramor, granit, drvo, terakotu, broncu, aluminij i čelik
Markulinov umjetnički opus obuhvaća nekoliko stotina slikarskih i kiparskih djela u raznim medijima. U kiparstvu preferira mramor, granit, drvo, terakotu, broncu, aluminij i čelik, dok u slikarstvu najčešće koristi ulje na platnu. Njegov stil karakterizira sinteza figurativnog i apstraktnog narativa s ekspresionističkim i impresionističkim elementima. Istražio je neolitičko pečenje glinenih skulptura i konstruirao rimsku peć za keramiku. Tematski se fokusira na duhovne, emocionalne i povijesne teme, često koristeći lik žene s prepoznatljivom stilizacijom.
Markulin svoj umjetnički rad doživljava kao oblik duboke transcendencije, crpeći inspiraciju iz duhovnosti i unutarnje energije. Njegovi ciljevi uključuju doprinos razvoju vizualno-likovne umjetnosti, istraživanje vizualno-likovnih preferencija, percepcije i recepcije umjetničkih djela, te povezivanje društvenih i humanističkih znanstvenih područja. Teoriju brida primjenjuje u raznim područjima, od vizualno-likovnog odgoja i obrazovanja do primijenjenog teatra, plesne scenografije, arhitekture, urbanizma, psihološke analize i art terapije.
Markulinovo stvaralaštvo karakterizira životni put i bogato iskustvo, s izraženim istraživačkim duhom koji obećava zanimljiva buduća ostvarenja u području znanosti i umjetnosti.
Izložba Brid predstavlja vrhunac Markulinovog desetljetnog istraživanja, uključujući impresivne skulpture i slikarska djela. Centralni dio izložbe čini serija monumentalnih skulptura izrađenih od granita, dolomita i mramora, koje svojom formom i postavom u prostoru utjelovljuju koncept brida. Uz skulpture, izložba predstavlja i niz ulja na platnu velikog formata, u kojima Markulin istražuje primjenu teorije brida u dvodimenzionalnom mediju.
„Kroz teoriju brida, nastojim stvoriti novu, dinamičnu vezu između umjetničkog djela i promatrača,” kaže Damir Markulin. „Ova izložba poziva publiku da sudjeluje u stvaranju novih značenja i doživljaja umjetnosti, posebno skulpture i slikarstva.”
Vrhunac umjetnikovog desetljetnog istraživanja
Izložba Brid predstavlja vrhunac Markulinovog desetljetnog istraživanja, uključujući impresivne skulpture i slikarska djela. Centralni dio izložbe čini serija monumentalnih skulptura izrađenih od granita, dolomita i mramora, koje svojom formom i postavom u prostoru utjelovljuju koncept brida. Uz skulpture, izložba predstavlja i niz ulja na platnu velikog formata, u kojima Markulin istražuje primjenu teorije brida u dvodimenzionalnom mediju.
Dora Derado Giljanović, kustosica izložbe piše: Prema Markulinovoj teoriji, umjetničko djelo, i to upravo zahvaljujući bridu (liniji), postaje aktivan sudionik u komunikaciji s gledateljem, a ne samo predmet promatranja. Ono se proteže u prostor oko sebe, nadovezuje na njega i postaje dio njega, što stvara dodatne prilike za interakciju s promatračem. Uz to, teorija brida omogućuje uvođenje vremena kao četvrte dimenzije u odnos volumena i prostora, pretvarajući skulpturu i sliku iz statičnog u dinamični objekt.
Koncept prostorvremena — koji objedinjuje prostor i vrijeme u jedinstvenu, nerazdvojnu cjelinu, kako nas uči fizika — duboko je ukorijenjen u umjetnosti. U skulpturi, trodimenzionalna priroda djela omogućuje izravnu interakciju s fizičkim prostorom, dok vremenska dimenzija dolazi do izražaja kroz kretanje promatrača oko objekta, otkrivajući nove perspektive i značenja. S druge strane, slikarstvo, iako ograničeno na dvodimenzionalnu površinu, često istražuje iluziju dubine i pokreta, sugerirajući protok vremena kroz kompoziciju, boju i potez kista.
Suvremeni umjetnici poput Damira Markulina svjesno manipuliraju odnosom prostora i vremena stvarajući djela koja aktivno preoblikuju percepciju jednog i drugog. Umjetnici poput kubista razbijali su tradicionalne perspektive, prikazujući više vremenskih trenutaka istovremeno na platnu. Futuristi su, pak, eksperimentirali s tehnikama koje su pokušavale prikazati kretanje i protok vremena na statičnom platnu ili u skulpturi. Temelji Markulinove teorije brida mogu se naći upravo u ovim umjetničkim pokretima.
Povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Edward F. Fry u svojoj analizi kubizma ističe revolucionarnu ulogu linije i konture. Prema Fryju, kubisti su transformirali klasični crtež koristeći ravne linije umjesto zakrivljenih kontura, stvarajući nove odnose između forme i prostora. Ova nova funkcija linije kao gradivnog elementa vizualne stvarnosti, a ne samo opisnog sredstva, nalazi svoj odjek u Markulinovoj teoriji brida. Baš kao što je kubistička linija istovremeno definirala i negirala iluzionistički prostor, Markulinov brid stvara dinamičan odnos između skulpture, odnosno slike, i prostora koji je okružuje. Markulin, poput kubista, koristi ovaj element za spajanje figurativnog i apstraktnog, stvarajući djela koja preispituju granice između forme i značenja u suvremenoj umjetnosti.
