Drugi krug predsjedničkih izbora je čista formalnost

Nitko ne voli štrebere

Od samog početka predsjedničkih izbora, od najave predsjedničkih kandidata, znalo se tko će biti pobjednik ovih izbora. Većina birača, lijevih, desnih i onih iz centra biralo je predsjednika za predsjednika. Nije to nikakvo iznenađenje, niti čudo. Predsjednika Zorana Milanovića narod voli. On ne laže i ne krade. On se ne pretvara i ne pokazuje onakvim kakav nije. Suvereno zastupa i brani državu i narod. Suprotstavlja se autokratskoj vladi i tiraniji u vlasti HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera. Ne dopušta da hrvatski vojnici vode tuđe ratove. Čuva neovisnost, samostalnost, demokraciju. Bori se pravo i pravdu. Upozorava na negativne pojave i njihove posljedice.  Jednostavan je, prirodan, otvoren, druželjubiv i opće prihvaćen. Uočava, shvaća i nastoji pomoći u rješavanju bitnih i važnih problema. Uporan je i ne odustaje od svojih prijedloga i nastojanja. Zbog toga ulazi u stalne sukobe s premijerom Plenkovićem i nekim njegovim ministrima. To bi se moralo promijeniti. Po Ustavu i ostalim zakonima predsjednik države i premijer moraju surađivati u nekoliko područja. Njihova nesuradnja je štetna po državu i građane. Obojica su za to kriva. Njihovi karakteri i ega ne popuštaju i ne priklanjaju se ničemu. Predsjednik Milanović  sada, a to je činio i prije nudi ruku pomirenja  premijeru i vladi. Trebamo mu vjerovati. Krajnje je vrijeme da njih dvojica počnu surađivati, pogotovo što se tiče vojske i vanjske politike.

Formalnost

Bilo kako bilo sad smo tu gdje jesmo. Moramo završiti formalnost drugog izbornog kruga. Iako je praktički sve jasno i izvjesno nije gotovo dok nije gotovo. Na ove izbore bi trebalo izaći u što većem broju, pokazati i potvrditi sebi i svima drugima što narod misli. Narod misli, što je i pokazao u prvom izbornom krugu, da im je dosta HDZ-a i Andreja Plenkovića. Da je bilo tko  na mjestu Dragana Primorca, izgubio bi  na predsjedničkim izborima. Možda ne s tolikom razlikom, ali izgubio bi. Dragan Primorac vodi izgubljenu bitku i glumi kako može pobijediti aktualnog predsjednika. To je tragikomično, baš kao i njegovi performansi, skidanje sakoa , zavrtanje rukava i pozivanje na fajt Milanovića.  Od čega god bi se taj fajt sastajao Primorac bi u njemu dobio teške batine. To ćemo uskoro vidjeti na sučeljavanju dvojica predsjedničkih kandidata. Primorac nudi svoj program i tvrdi kako Milanović nema nikakvog programa. Što je u tom programu, osim opće poznatih postavki i hrpe lijepih želja ? Što je tu inovativno i kreativno ? Valjda ćemo to na sučeljavanju doznati. Do tada ćemo slušati opanjkavanje, difamiranje i pljuvanje po Milanoviću, od toga gdje i kada se kao dijete potukao, kakav je bio u školi, gdje što jede i pije, s kim se druži, kakav je bio kao  premijer i predsjednik. PO primorcu bio je niš koristi. Zašto ga onda ljudi vole i biraju ?

Ljudi mu vjeruju. Osjećaju da je jedan od njih. Primorac se ponaša poput štrebera. Štrebere se ne voli. Štreberi misle samo na sebe i izvršavaju naredbe drugih. Primorac nadasve hvali HDZ i njihova šefa. To je isti onaj HDZ koji je njega izbacio iz stranke, kad se onomad kandidirao za predsjednika države. Profesor Andrija Hebrang o tome govori i podsjeća nas na to. Što se to promijenilo u HDZ i Draganu Primorcu da je sada on predsjednički kandidat HDZ-a ? HDZ naprosto nije imao svojeg kandidata. To je nacionalna sramota.

Biti će HDZ-ova sramota kad završi drugi izborni krug. Da bi ta sramota bila uvjerljivija i što veće treba u velikom broju izaći na izbore i okončati cirkus,  u kojem glavni klaun ne nasmijava. Silno se trudi da bude prihvaćen. Ne ide to na silu. To se dogodi spontano u hodu. Netko ima karizmu. Netko je nema. Netko je lider. Netko nije lider. Nikakva umjetna tvorevina to ne može promijeniti. Povjerenje se stvara na istini i iskrenosti.  Povjerenje i vjerodostojnost odlučuju svake izbore.

Ankica Benček