U vrijeme kad se čekalo zadnje školsko zvono…
Jednog zimskog dana,
U Zagrebu,
U Hrvatskoj,
U Europi,
U jednoj školi,
Nožem je ubijeno jedno dijete.
Učiteljica i još nekoliko učenika,
Teško su ranjeni.
U krvavom pohodu,
Sumanutog, bolesnog mladića.
Nad zemlju se nadvio mrak.
Tuga i bol razdiru srca.
….
Sad mnogi se pitaju:
Tko je za taj pokolj kriv?
To je najmanje bitno i važno.
Bitno je da će ispod
Jednog božićnog bora
Ostati neotvoreni pokloni.
Bitno je da u školi djeca nisu sigurna.
….
Tog posljednjeg dana,
U prvom polugodištu,
Čekalo se zadnje školsko zvono.
Veselilo se Božiću,
Blagdanima i praznicima.
Umjesto toga suze, plač,
Svijeće, cvijeće, medvjedići
I ostale igračke.
Na školskom igralištu.
Dosad neviđena slika,
Na našim prostorima.