Federico Faggin bio je uključen u izum osobnog računala. Jedne noći doživio je duboko iskustvo. Danas istražuje svijest, koja je za njega stvarnija od materije
“Ništa od ovoga nije bilo imaginarno”
Zapravo ne postoji ništa što bi uznemirilo Federica Faggina. Ali sada mu glas zvuči oštro. “Siamo folli?” pita: Jesmo li potpuno poludjeli? Naš razgovor na daljinu govori o klasičnoj znanosti, u kojoj se mozak smatra odgovornim za postojanje svijesti. “Apsolutna glupost”, kaže 83-godišnjak. “Kako materija, koja je oslobođena svijesti, uspijeva stvoriti svijest? Nemoguće!”
Ubrzo se čovjek s naočalama bez okvira i preplanulim tenom ponovno smiješi poput Bude. Zato što je fizičar riješio jednu od najvećih misterija čovječanstva, barem za sebe. Ne zanima ga čak ni pitanje kokoši ili jajeta, jer: Svijest je bila prva! Iz te nevidljive i neshvatljive “supstancije” stvoreno je sve ostalo što se pokazuje našim očima: planine, jezera, svijet, cijeli svemir. Faggin je došao do ovog zaključka nakon dubokog iskustva tijekom božićnih praznika 1990. godine, koje naziva “buđenjem”.
Federico Faggin jedan je od najvažnijih izumitelja našeg vremena. Razvio je mikroprocesor za kalifornijsku tehnološku tvrtku Intel, što je omogućilo izgradnju modernog osobnog računala. Zaslon osjetljiv na dodir također je na Fagginsovom računu. Prvi je radio na neuronskim mrežama, koje danas čine osnovu umjetne inteligencije. Bill Gates je rekao da bi bez Faggina Silicijska dolina ostala dolina cvjetnih livada. Kada je Barack Obama bio predsjednik SAD-a, dodijelio je Fagginu Orden za tehnologiju i inovacije.
“Bio sam promatrač i promatrani u isto vrijeme”
Faggin potječe iz bogate obitelji u Vicenzi. Protiv volje svog oca, poznatog profesora filozofije, tehnički se školovao za fizičara. U dobi od 18 godina razvio je nove vrste računala za Olivettija. Nakon zvjezdane karijere u Intelu, osnovao je vlastitu tvrtku.
Ali nije bio baš sretan bez da je znao razlog. U jednom trenutku je lupao po stolu, kaže, i rekao sebi: “Moram razumjeti zašto je to tako.”
Ubrzo nakon toga, Faggin je sa svojom obitelji bio na skijaškom odmoru u jezeru Tahoe. Jedne noći, dok je ležao budan u krevetu, iznenada je primijetio bijeli svjetlucavi snop svjetlosti. “Bila je to iznimno moćna, prava energija koja je izlazila iz mog tijela. Ništa od toga nije bilo imaginarno”, prisjeća se.
Nakon toga, energija je eksplodirala i proširila se po sobi. “Moja svijest je sada također počiva u ovom blistavom svjetlu, što je bilo izuzetno dobro”, kaže on. Opisuje ga kao snažnu mješavinu “ljubavi, radosti i mira”. Njegova je pažnja bila i unutar i izvan tijela: “Bio sam promatrač i promatrač u isto vrijeme.” Bio je siguran da je to svjetlo vrlo autentičan izraz onoga što ga čini onim što jest. Čak i više: “Shvatio sam da je to ta supstancija iz koje je stvoreno sve što postoji u ovom svemiru.” Jednom riječju: svijest.
Svatko tko sluša Faggina mogao bi doći u iskušenje da ga odbaci kao ezoteričara, razmetača i luđaka. Ali ako je njegovo tumačenje iskustva točno, naše poimanje “stvarnosti” bilo bi dovedeno u pitanje. U Fagginsovom konceptu, tijelo je podređeno svijesti. Kad ostarimo i umremo, to neće značiti kraj. Faggin kaže: “Za ono što stvarno jesmo, smrt je samo buđenje u širu stvarnost. Stvarnost u kojoj smo oduvijek bili i u kojoj nastavljamo postojati nakon smrti.”
Kako može biti siguran da te noći nije halucinirao? Takva izravna iskustva nose dokaz, kaže on. “To je pravi osjećaj, kao kad nešto pojedete i primijetite konzistenciju i okus.”
Od Emanuela Kanta do apostola Pavla
Prošlo je puno vremena prije nego što je Faggin uspio klasificirati ono što je doživio za sebe i znanstveno to potkrijepiti. Počeo je secirati svoj unutarnji život, naučio je meditirati, proučavao mistične tradicije, proučavao Immanuela Kanta i Gottfrieda Wilhelma Leibniza, čitao spise Giordana Brune ili apostola Pavla. Zajedno s talijanskim kvantnim fizičarom Giacomom Maurom D’Arianom konačno je razvio novi fizički model stvarnosti u kojem je svijest – a ne materija – temeljni princip stvarnosti i stoji u osnovi svakog oblika života.
Glavni cilj je učiniti unutarnje procese opipljivima. Upravo ta veza između “iznutra” i “izvana”, između osjećaja i svakodnevnog svijeta, između duhovnosti i znanosti, zanima Talijana i o kojoj je upravo napisao knjigu.
Za klasičnu znanost, mozak je mjesto gdje se stvara svijest. Faggin, s druge strane, u svojoj teoriji polazi od pretpostavke da su svijest i slobodna volja neovisni o tome i da moraju biti prisutni od početka kao osnovni preduvjet. Makar samo zato što se ne mogu objasniti ni na koji način. Dakle, mi ljudi rođeni smo s ova dva instrumenta – sa svrhom da “budemo u stanju prepoznati sebe kroz proces samospoznaje”. Sve dok se tajna vlastitog postojanja ne otkrije, ostaje osjećaj nezadovoljstva.
To čini za njega. Jedini problem s Fagginsovom teorijom je taj što se ne može dokazati. Zato želi provesti daljnje eksperimente: “Kad bismo mogli pokazati da biljka ima svijest, opovrgli bismo sve teorije koje kažu da je svijest povezana s mozgom”, kaže on. Jer biljke nemaju mozak. Ne kaže kako to planira saznati.
Federico Faggin: Oltre l’invisibile. Dove scienza e spiritualità si uniscono. Mondadori 2024. Trenutno dostupno samo na talijanskom jeziku.
