Digitalna valuta – zadnji udarac koji se zadaje čovjeku
Odmiče vrijeme, dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom, stoljeće za stoljećem, tisućljeće za tisućljećem. Pod ovim svodom nebeskim čovjeku je dano malo vremena prije nego ga smrt dokonča. Ne znamo što je sve iznad nas, niti što je ispod nas. Ne znamo sasvim pouzdano što je bilo prije nas, ni što će biti poslije nas. Ako nas majka ne usmrti u utrobi, rodimo se i odrastemo u nekom prihvatljivom okruženju, možemo jedino kroz koje desetljeće, ako smo budni, zdravi i pod navodnike, „normalni“, prije nego postanemo zemaljski prah, u bunilu ovoga svijeta nastojati održati se na nogama, ne zaglaviti bez smisla. Moliti se da ne postanemo žrtve vječnih ratova, robovi, utamničenici, neke nas kataklizme ne potope. E sad, hoćemo li u tihosti provesti svoje dane, zavučeni u svoju spuložinu, dopustiti da sve drugi kroje, na svoje krosne tkaju, i po vjekovnom običaju primati udarce ne puštajući glasa, povinuti se do zemlje, prostrti da budemo tepih pod njihovim nogama? Samo tonuti u nemoć, razočaranja i tugu, ili ćemo se barem požaliti na vječne nepravde, iako znamo ako se potužimo i oglasimo, da će udarci biti nemilosrdni, prijetnje našemu životu neizostavne. Ovo što se događa u Hrvatskoj s uhićenjima moćnih, koji naravno imaju pouzdaniju zaštitu iza sebe nego Kineski zid koji je nekoć štitio golemo Kinesko carstvo, trebalo bi nas otrijezniti, ali većina neće pustiti glasa ni krik da malo oduše. Ostajemo nijemi, kao da nam je jezik iščupan.
Nemirni svijet
Netko kaže neka brinemo samo o sebi, o bližnjima. To nije nikakav savjet, jer smo uvučeni u ono što ne možemo izbjeći, donosi nam nevolje na svakom koraku. Više ne možemo razmišljati samo o sebi kao izdvojenoj jedinki, ne možemo čak ograničiti se na naše bliže okruženje, moramo razmišljati globalno. Vidimo da nigdje u svijetu nema mira, sklad među narodima koji nikad nije uspostavljen, upravo se pokazuje kao nesklad iz kojega oganj plamti, gusti dim se dimi. Što iz tekućih događanja u svijetu proizlazi za nas mrave zemaljske, za naš mali narod? Za šahovskom pločom su grubi i jaki igrači. Koji će koga nadigrati, ili će na kraju biti pat pozicija, odnosno remi? Okolo su promatrači, neki imaju dobar uvid u položaj figura na šahovskoj ploči, neki nisu dovoljno mudri da prate poteze igrača. Nekima nije bitno tko dobiva tko gubi, dok oni imaju dobar utržak i dovoljno novca, bez obzira je li ukraden ili kako god dospio u njihovu riznicu, svejedno im je. Ali varaju se. Oni mudriji već slute kamo igra vodi, šapuću, tu i tamo nešto prokomentiraju, kao Donald Tusk, predsjednik Vlade Republike Poljske. On se nadvio nad igrače i u svom promišljanju daje nam naslutiti da su se nad naš planet nagomilali golemi crni oblaci, posebno nad Europom.
Globalni izazovi
Teško je doći do nekih informacija, jer u vijestima je sve frizirano, nema mjesta istini, i na portalima je teško doći do nekih vjerodostojnih podataka, sve je puno nejasnoća, cenzura je nemilosrdna, pa se mora hitro hvatati između redaka ono što se prešućuje. Mora se biti vrlo vješt, jer i laži nekad otvore neka tajna vrata, otkriju neki trag. Ako takva osoba i stekne dublji uvid u stvarno stanje, opet ne može baš ništa poduzeti. To je kao da na mrtvaca staviš sjajni nakit. Ako razmišljaš, barem ne nasjedaš na „patke“ koje se ubacuju u eter. Mora se naučiti razmišljati, a dobro je to i da nam ne zakržlja mozak. Ja ću opet po narodnu, vidi i šuti, rekneš li što slutiš, može te grom iz vedra neba udariti. Krucijalno pitanje malog čovjeka, ili da prevedem na hrvatski, ključno pitanje jest, ima li šanse u ovakvim globalnim uvjetima, da ja, moja obitelj i moja Domovina opstanemo i preživimo?
Čini se kako bi sudbina malih naroda mogla zauvijek biti zapečaćena krvavim pečatom. Po mnogočemu što se događa logično je zaključiti, mali narodi moraju biti bespogovorni poslušnici. Porobljavani na perfidan način, ukidaju se svi zakoni koji bi ih štitili, posve se obespravljuju. Postaju otpaci koji će biti eutanazirani. I to je najbolnija točka na kojoj svatko iole razuman mora stati i razmotriti je.
