Svaka muslimanska i srpska obrana ratnih zločinaca, nastavak je činjenja zločina nad Hrvatima katolicima
Teško je naći neku univerzalnu vrijednost u Bosni i Hercegovini, ne zbog toga što ih je malo ili ih i nema, već zbog činjenice da je svaka ona na žestokom muslimansko-bošnjačkom, gotovo, hamasovskom, udaru i progonu. Napose na brutalnom progonu našla se univerzalno civilizacijska vrjednota, istina, na koju muslimani i Muslimani agresiraju sve od prisilnog, mačom i ognjem, dankom u krvi, te prisilnom islamizacijom, dolaska islama na tu europsku periferiju.
A upravo taj muslimanski nasilničko teroristički udar na istinu jest bio i razlog krvavog vjersko nacionalnog, kulturno civilizacijskog beha sukoba za teritorij, kojeg su Muslimani započeli nepriznavanjem prava nemuslimanima, kršćanima, nevjernicima na Bosnu i Hercegovinu i njeno uređenje kakvim ga oni žele, i na koje po Međunarodnim konvencijama imaju pravo. Da bi sakrili taj razlog, to muslimansko uzurpiranje apsolutističkog prava na Bosnu i Hercegovinu, koju su htjeli, i danas hoće, urediti na šerijatski način kako bi ta povijesno katolička zemlja hrvatskih banova i kraljeva bila stan samo muslimanima i islamističkim teroristima koji terorizmom mijenjaju slike suvremenog svijeta, vrhovni vođa Muslimana naređuje ubojstvo kršćanskog svata.
Ubojstvo kršćanskog svata
I taj teroristički muslimanski čin uistinu je bio početak brutalnog muslimanskog okupatorskog pohoda na kršćane u Bosni i Hercegovini, a zatim i izvan njenih granica, čak do Amerike viđenog 11. rujna 2001. godine razaranjem američkog identiteta. Kada su vidjeli i doživjeli da kršćani katolici više nikada ne će dozvoliti da Turčin spava prvu bračnu noć sa udatom kršćankom, odlučiše taj zločin oživjeti i ponoviti ubojstvom kršćanskog svata, i najaviše, a malo kasnije i spustiše najcrnji mrak kršćanofobije na bosansko i hercegovačku zemlju, na trinaest stoljeća stari dom stanara katolika.
U Bosni i Hercegovini pod zapovjedništvom vrhovnog zapovjednika zločinačko terorističke muslimanske armije, gotovo cjeloživotnog osuđivanog islamiste, samoskrivane pod bosanskohercegovačkim ogrtačem, Muslimani izvedoše 11. rujan nad Hrvatima katolicima i prije 11. rujna 2001. godine. Zapravo 11. rujan 2001. godine kao dan početka agresije muslimana na kršćane i kršćanski svijet, što je i globalni početak sukoba civilizacija, kultura, islama i kršćanstva, ima svoj izvor u Bosni i Hercegovini iskopan zločinačko islamističkom ideologijom, nacifašističkih dimenzija i sadržaja, cjeloživotnom kršćanofobičnom politikom prijeratnog muslimanskog osuđivanog fundamentaliste, ratnog i poratnog zločinca Alije Izetbegovića.
Taj osuđivani i kažnjeni prijeratni nacifašist i nekažnjeni ratni zločinac genocidno crkvocidnih zločina nad kršćanima katolicima, ubojica kršćanske djece i bosanskih fratara, vrhovni zapovjednik zločinačke muslimanske armije, silovatelj časnih sestara i graditelj konclogora za zarobljene Hrvate katolike, oličenje je brutalnosti muslimanskih zločina iz vjerske mržnje prema kršćanima.
Trinaest stoljeća
Kršćani katolici u fratarskoj Bosni i Hercegovini, banovini i kraljevini hrvatskih banova i kraljeva u svojoj trinaest stoljeća staroj domovini, u vlastitoj kući isto tako dugog stanovanja kao jedini i apsolutni vlasnici stanari u koju su stoljeća kasnije mačom i zločinom provalili islamisti i uselili se kao podstanari, u vrijeme Alijinih zločina ponovno su prošli kroz turski vakat danka u krvi. Samo poslije tih brutalni i monstruozno barbarskih zločina nad katolicima i njihovim svetinjama, taj muslimanski zlikovac kojeg su naftni dolari iz islamskih zemalja spasili od zaslužene kazne ne, ne samo po zapovjednoj odgovornosti nego i po osobnom činjenju zločina, mogao je, a to je i učinio, Bosnu i Hercegovinu dati u amanet Turskoj, polutisućljetnom povijesnom zlikovcu nad kršćanima.
