Kako je i zašto Strossmayer tužio Matu Celestina Medovića
Nije mi namjera ulaziti u ocjenu djela Josipa Jurja Strossmayera (1815. – 1905.), ali ću istaknuti moje mišljenje da je taj narodni mecena i dobrotvor imao plemenite namjere, ali loš likovni ukus i u politici bio čudo hrvatske naive.
Time sam se detaljno bavio u radu “Mato Celestin Medović (1857. – 1920.) i njegovi pokrovitelji”, oko 2000. godine. Tu sam se bavio mađaronom Izidorom Kršnjavi(m) (1845. – 1927.), najboljim ministrom prosvjete i kulture kojega je Hrvatska imala, prijateljstvom i rivalstvom Bukovca (Vlaho, 1855. – 1922.) i Medovića, bistrim povjesnikom dobra ukusa Franjom Račkim (1828. – 1894.), velikim generalom franjevačkog reda Bernardinom Del Vago(m) Portogruarom (1824. – 1895.) izuzetnom povjesničarkom umjetnosti Verom Kružić Uchytil (1930. – 2012.) i nizom drugih osoba koje su pomogle u životu slikara fratra Medovića.
Saberimo se na slučaj tužbe Medovića protu biskupa đakovačkog a iz 1894. g., a što je za slikara vodio mudri političar Josip Frank (1844. 1911.). Naravno i Medović je bio plah čovjek, imao je i trzavica s Bukovcem i neslaganja s Kršnjavim, poniznosti je nedostajalo. Ali pismo Strossmayerovo provincijalnu dubrovačkih fratara pokazuje taštinu i sitnodušje, jer pisana riječ nije afekt. Čak i zlonamjerni i podmukli objedu. To su facta.
“Vele častni otče provincijske
Čast mi je javiti Vam da me je svećenik C. Medović (sa strane piše redovnik vaše države, op. T.T.) pred sudom tužio da sam s njim ugovor sklopio glede dvajuh slika koje bi ovaj slikati imao u mojoj stolnoj crkvi u Đ(akovu), da na njegovu veliku štetu od ugovora svojevoljno odstupljujem (rukopis je neuredan, ove dvije riječi su nejasno napisane, op. T.T.)
Nadodajem na ovu njegovu tužbu još(?) moj odgovor. Taj svećenik fratar vjerujte mi izgubljen je čovjek koji se je u Zagrebu upleo među framassone (uvijek dobar Hrvat i katolik Medović je volio osamu i nikad se nije gurao, niti među mađarone, niti među Jugoslavene op. T.T.) krvne neprijatelje naše crkve i našega naroda. tu bi već biskup morao objasniti svoje urotničke veze sa Srbima, s engleskim političarom Gladstoneom (William Evart, 1809. – 1898., prvak liberala), Rusima (op. T.T.) i dr. Taj svećenik morao bi znati kako sv- Pavao Apoštol (?) u svojoj poslanici na Korinćane kori…”
Medović je izašao iz franjevačkoga reda i posvetio se posve slikarstvu. Nikad se nije ženio. Biskup se zapravo razljutio jer su se Medović i Bukovac u razgovoru podsmijavali radu oca i sina Seits (Alexander Maximilian 1811. – 1888., ne miješati s marinistom Jochannom) koje je biskup angažirao, a što je neki doušnik javio njegovoj preuzvišenosti.
Tašti megaloman.
