Vlasi iz Banovine i 1940. godine nisu poštivali hrvatsku domovinu ni Banovinu Hrvatsku
U kratkom člančiću pod naslovom „Ima li u Glinskom kotaru učitelja Hrvata?“ u Hrvatskoj grudi, broj 7 od 13. srpnja 1940. na stranici 8. piše nepotpisani autor o nametnutom UJU-u u Banovini Hrvatskoj. UJU je kratica od 1920. kada je u Beogradu osnovano unitarno Udruženje jugoslavenskog učiteljstva. Godine 1931. UJU je promijenio naziv u Jugoslavensko učiteljsko udruženje (JUU), a teritorijalna nadležnost Saveza, kao njegovog dijela, više nije obuhvaćala bivšu Pokrajinu Dalmaciju već Primorsku banovinu. O učiteljskom stanju na Banovini, tj. ondašnjem Glinskom kotaru saznajemo iz ovoga člančića da je otprilike bila polovica učitelja Hrvata i Srba, ali da Srbi učitelji i dalje nameću svoje mišljenje. Piše i da su ostala tri kotara u Banovini Hrvatskoj, nastaloj 26. kolovoza 1939., dakle, godinu dana prije, „gdje se još drmalo i klicalo propalim čaršijskim režimima“.
U nastavku piše: „U kotaru Glini imade podjednako učitelja Hrvata i Srba. Na zimskoj sjednici učitelji Srbi, nijesu htjeli ni čuti o likvidaciji UJU i o Banovini Hrvatskoj, tvrdeći da je sve to s vjetrom došlo, pa će tako i proći“. Na sjednicu se od 35 učitelja odazvalo njih četrnaest. Svi su se Hrvati nećkali ući u upravu, jer se nije uprava sastavljala prema sposobnosti, a i na sjednici odlučeno je da jedan učitelj Srbin zastupa Hrvate na godišnjoj sjednici u Zagrebu. Kada su se sastavljale rezolucije i bilo predloženo da se društvo nazove Hrvatskim učiteljskim društvom, tada učitelj Srbin iz uprave otkloni to kao „izrazito plemensku oznaku“. Stoga autor člančića zaključuje: „Na svršetku bilo bi potrebno znati da li među Hrvatima-učiteljima Gline ima ljudi koji su sposobni vidjeti sami sebe? Veliki duše, Ante Kovačiću (na slici), koji si vrludao glinskom okolicom i bio prolet čistim hrvatstvom dobro si usporio, da je dobar dio hrvatske inteligencije dvospolno biće.“