Tim, i uz mnoge druge zločine nad Hrvatima katolicima Alija Izetbegović je čak nadmašio i kasapina Mladića, koji je osvojene beha prostore ostavio svojim Srbima, a Alija ostavio ne svom muslimanskom narodu nego povijesno najbrutalnijem beha okupatoru Turcima. I zato je on po svim zločinima iznad Mladića, i od te povijesne činjenice ne može ga spasiti nikakva i ničija obrana, pa čak ni ona od najvećeg svjetskog lažova, cjeloživotnog progonitelja kršćana diljem svijeta, čuvara britanskih interesa kojima je služio Paddy Ashdown, a kojeg Alijine pristalice označuju njegovim odvjetnikom i braniteljem njegovih zločina.
No po laži i drugim zločinima nad Hrvatima Alija je bio ravan i Ashdownu, i zbog toga su branili jedan drugog, a njihove pristalice brane njih. Tolika počinjena zločinačka zlodjela su naprosto neobranjiva. Jer, za Hrvate katolike u Bosni i Hercegovini, u trinaest stoljeća starom im stanarskom domu, Alija Izetbegović je po počinjenim zločinima, i zločinačko terorističkoj muslimanskoj ostavštini iza sebe, a to će povijest dokazati, ono što je Ratko Mladić za Muslimane i Hrvate. Zločinac.
Alija je sve započeo
Mjerilo počinjenih zločina u vjerskom beha ratu za teritorij kojeg je i započeo Alija Izetbegović a dalje vode njegove nekažnjene ratno zločinačke pristalice, za hrvatske žrtve zasigurno nije, niti će ikada biti Haaški sud. Pravda tog suda vagana je isključivo nekim njemu poznatim vagama, na kojima su na jednoj strani bili interesi i naftni dolari a na drugoj hrvatske žrtve. I uvijek su prevagnuli interesi i naftni dolari iz islamskih zemalja, što pokazuje i potvrđuje činjenica da niti jedan Alijin ratni zločinac počinjenih zločina nad katolicima nije niti procesuiran a kamoli kažnjen. Svi su oni danas visoko pozicionirani članovi muslimansko-bošnjačke naci-politike opasnih namjera, skriveni i zbrinuti u Turskoj ili nekim drugim dvorcima dinastije Izetbegovića.
Ako su po zapovjednoj odgovornosti za ratni zločin u vjerskom beha sukobu pred Haaškim sudom suđeni vojni i politički lideri kršćanski vojski, pravoslavne i katoličke, a jesu, i ako taj isti Haaški sud po istoj proceduri nije sudio i Aliju Izetbegovića, i druge muslimanske vođe njihove armije, a nije, pa kako je onda taj sud mjerilo pravde. Nikako. I ni po čemu. Svojom pristranošću u radu, koja je u strahu od muslimanskog terorizma u njihovim zemljama, Haaški tribunal je na neki način sàm izjednačio Aliju i Ratka.
Plansko ubijanje
Po čijoj zapovjedi su Muslimani ubili fojničke fratre, vitešku djecu, počinili zločine u Križanćevu selu, Buhinim kućama, Miletićima, Maljinama, Gučoj Gori, Dubravici, Radonjićima, Brdu, Putkovićima, Zabilju, Rudniku, Šarićima, Pojskama, Zenici, Travniku, Bugojnu… napravili konclogor u Gluhoj Bukovici, počinili zločine u Sarajevu, Jablanici, Kaknju, Varešu i svim bosanskohercegovačkim prostorima po kojima je hodila i ubijala Alijina armija. Po Alijinoj zapovjedi, što je potvrdio i u Bugojnu kada je svojim zlikovcima koji i danas skrivaju masovne grobnice bugojanskih i maljinskih Hrvata kazao: “zvona na crkvama zvone za hajvan, i nemojte ih rušiti ali se potrudite da više nikada nema ko u njih dolaziti”.
