Predsjednička kampanja nikad slabija i bezličnija
Još jedan Božić je prošao. Bilo je u nas Božić suzdržanog veselja i slavlja, zbog velike tragedije u osnovnoj školi Prečko u Zagrebu. Sedmogodišnji dječak je brutalno ubijen u svojoj školi, čekajući zadnje školsko zvono u prvom polugodištu. Nekoliko djece je ranjeno. Ranjena je i učiteljica, koja se još oporavlja od fizičkih rana u bolnici. Njene psihičke rane su duboke i trebat će joj dugi oporavak. Ta hrabra žena spasila je svoje učenike od napada neubrojivog ubojice. Zaslužila je najviše odlikovanje i duboki naklon cijele nacije.
Zbog situacije u spomenutoj školi i Dana žalosti u cijeloj državi, predsjednička kampanja je splasnula u svom zamahu. Sučeljavanje predsjedničkih kandidata bilo je nekako blijedo, uglavnom napadačko, bez jasnih programskih smjernica.
Osiono napadanje protukandidata nije bilo baš uspješno i produktivno. Bila je to svojevrsna predstava. Iskreno, bilo mi je dosadno dok sam to gledala i slušala. Iznadstranački kandidat se pokazao itekako stranački. Nezavisni kandidat nije imao niti je znao što reći, osim uobičajenih fraza. Istaknula se lijevo orijentirana kandidatkinja. Ona zna i može, ono što hoće. Osim toga, potpuno je prirodna i realna.
Po svemu sudeći na Pantovčaku se ne će dogoditi ništa novo, niti nepoznato. Okršaji između dva politička brda bit će još učestaliji i još žešći. Što očekivati u takvom okruženju? Može li iz toga proizaći ikakav boljitak za običnog čovjeka, narod, društvo i državu? Vidjet ćemo.
Cijene lete u nebo
Dok se to ne dogodi životarit ćemo i dalje. Sve više ima sirotinje koja jedva spaja kraj s krajem. Njima je sasvim svejedno tko je na Pantovčaku. Bitno im je i važno preživjeti do sljedeće mirovine, koja je unaprijed potrošena.
Cijene svega, naročito hrane lete u nebo. Ovogodišnja me skromna božićna košarica (s jednakim artiklima) koštala oko 40 posto više od prošlogodišnje. To izaziva strah, nemoć i nelagodnost. Neka bude. što bude, nije dobra filozofija. Svoju budućnost moramo uzeti u svoje ruke.
Moramo se i trebamo probuditi iz letargije i osjećaja nemoći. Trebalo bi vratiti dio izgubljenog povjerenja. Promjene su moguće, čak i kod istih osoba.
Komu vjerovati? Onima koji u promjenama nude raj na zemlji ili onima koji nude grubu stvarnost i mogućnost promjene. Mislim da u svemu treba biti realan i umjeren. Mi smo država s malo stanovnika. Naš geostrateški položaj nam daje na važnosti. To bi trebalo iskoristiti. Moramo biti i ostati samostalni, neovisni, moderni, domoljubni i demokratski nastrojeni. To ne znači da smo izolirani i napušteni. To ne znači niti da smo nekomu nužno potrebni. Moramo se pouzdati u sebe, svoje snage i mogućnosti. Predvođeni pravom, sposobnom, obrazovanom, kompetentnom, kompetitivnom, domoljubnom, prizemnom, prirodnom, empatičnom vladom, puno toga dobroga i potrebnoga može se napraviti. Nitko ne smije biti izoliran niti odbačen. Svi zajedno možemo puno toga dobroga učiniti za sebe i svoj narod.
Najprije, trebali bi u velikom broju izaći na ove predsjedničke izbore i pokazati svoju volju. S novim predsjednikom(com) države započet ćemo novu 2025. godinu. Sretna i uspješna nam bila!