Markulin u svojoj knjizi Suvremena likovna teorija brida – nove dimenzije percepcije predstavlja jedinstveni pristup suvremenoj skulpturi i slikarstvu. Njegova teorija brida redefinira ulogu skulpture i slikarstva u današnjoj umjetnosti, stavljajući naglasak na brid kao određujući faktor forme i značenja umjetničkog djela.
Nacrtana linija
Rudolf Arnheim, istaknuti teoretičar umjetnosti, u svojoj utjecajnoj knjizi Art and Visual Perception ističe kako se linija u umjetnosti manifestira na tri osnovna načina: kao objekt-linija, kao linija sjenčanja, i kao konturna linija. On naglašava da se čak ni jedna linija nacrtana na papiru ne može promatrati izolirano, već uvijek u odnosu na dvodimenzionalni prostor koji je okružuje — takva je naprosto narav ljudske percepcije koja nastoji u svakom obliku naći značenje i smisao. Ova transformacija linije u konturu, prema Arnheimu, ključna je za našu percepciju oblika i prostora u umjetničkom djelu. Ona definira granice između objekta i pozadine, stvarajući vizualnu hijerarhiju koja usmjerava naš pogled i interpretaciju djela. Arnheimove ideje o liniji i konturi pružaju važan teorijski okvir za razumijevanje toga kako ovaj osnovni likovni elementi (linija) oblikuje našu interakciju s umjetničkim djelom, stvarajući složene prostorne odnose i značenja.
Prema Markulinovoj teoriji, umjetničko djelo, i to upravo zahvaljujući bridu (liniji), postaje aktivan sudionik u komunikaciji s gledateljem, a ne samo predmet promatranja. Ono se proteže u prostor oko sebe, nadovezuje na njega i postaje dio njega, što stvara dodatne prilike za interakciju s promatračem.
Na tragu je ovo relacijske estetike, koju je 1990-ih razvio francuski kustos i teoretičar umjetnosti Nicolas Bourriaud, kao odgovor na promjene u suvremenoj umjetničkoj praksi. Bourriaud vidi umjetnost prvenstveno kao prostor društvene interakcije i razmjene, a ne kao autonomni objekt za kontemplaciju. Prema njegovom viđenju, umjetničko djelo postaje „stanje susreta“ — događaj ili situacija koja potiče međuljudske odnose i dijalog. Relacijska estetika naglašava važnost konteksta i participacije publike u stvaranju značenja umjetničkog djela. Umjetnost se tako transformira iz statičnog objekta u dinamični prostor eksperimentiranja s novim oblicima društvenosti. Bourriaud opisuje takva umjetnička djela kao „mikro-utopije“ — privremene, lokalizirane prostore za testiranje alternativnih modela zajedništva i komunikacije.
Relacijska estetika nudi i novi pogled na skulpturu i slikarstvo. Ona nas potiče da djela promatramo ne samo kao estetske objekte, već i kao katalizatore društvenih interakcija, naglašavajući važnost konteksta izlaganja i aktivne uloge publike u stvaranju značenja. Ovaj pristup može voditi ka novim načinima interpretacije, prezentacije i interakcije s tradicionalnim umjetničkim formama, potičući kritičko preispitivanje njihove uloge u suvremenom društvu.
Brid postaje glavno vizualno obilježje umjetničkog djela
U Markulinovom inovativnom pristupu, brid postaje glavno vizualno obilježje umjetničkog djela i ono što proširuje njegovu fizičku prisutnost u širi prostorni kontekst. On nije samo linija koja spaja površine, već nositelj značenja i simbolike djela. Brid omogućuje skulpturi da se proširi u prostor, stvarajući novu, zamišljenu stvarnost. Uz to, teorija brida omogućuje uvođenje vremena kao četvrte dimenzije u odnos volumena i prostora, pretvarajući skulpturu i sliku iz statičnog u dinamični objekt. Markulin je primijenio ovu teoriju u nekoliko svojih umjetničkih ciklusa, stvarajući djela koja spajaju figurativno i apstraktno u jedinstvenu cjelinu. Njegov kreativni proces uključuje faze od početne ideje do konačne izvedbe u trajnom materijalu, naglašavajući važnost apstrahiranja (sažimanja, reduciranja forme) u stvaranju umjetničkog djela. Inspirirana kubizmom i futurizmom, teorija brida oslobađa skulpturu od tradicionalnih ograničenja. Ona otvara nove mogućnosti doživljaja i tumačenja umjetničkog djela, stvarajući složen odnos između zamišljenog svijeta umjetničkog djela i naše stvarnosti.
Izložba Brid predstavlja vrhunac Markulinovog dugogodišnjeg istraživanja i stvaralaštva. Ona ne samo da poziva posjetitelje da otkriju nove dimenzije percepcije, već ih aktivno uključuje u proces stvaranja značenja. Kroz Markulinova djela, gledatelji postaju sudionici u dinamičnom dijalogu između umjetnosti, prostora i vremena.
Ova izložba nije samo pregled Markulinovog istraživanja brida, već je i poziv na preispitivanje našeg odnosa prema umjetnosti i svijetu koji nas okružuje. Teorija brida, utjelovljena u izloženim masivnim skulpturama od granita, dolomita i mramora te uljima na platnu, pruža nam novi jezik za razumijevanje suvremene umjetnosti — jezik koji briše granice između promatrača i promatranog, između statičnog i dinamičnog, između prošlosti i sadašnjosti. Brid nas poziva da iznova otkrijemo umjetnost kao živu, pulsirajuću silu koja oblikuje našu percepciju i naše mjesto u svijetu.
Izložba se može pogledati do 4. listopada 2024.
