I snujem svijet od tajni i divota
Ruže u vazi
crvenu ljubav cvatu
moju crvenu tugu i samoću
dok u lice
bacaju mi ljudi
trule kosti davno oglodane
bacaju mi smeće
svoju nevjeru i zloću
a ja samujem ljepotu
i snujem svijet
od tajni i divota
dok ruže u vazi
crvene latice prosiplju
ja vjerovat ću u dobrotu
preko groba
i preko svih
zemaljskih strahota