Opasne kriptovalute
Uvođenje kriptovalute, čije je uvođenje potpisala i naša Vlada s većinskim brojem glasova, opasnost je koja zapravo cilja na čovjeka, koji će morati primiti na sebe pečat bez kojega neće moći kupovati ni plaćati. To znači da uskoro slijedi čipiranje. Novi gospodari čovječanstva ne će biti ljudi, ne ću reći svoj zaključak, iako bih voljela da griješim. Imamo desetljećima čipirane pse, mačke, ptice i mnoge životinje, ali oni ne moraju ići u trgovinu, ne moraju kupovati odjeću ni obuću, plaćati režije i račune. Bez čipa, čovjek ne će moći ni disati. To je zadnji udarac koji se zadaje čovjeku. Odijeljenost od Boga i poništavanje osobnosti. U ljudskom biću gorjet će vatra paklena. Tomu se ne može izbjeći ni umaknuti. Novi lanci već su za nas skovani, danomice ćemo trpjeti muku. Bit ćemo robotizirani, s tim da roboti nemaju emocija, a naše će biti budno nadzirane. Koja je to opasnost po ljudski opstanak, znaju čak i plemenski vođe u Africi koja se budi, dolazi polako sebi nakon stoljeća kroz koja su je poharali osvajači, znaju i naši vlastodršci ali podržavaju sve što nas potkopava i ugrožava nam opstanak. Gubitak osobnosti i brisanje identiteta su kao da ste proizvod bez naziva, deklaracije, ili bilo čega po čemu bi se zaključilo što ste i tko ste.
Globalni ratovi
Rakete, Storm Shadow, piše da se tako zovu, i da su to interkontinentalne balističke rakete koje imaju golem domet, deset puta brže od brzine zvuka i zasad se ne mogu presresti ni neutralizirati, koje je Rusija počela koristiti za raketiranje ciljeva u Ukrajini, potaknuli su Englesku i SAD, da javno stanu na stranu Ukrajine, dopuštajući Ukrajini da koristi njihovo oružje za udare unutar Rusije. Dolaze k sebi i Francuzi, oni su jaka vojna sila, imaju dobro obrambeno oružje, dobro obučenu vojsku, i nisu naivci. Konačno. To čime Rusi izazivaju svijet, eksperiment je da se vidi s čim tko raspolaže i s čime će se čovječanstvo morati suočiti, te da se pokuša proizvesti na brzinu oružje koje bi moglo tom pogubnom ruskom oružju parirati. Ako se počne mlatiti s jedne i druge strane takvim oružjem, to će neminovno potaknuti atomski rat. Ljudske strasti, prkos, inat, zloća, obijest, oholost, ne priznaju razum. Ne moraju se prolomiti nebesa da nas Bog zatre, taj posao odradit ćemo sami, i na našu sveopću nesreću, revno ga odrađujemo.
Kako god da se gleda, ne vidim izlaza. Da sam makovo zrno, nikla bih negdje na njivi, procvjetala kratko prekrasnim cvjetovima, i zbogom svijete, ali sam ljudsko biće koje spoznaje svu svoju krhkost i beznačajnost kad su u pitanju stvari koje se odnose i na moj život. Imam vjeru barem koliko je gorušičino zrno, svetkujem Dan Gospodnji, živim po onih 10 Božjih zapovijedi, trudim se ni mrava ne zgaziti, molim se svim srcem i dušom, čitam Bibliju, promišljam, ali ljudska krivnja izgleda da je kolektivna. Sve glave padaju zajedno, nitko neće biti pošteđen. Val za valom valja se, sve se ruši. Zapravo ruši se naša civilizacija, to je neosporno. Odradili smo svoje. Sve je lančano povezano. Kao što su nekadašnji osvajači spaljivali gradove i sela, zatirali tragove drevnih naroda, tako se događa i u naše vrijeme. Tko bi trebao poslije nas stupiti na scenu svijeta?
Ugrožen opstanak hrvatske države
Još dok jesmo, mi u Hrvatskoj suočavamo se s mnogočime što je izvan razuma. Stalno se bockamo, koškamo, preslažemo u grupe i grupice, bavimo nepoštenom trgovinom. Sirotinje i bolesnika sve je više, opojnih droga i beskrupuloznih dilera, koji imaju svoje đavolje odvjetnike, Jude koji sve rade za krvave škude. U nas se tri čovjeka razdijele na četiri stranke. Nitko tu matematiku ne može shvatiti. Tašti smo, pojedinci bi po tome mogli biti na vrhu svjetske ljestvice. Njihova taština po mnogo čemu odskače od uobičajene ljudske taštine. Da mogu pretvorili bi nas u crve koji žive u zemlji bez da ikada ugledaju sunce. Svi naši vidici ništa im ne znače, rad i zalaganje, sva naša muka i nebrojene žrtve, Domovina, ni narod. Njima su to samo smetnje, dosadno blebetanje kojega se pokušavaju riješiti. Odbojni smo im i drže da smo glupi.
