Hrvatski Fokus
Povijest

Jan Hennings o Raguzinskome

Tolstojevi prethodnici također su se služili uslugama pouzdanoga Raguzinskoga tijekom mirovnih pregovora rusko-turskih u Istanbulu

 

U djelu “Informacija i zbrka”, diplomacija ruske rezidencije i Petar Andrejevič Tolstoj Jan Hennings (2019.) se dotiče i Dubrovnika, dubrovačkih diplomata i dubrovačkoga jezuitskoga učenika pravoslavnog Hercegovca Save Vladislavića, kasnije prozvanoga Raguzinski. Tolstoj Petar Andrejevič se upoznao sa Sava(om) Raguzinski(m), trgovcem pravoslavne vjere. Sava Lukich Vladislavich-Raguzinskii imao je korijene od istočnohercegovačkih Srba; tipičan je balkanski migrant u Rusiji. Izvori su manje precizni o njegovoj etničkoj pripadnosti (bez dvojbe srpskom, op.,T.T.), spominje se kao ‘Venecijanac, Ilir, Srb, Grk, Konstantinopolitanac. Njegova obitelj potječe iz Hercegovine, smjestila se u Dubrovniku, trgovačkome gradu na Jadranu koji je imao vrlo jake diplomatske, političke  i trgovačke veze sa Otomanskim carstvom, te su uvijek bili na izvoru važnih informacija. Prije dolaska u Konstantinopol (Istanbul) učio je u Veneciji, Francuskoj i Španjolskoj (važno je napomenuti da je još u Dubrovniku bio isusovački pitomac. Isusovci su odgovorni za kinesko zauzimanje Tibeta, ali Vladislavić za sadašnju rusko kinesku granicu op., T.T.).

Tolstojevi prethodnici također su se služili uslugama pouzdanoga Raguzinskoga tijekom mirovnih pregovora rusko-turskih u Istanbulu. 

Raguzinskii je pisao Tolstoju tri tjedna poslije njegova dolaska u Adrianopolis (Jedrene, tj. Edirne) da ponudi opet svoje usluge. Tolstoj je dao topli odgovor – moje srce svijetli ljubavlju za Vas – i izrazio želju vidjeti ga skoro i poučiti se o njegovim poslovima i aktivnostima. Njihova razmjena svela se na pisanu komunikaciju sve dok se Tolstoj nije preselio u Istanbul, punu godinu kasnije.

Raguzinski poziva na diplomatsko djelovanje u svrhu olakšavanja trgovine na Crnom moru. Turski brodovi stajali su u pripravnosti da donesu smolu, kaliko (po Kalkuti, čvrsta pamučna tkanina) i robu široke potrošnje u Azov.

Tolstoj je preporučio Savu i njegovu grčku pratnju ruskom dvoru toplo i sa ljubavlju, očekujući doličan odnos prema njemu. Po njegovu dolasku u Moskvu trgovci nisu samo isporučili željenu robu nego su također dali važne navigacijske informacije; on je jedrio  Konstantinopola do mjesta Caffa (Feodosia na Krimu) 16 dana, brodu je trebalo još 8 dana do Azovskog mora.    

Odvojeno od isporuke obavještajnih podataka o Otomanskim poslovima Raguzinski je potvrdio novosti o Tatarima, dodajući da krimski kan i sultan su u neslozi. 

Mnogi su nagađali da kan želi razbiti mir između dvaju carstava, ali sultan nije htio poslušati tatarskoga vladara although, Raguzinski je istaknuo kako nije posve siguran u točnost vijesti.

Usluge koje je Raguzinskii pružio ruskom veleposlanstvu bile su od neprocjenjive vrijednosti. 

Ovo traži kratku naznaku o njegovoj (Savonoj) umiješ(a)nosti u rusko-otomanske odnose, kako bi se pokazalo da je stvarno funkcioniranje rezidentnog veleposlanstva nadilazilo Tolstojev status i kao dužnosnika i kao predstavnika države u službenim bilateralnim (dvostranim) odnosima: Tolstojeva rezidentna diplomacija uvelike je bila proizvod neformalnih, transimperijalnih (?) mreža koje je diplomat koncentrirao oko sebe.

