Posjet Tomislavgradu, Šuici i Rami
Obavio sam kratak izlet u domovinu kralja Tomislava, Mladena Šubića, hercega Stjepana, Hrvoja Vukčića Hrvatinića, moguće i sv. Jeronima. I Dive Grabovčeve i Veselka Tenžere. Upitala me supruga što radim u Tomislavgradu? Kažem, gledam slonove. Kakve slonove? Ne u zoološkom vrtu, slonove “Anancus avernensis” stare 3 milijuna godina smještene u Muzej pri franjevačkom samostanu i crkvi sv. Nikole Tavelića (franjevac mučenik, Šibenik, 1340. – Jeruzalem, 1391.), izgrađenoj od 1924. do 1931. od arhitekta Stjepana Podhorskyja (Zagreb, 21. XII. 1875. – Zagreb, 13. X. 1945.), s elementima starohrvatskog romaničkog i bizantskog stila.
Najveća zasluga za pronalazak fosila pripada zaljubljeniku u prirodu Vinku Ljubasu zvanom Jablanica. Vrijednost nalaza uspoređuje se sa samo dva mjesta na svijetu, Pakistanom i Münchenom. A, tek je započeto istraživanje.
Uz fosile koji začuđuju, posebice one kojima neznatne klimatske promjene današnjice zvuče apokaliptički (slon, lav i nosorog živjeli su u Europi) tu je i vrlo bogata knjižnica sa značajnim starim knjigama. (o. R. Levaković, o. Jeronim Filipović, dio Biblije pisan u Etiopiji, u Aksumu, svetom gradu kršćanskoga etiopskog kraljevstva slovima nalik više glagoljici nego ćirilici.) Franjevački misionari donijeli su cijeli niz zanimljivih predmeta, poludragog kamenja, maski i umjetnina iz Afrike.
Etnografski lokalni dio muzeja je nadasve zanimljiv. Lapidarij otkriva bogate tragove Rimljana koji su osvojili te naše krajeve u doba cara Augusta. Ilirsko pleme Delmata upravo se iz tih visokih kraških polja idealnih za stočarstvo raširilo Dalmacijom i dalo joj ime.
Fratri su vrlo pametno iz Londona kupili sliku Cavtaćanina Vlaha Bukovca (1875. – 1922.) “Isus prijatelj malenih”. Slika s kraja XIX. stoljeća je kombinacija akademskoga realizma i impresionizma, kompozicijski i koloristički veoma uspjela i impozantna.
Ramac, a ne Ramljak
U Rami razgovarali smo sa fra Mijom Džolanom (Rumboci, 1949., rođeni Ramac, ne kažu mještani Ramljak!), teolog, germanist i iznad svega humanist. Bio provincijal Bosne Srebrene (i nesretna Srebrenica bila je u Srednjem vijeku katolička!) Bio na čelu Franjevačkoga instituta za kulturu mira.
Rama je doživjela strahovitu nesreću u Drugomu svjetskom ratu kada su Talijani tamo doveli četnike koji su usmrtili gotovo 1.000 muškaraca. Nažalost ljudska povijest niže tragedije, kao da se ništa iz povijesti nije naučilo. Svjedočenje istine je jedini način da pojedinac, društvo, narod i čovječanstvo krenu boljim putem.
Ramski križ autora Kuzme Kovačića (1952.) ne potiče na osvetu ili mržnju, on svjedoči o simbolima kršćanske nade i povijesnoj opstojnosti toga etnički hrvatskoga dijela BiH. Samostan ima i zbirku modernih hrvatskih slikara poput Đure Sedera (1927. – 2022.) i Josipa Biffela (1933. – 2018.), Biffelova oltarna freska iz 1969. nalikuje pomalo Dulčićevim (Ivo, 1916. – 1975.), ali ima vrlo dobar kolorizam i uspjele povijesne alegorije. Jedna fotografija nedavno objavljena, koju je učinio Biffel prikazuje seobu Ramljaka koji su nakon strašnog rata još i žrtvovani potrebama nove države za električnom energijom; u plodnoj ravnici gradi se akumulacijsko jezero. Danas je to jezero atrakcija čineći ponekad alpski, ponekad jadranski izgled mjesta. Toliko dalekovidni (vizionari poznatoga Vizionaroviča, pardon Visarionoviča Džugašvilija znanog kao Staljin) da misle na turizam u Rami socijalisti utopisti ipak nisu bili.
U kući domaćina Jure Burića, profesora hrvatskoga jezika počastili smo se domaćim specijalitetima koje je pripravila njegova majka, pohvala širokom srcu našega Jure i našega šuičkoga domaćina Krešimira Markovića.
Australac u Šuici
Uz samostan (više puta rušen) je i etnografski i prirodoslovni muzej, sa vrlom lijepim primjercima domaće faune. U Šuici smo imali zadovoljstvo slušati fra Anthonyja Stephena Burnsidea, koji je ostavio vrlo vrijednu imovinu u Melbournu da bi nakon posjeta svetištu Međugorje svoju pobožnost okrunio svećeničkom haljom. I to u vrijeme Domovinskoga rata kao osoba s dva završena fakulteta (hortikultura, zemljopis), kojima kasnije dodaje i teologiju. Tada (1991.) još je i donirao svojoj sestri koštanu srž. Životna drama osobe koja potječe iz protestantske sredine, škotsko, englesko irskih korijena
Osam godina je bio župnik u Jablanici gdje je zavolio i bošnjački narod koji smatra vrlo sličnim Hrvatima po emotivnosti i gostoljubivosti. Žalosti ga tragedija u Jablanici i smatra da svi moramo pružiti bratsku pomoć unesrećenom narodu bez obzira na konfesionalnu ili nacionalnu pripadnost. Ističe kako se divi vjeri naših ljudi, s kojima se stopio, ali da se Hrvati previše služe srcem, za razliku od Anglosaksonaca koji racionaliziraju, čak i onda kad to nema nikakvog smisla.
O groznom odnosu Hrvata (?) Broza svjedoči ovaj natpis na ploči ispred Muzeja franjevačkoga samostana Šćit:
1857.- 1939. – sjedište župe Rama, samostanska škola
1857.- 1964. – komunistička kaznionica, ispostava milicije, mjesni ured, pošta i boravište “funkcionara” (komunjara, op., T.T.)
1857.- 1985. – boravište obitelji uslijed potopa, vjeronaučna dvorana…
1857. – potpuna rekonstrukcija prema prvotnom izgledu, fra Mato Topić gvardijan.
Zahvalnost prijašnjim – nada budućim pokoljenjima!
