U splitskoj galeriji Studio-21- Vedran Karadža Tabulov predstavlja se izložbom ‘Navigando’
U splitskoj galeriji Studio-21- izložbom „Navigando“ predstavlja se slikar-grafičar i profesor likovne kulture Vedran Karadža Tabulov. Vedran Karadža Tabulov i ovoga nam se puta predstavlja obiljem asamblaža, iskazujući dosljednost u odabiru materijala, i dalje „ljubeći“ drvo, metalne komade nekad načinjene i korištene, danas odbačene, dosljednost u poimanju skulpture – umjetničkog djela kao cjeline sačinjene od međusobno savršeno organiziranih dijelova. Slijedeći vlastiti unutarnji poriv mentalnog i osjećajnog sklopa, on otpad spaja u novi kontekst progovarajući jezikom suvremenosti. U Karadžinoj poetici dominantni su maštovitost, optimizam, nekonvencionalnost, znatiželja, ležernost duha, humor, zaigranost, te iznad svega, tehnička virtuoznost i izrazit talent osvjedočen u osjećaju za materijal i prostor. Nađenim predmetima zadire pod površinu, brušenjem, čišćenjem, premazivanjem i utiskivanjem novih materijala, tragajući za skrivenom vegetacijom fascinantnih tekstura. Otpad civilizacije on na neki način poetizira, spašava za umjetnost i udahnjuje mu novi život.
Tema broda
Iako su njegovi ciklusi otvoreni, na ovoj izložbi ipak prevladava tema broda, brodskih dijelova, brođenje – navigando – atelierom – životom; uređuje ono što se može urediti, ono što ne može u životu. Karadžini brodovi plove morem, pod morem, ali i lebde i lete nebeskim prostranstvima.
„Vedranu Karadži Tabulovu, umjetniku s velikim umjetničkim genius loci – nabojem rodnoga Splita i Drvenika Velog u kojem uglavnom živi i radi, njegova Radionica mnogo je više od gologa alata u njoj: ona je njegovo gnijezdo, skladište i atelier, u kojem on misli i oblikuje formu oduzimajući skupljenim predmetima dio njihove prirodne morfologje da bi im udahnuo novi život i dao drukčiju bit, te novi smisao čija slojevita znakovnost i skrivene poruke, aluzije i primisli duboko participiraju (na posve novoj razini) u sasvim novoj i drukčijoj realnosti, koja se izričajem i strukturalnošću u cijelosti ogleda u koordinate naše fragmentizirano-pluralne suvremenosti. Tijekom godina mijenja se općenito odnos prema kulturnom i kulturološkom ozračju pa tako i prema predmetima koji su se rabili i potom pohabani odbacili. No, skup pojedinačnih predmeta uvijek ostaje nepresušan izvor zanimljiv za rekonstrukciju stilova življenja, za shvaćanje socijalnih, kulturnih i duhovnih dimenzija, ali i za umjetničke interpretacije.
Vedran Karadža Tabulov posve je zaokupljen recikliranjem i radovima na skupljenim predmetima koje bira, kako autor sam kaže, među „drvom, metalima, kamenom, betonom, konopom, tkaninom, staklom, kostima, zemljom, bezvrijednim i antiknim, starim i novim, svojim i tuđim uspomenama, sitnim i masivnim, sintetičkim i organskim, grubim i preciznim, crnim, crvenim, plavim, žutim, medenim, zelenim,“ pronađenim ili kupljenim potrošenim materijalima (brus, kanela…), uzgajanim, odrvenjelim komadima biljaka (špice od tikve… i biljni otpad je repromaterijal). Njihovim kolažiranjem prepravlja ih u umjetnička djela kojima iskazuje svoj tok svijesti, svoja stremljenja uspostavi ravnoteže između svijeta u kojem živi, nerednog i destruktivnog, i svijeta koji želi živjeti, „u osnovi uvijek promjenjivog ali temeljenog na pretpostavkama zbližavanja, prožimanja i spajanja, težeći skladu dijelova i cjeline,“ Vedran Karadža Tabulov duboko je svjestan ponora vremena u kojemu živimo. U tom smislu njegov radovi – assemblage – izborom odbačenog i sakupljenog i slaganjem u kompoziciju (Karadža Tabulov spaja naizgled nespojivo) prolaze proces metamorfoze iz banalnog u „osviješteni“ i resementarizirani oblik pri čemu su cerebralna i ontološka dimenzija stvaralačkog procesa i djela posebno naglašene. Uključivanjem odbačenih predmeta u tkivo skulpture i dekoriranjem posegnuo je za njihovom revitalizacijom, vraćajući im dostojanstvo i produžujući im život.(…)“ (iz predgovora, dr. sc. Danka Radić)
Kažu da sam iz Splita. Sigurno zato što sam 28. travnja 1977. tu rođen, odrastao, završio male škole i proveo najveći dio života. Kažu i da sam umjetnik. Mogu se složiti, a i ne moram, ovisno da li u prilog tome govori podatak da sam 2002. diplomirao kao slikar – grafičar i likovni pedagog, na ALU u Širokom Brijegu, činjenica da redovito izlažem likovna ostvarenja i da od tog svog proizvoda živim, članstva u HDLU-u, HZSU-u, LIKUM-u i tako dalje, ili pak što idem svojim putem, razvijam opći talent, upoznajem svijet i sebe kao njegov integralni dio, jer radim na neizvjesnom projektu održivog života sa što više sreće, ljubavi i istinskog ostvarivanja vlastitih izbora, jer sam zadovoljan onim što jesam, što mogu i imam, i da mi je, težeći uvijek boljem, tako lakše živjeti i voljeti ono što me preokupira.
Na relaciji Veli Drvenik – Solin – Split
Kažu još i da sam otočanin, a to vjerojatno zato što je glavnina toga čime se bavim na relaciji Veli Drvenik – Solin – Split, ali i šire, kada me put uputi. U kontekstu te dvije zadnje definicije kažem da se moj dosadašnji životni, estetski i donekle etički i filozofski iskaz može identificirati kroz kreativno djelovanje i igranje igre, preoblikovanje dijelova i svojstava materijalnog svijeta i njegovih značenja, gradnjom asamblagea i skulptura, i to isključivo na otoku, a sve simultano, no i pomalo aritmično sa istraživanjem kroz grafičke tehnike dubokog i visokog tiska. Težim ravnoteži i harmoniji, pa apstraktnu bit svojeg zvanja balansiram s konkretnim intervencijama u otočkom ambijentu, koji mami i potiče, gdje obnavljam, revitaliziram, sadim i uzgajam. Godišnja doba tako prožimam s hermetičnostima ateliera, a moja aktivnost na otoku se udvostručuje. Moj svjetonazor uglavnom se uvijek očitovao kroz ostvarenja koja slave, iskazuju poštovanje i divljenje. U tom smislu, estetika mi je bila najvažnija. To se polako mijenja. Nameću se i druga pitanja. Ali ne prevladavaju.
To što sam ove struke u mojem slučaju fino se podudara s činjenicom da je moj afinitet, posao, poziv, izbor, ujedno i moj život. I uz nešto podnošljivih oscilacija, uvijek bi bivao vraćan u taj svoj život.
Neka tako bude i nadalje.
Izložba ostaje otvorena do 4. veljače 2025.
