Poslove koje oni rade naši ne će raditi, ne isplati im se
Sve su učestaliji napisi u medijima o napadima i premlaćivanju stranih radnika, uglavnom dostavljača, u našim gradovima. Ti ljudi nikome ne oduzimaju posao. Smetaju neradnicima i „nacionalistima“. Naše gospodarstvo ne bi moglo funkcionirati bez stranih radnika, posebice građevinarstvo i turizam. Kako stvari stoje tih i takvih stranih radnika će biti sve više. Poslove koje oni rade naši ne će raditi, ne isplati im se. Bolje je primati socijalnu pomoć, sve četiri dići u zrak i napadati ljude koji pošteno rade i zarađuju za svoj život.
Došli su iz dalekih zemalja, „trbuhom za kruhom“. Ono što je nama malo i nedovoljno, njima je pravo bogatstvo. Tako je bilo i mnogim našim ljudima koji su stoljećima, odlazili u bijeli svijet „trbuhom za kruhom“. Živjeli su tamo u ne baš dobrim uvjetima. Danonoćno radili. Slali su svojima zarađeni novac. Vratili se u poznim godinama, iscrpljeni i bolesni. Danas su ipak drugačiji uvjeti. Iseljavaju mladi obrazovani ljudi, često sa svojom obitelji. Oni odlaze, jer su ovdje nezadovoljni s puno toga, prvenstveno s društvenom i pravnom nejednakosti, nepravdom i stranačkim uhljebljenjem.
Strani radnici doprinose održavanju i napretku našeg gospodarstva
U zemljama u koje odlaze nisu dočekani na nož. Tamo je dobro razvijena i korištena inkluzija i integracija stranih osoba u gospodarstvu i društvu, jer su domaćini svjesni potrebe i doprinosa stranaca u rastu i razvoju njihove države.
Kod nas izgleda da ta svijest nije do mnogih doprla. Strani radnici doprinose održavanju i napretku našeg gospodarstva. Tim ljudima bi trebalo osigurati siguran i dostojanstven život ovdje. Trebalo bi im osigurati učenje jezika i upoznavati ih s našom kulturom o običajima. Ne trebamo ih i ne možemo mijenjati. Možemo ih prilagoditi i osposobiti da se međusobno razumijemo.
Njima nije lako ovdje, kao nikome u stranom svijetu. Nisu ovdje iz nikakve obijesti, nego iz potrebe. Mi jedni druge trebamo. U toj i takvoj situaciji i konstelaciji pokušajmo se prilagoditi jedni drugima. Strani radnici su naša stvarnost i naša budućnost. Svjesni toga trebali bi im se prilagoditi i prihvatiti ih.
To većina naših građana i čini. Međutim, manjina neodgovornih, nesavjesnih, neobrazovanih, neosviještenih i rigidnih pojedinaca te ljude pojedinačno i grupno napada, nanoseći im psihičke i fizičke ozljede.
Neki dan u Splitu, je na više mjesta napadnuto nekoliko stranih radnika. Zaogrnuti mrakom, kapuljačama i maskama, hrabri domoljubi“ fizički su napali strane radnike, dostavljače na skuterima. Takvi huligani nas sramote pred cijelim svijetom. Mi nismo nikakvi teroristi. Mi smo gostoljubiv i uključiv narod. Neki od tih „heroja“ su uhvaćeni i privedeni sudu. Nadam se da će biti primjereno kažnjeni. To je nužno potrebno.
U cijelom gradu je potrebna veća sigurnost na ulicama i pomoć stranim radnicima. Gradonačelnik na tome treba poraditi. Bilo je sličnih napada i u Zagrebu. Ne znam jesu li počinitelji privedeni pravdi. To se jednostavno ne smije prešutjeti. Počinitelje treba strogo kazniti.
Strani radnici moraju biti sigurni u našoj zemlji. Moraju i trebaju živjeti bez straha od bilo čega, a ne se bojati za svoj život. Mi nismo barbari. Mi smo civiliziran i kulturan narod. Takvu sliku treba odašiljati svijetu, a ne sliku stranog radnika s rukom u gipsu, zbog prijeloma dobivenog od napada huligan, dok su obavljali svoj svakodnevni posao.
Naša je moralna i kršćanska dužnost prihvatiti te ljude i pomoći im da se što prije prilagode životu u Hrvatskoj.