Pa ima li tu ikakve razlike u zločinima nad Hrvatima katolicima između Ratka Mladića i Alije Izetbegovića. Zasigurno da nema, i da ne može biti za hrvatske žrtve velikosrpskog kasapina Mladića i velikomuslimanskog Izetbegovića. Ono što je Haaški tribunal učinio zabranivši kršćanima da muslimanske koljače zovu pravim imenom, zločinci, a da je kršćanske ubojice u obrani od deseterostruko brojnijih Muslimana slobodno zvati tim imenom, onda je to znak njegove pristranosti, i uvođenja zabrane slobode mišljenja i govora kršćanima, čime ih je taj isti sud osudio na ropstvo. To je dovelo do stanja šutnje kršćana i nepodnošljive galame muslimana-Bošnjaka, svi su kršćani zločinci samo smo mi muslimani žrtve.
Ta se šutnja danas pokušava nametnuti i Izraelu od strane Haaškog suda u njegovoj obrani od islamskog terorizma, zbog čega se ne govori o Hamasovom, kao i o muslimanskom, zločinu nad Izraelcima a sotonizira se izraelska legitimna i opravdana obrana. Haaški tribunal pokušava nametnuti Izraelcima ono na što su prisilili i osudili kršćane u BiH, osuđuje izraelskog vođu ali ne i Hamasovog. Osuđuje Izrael koji se u Libanonu brani, ne osuđuje Alijinog prijatelja Iran koji je okupirao tu nekadašnju bliskoistočnu Švicarsku.
Ista mjerila kakvima se vodio i vodi u slučaju muslimanske agresije na kršćane katolike u Bosni i Hercegovini, oslobađa agresore muslimane i kažnjava žrtve Hrvate katolike.
Brane zločine
Sve je to dio globalne kršćanofobije, čiji ideološki otac je upravo Alija Izetbegović. Ostavljajući Bosnu i Hercegovinu u amanet turskom genocidnom okupatoru a kršćanofobiju u naslijeđe sinu Bakiru koji je uspješno provodi i kroz skrivanje masovnih hrvatskih grobnica, kroz ubijanje hrvatskih povratnika, kroz prosvjede pred katedralom punom vjernika katolika u Sarajevu, pred uredom Visokog predstavnika, kroz uzurpaciju hrvatskog mjesta u beha nacionalnom Predsjedništvu, Bakir je tom radikalnom politikom izjednačio Aliju s Mladićem.
A prijeteći Visokom predstavniku Schmidtu riječima da bi “Trebao da ustane kada izgovara ime ALIJA” Bakir vraća turski danak u krvi u BiH kada je kršćanin morao kleknuti u najveće blato ili snijeg kada bi prolazio pokraj Turčina. To sin muslimanskog ratnog zločinca nad Hrvatima traži danas od Europljana da ustanu kad izgovaraju Alijino ime, i od hrvatske djece u mješovitim federalnim školama da uče o Aliji ubojici njihovih najmilijih i ubojici njihove budućnosti, kao što i Srbi traže da se uči o njihovom ratnom zločincu Mladiću.
Ima li onda razlike između ta dva ratna zločinca i njihovih sljedbenika, branitelja. Za hrvatske žrtve razlike nema, obojica su zločinci i u memoriji hrvatskog naroda takvi će trajno ostati. I svatko onaj koji pokušava tu povijesnu istinu osporiti, i hrvatskom narodu zabraniti da o njoj govori izjednačava se sa tom dvojicom ratnih zločinaca. Bakir se već izjednačio, kao i udruge muslimanske armije koje brane zločinca Aliju i negiraju njegove zločine. A sve dok je tako nestajat će svake Bosne i Hercegovine, napose multi kulti zajednice, koja će na kraju i nestati u muslimansko-bošnjačkim i srpskim zločinima. To zapravo i jest bio i Izetbegovićev i Mladićev cilj. Pa i po tome su jednaki. Svaka muslimanska i srpska obrana ratnih zločinaca, nastavak je činjenja zločina nad Hrvatima katolicima, i nad Bosnom i Hercegovinom.
