Stihovi, stihovi, stihovi. Te goleme bombe eksplodiraju
Jutra u prosincu
mokra su
rosna
dani kratki
brzo pobjegnu pod skute noći
ustajem rano
spavati ne mogu
nadiru moje unutarnje vode
poezijom pune se zdenci
iz bezdana
uskipjela mora
plimom grunu
iz sljepoočica
mjehurima pjenušaju
dinamitom mozak raznose
stihovi
stihovi
stihovi
te goleme bombe
eksplodiraju