Svuda ima svačega, ali čega ima u nas nije za povjerovati. Sodomija nije ništa novo, odnosno seksualno zlostavljanje i iživljavanje na životinjama. Toga ima oduvijek po svem svijetu, a zlostavljači pripadaju svim društvenim staležima. Britanski zoolog Adam Britton priznao je 8. kolovoza 2024., optužnicu koja ga tereti po 63 točke prekršaja koje se odnose na bestijalnost prema životinjama. Kod nas se vodi niz sudskih parnica protiv onih koji su dokazano prakticirali seksualno napastovanje životinja, čak snimali taj gnusni čin. Svi smo još zgroženi slučajem našega parlamentarca Ivaniševića koji je silovao svoje pse i sve snimao kamerom. Ovo najnovije, dovođenje silovanih pasa i mačaka iz romskih naselja u skloništa za životinje u velikom broju, čini se bez presedana. To nisu pojedinačni slučajevi. I sad traži se smještaj za te životinje koje se trebaju sterilizirati, očistiti, donekle im se pružiti pomoć. Općina Koprivnica sufinancira trošak udomiteljima koji prihvate te traumatizirane, uplašene i u neku ruku nepovratno uništene životinje. Životinje imaju inteligenciju, vrlo osjetljivu psihu, iznimno pamćenje. Ajme majko, tko bi od užasa prihvatio tu jadnu životinju? Koliko je to ujedno i opasno, jer životinja koja je zlostavljana može se okomiti na udomitelja, u njoj postoji strah od ponavljanja tog čina. Poznat je slučaj da su tri psa koje je jedan nastrani čovjek seksualno zlostavljao, navalili na njega i usmrtili ga. To je živi dokaz da životinja ima u sebi osjećaj što je ispravno što je nakaradno. Kažu, nema u nas zakona koji bi to spriječio, takva nedjela kažnjavao, ili tim protuhama koji primaju socijalnu pomoć, stvaraju goleme probleme, prijete domicilnom narodu, oduzeo dio novca za zbrinjavanje takvih životinja. Zaista je svijet neizlječivo bolestan.
Mladi su dezorijentirani
Uhićenje domara, 29-godišnjeg pedofila iz Velike Gorice, te nastojanje ravnateljice da sve prikrije, roditelje mora zabrinuti. Slučajeva zlostavljanja i kojekakvih kriminalnih radnji u školama u svijetu i kod nas ima jako puno, ali ravnateljice i ravnatelji to prikrivaju da bi sebe zaštitili, mogla bi doći na glas da su nesposobni, izgubiti fotelju i dobru plaću. Ovo što se dogodilo u Kninu, također je uvid u našu hrvatsku stvarnost. Mladi ljudi koji su se navodno zabavljali igrajući se bombama? Mladić od 25 godina mrtav, četvero ranjenih među kojima i djevojka od 16 godina. Ma komu mažu oči? Kakva je to bila zabava? Pod utjecajem kakvih opijata su bili ti mladi ljudi, posebno maloljetna djevojka?
Više predsjedničkih kandidata otkrivaju podatke o tajnom dolasku 1.125 migranata koji su iz europskih zemalja vraćeni u Hrvatsku, jer smo potpisali sporazum o prihvaćanju migranata koje Europa vraća u prvu zemlju u kojoj su registrirani kad prijeđu Schengen. Ako ih se ne primi plaća se EU za svakoga po 20 000 eura. Dužni smo smjestiti ih, pružiti im sve za pristojan život. Ministarstvo Policije to opovrgava. Ako govore istinu Miro Bulj i Marija Selak Raspudić, za pitati se u što smo se pretvorili? U kontejner za otpad. Ovo više nije naša zemlja, naš prostor. Ne možemo više sva ova zla od sebe odbiti niti ih sanirati. Otkotrljali smo se stvarno, ne do ruba nego u ponor.
Čekati nam je rasplet ove velike svjetske drame o mogućem izravnom sukobu velikih sila, koji naravno uvlači sve ostale u sukob. Tko ne shvaća kamo nas žele odvesti „veliki vođe“ naroda, neka se zamisle nad sobom. Ako neki od tih krutih, opsjednutih, ne pognu svoju tvrdu glavu, i kamen će proplakati nad ljudskom tragedijom. Mnogi su u prošlosti poželjeli biti gospodari svijeta, kao i neki današnji umobolnici, a kamo je to odvelo njih i svijet? I opet ista priča, i opet, i opet…, nikad joj kraja. Pa da nećeš požaliti što si rođena u ovom đavoljem kotlu?
Svi moji strahovi opravdani su. Koji put odabrati da ne sretneš razbojnike koji će te opljačkati, nanijeti ti ozlijede ili te usmrtiti? Kako zaštiti nedužnu djecu koja su izložena opasnosti na svakoj stopi? Zemljo, Zemljo, draga si mi, mila, ali ne mogu ti pomoći. Vidim tvoje izborano lice, čujem tvoje jecaje, čovjek koji je tvoj pustošitelj i zlostavljača ne popušta. Stavila bih te u svoje srce, ali rasprsnulo bi se, jer ja ne mogu podnijeti sile razorne koje tebe napadaju i muče. Tvoju volju kao ni moju nitko ne poštuje. Zatreseš se ponekad, popadamo, ma nastavljamo po svom. Naše bezumlje, nitko ne može obuzdati.