Važno je da Raguzinski upoznaje  Tolstoja s tajnikom francuskoga veleposlanstva u Konstantinopolu, što mu daje pristup diplomatskim krugovima. Također upoznaje Tolstoja sa predstavnicima Dubrovnika, službenim konzulom Luka(om) Barka(om), koji je namješten 1688, posjedovao široku mrežu suradnika u Istanbulu, i u dodiru sa važnim ljudima na otomanskom dvoru. Luka je postao važan izvor informacija ruskoj vladi.

Lua, koji je boravio na otomanskom dvoru kao gradski konzul (‘burgomistr’),upozorio je Tolstoja da tamo nagađaju o svrhi njegove misije warned; nikad tu nije bilo službenog predstavnika Rusije, i oni su strahovali da je jedini cilj Tolstojeva dolaska to što ruski car (navodno) planira novi rat. 

Vladala je velike pometnja (smiatenie) oko njegova dolaska u about Adrianopolis (Jedrene) i ljudi su bili mnijenja da želi skršiti mir.

Raguzinskii je pomogao u odabiru i pripremi ruskih prevoditelja u Konstantinopolisu. Da bi započeo trgovačke pregovore sa Portom (Turcima), Tolstoj je veziru predao vjerodajnicu.(poslaničku) Raguzinski je sudjelovao u izradi toga teksta, dajući veleposlaniku podatke o trgovačkim ugovorima između Osmanlija i Francuza i Venecijanaca. Djelovao je kao financijski posrednik za carsku (Petrovu) vladu dajući novac Tostoju u Konstantinopolisu. Kada je Luka Barka (dubrovački poslanik) umro 1709. Tolstoj je pisao kancelaru Golovkinu da je zamolio Raguzinskoga, tada boravećega u Moskvi, da se ponudi kao pokrovitelj nećaka Luke Barke, također imenom Luka Barka (Vrlo humano podmićivanje i uvlačenje u interesnu sferu mladog čovjeka, op., T.T.).

To, zahvaljujući Raguzinskijevom autoritetu među Dubrovčanima u  Konstantinopolisu , njihov novi konzul postao je nećak Luke Barke, koji je također “slučajno” bio brat prevoditelja  Posol’skii prikaz. (Posloski prikaz je Petar kasniej zamijenio modernijim Kolegijem za vanjske poslove).

Luka junior (mlađi) pojavljuje se u tajnim izviješćima kao ‘Makariia’ koji se javlja Tolstoju, Golovkinu, and Raguzinskome. Luka juniorove informacije o turskim vanjskim poslovima i domaćim političkim prilikama bile su vrhunskoga značaja jer je ovaj također radio kao  dragoman (tumač) engleskoga veleposlanstva.

U zamjenu za svoje usluge carstvu Raguzinskii prima veleposjed u Ukrajini. On postaje ruski dvoranin sa kućom u Moskvi, uzdižući se do jednog od najbogatijih ljudi Rusije, zahvaljujući trgovačkim povlasticama. I

Ukratko,  Raguzinskii je postao na Crnom moru ono što je Natalie Rothman nazvao ‘transimperijalni subjekt’, važni posrednik u složenim, često privatnim cirkulacijama međuvladinim, trgovačkim i dužnosničkim.

Raguzinski je organizirao trgovinu, obavještajne poslove i osiguravao veze za veleposlanika pri formiranju “mreže”.  Autor koristi izraze kao u ratovima zvijezda: “Raguzinski bio je Tolstojev transimperijalni pouzdanik u međuimperijalnim poslovima. U odnosu između rezidentnog veleposlanika i njegove mreže važno je razlikovati izvore i autorstvo informacija. Izvještaj koji je Tolstoj poslao Posolskome prikazu u svibnju 1703. i obavještajni podatci prikupljeni od nejgovih glavnih izvora Raguzinskoga, Dositheosa II., Spiliota, Luke Barke i gospodara Moldavije znatno su se razlikovali.

U svom odgovoru na upite kancelarije, Tolstoj se pojavljuje kao sveznajući pripovjedač koji je izvor, birao i kontrolirao informacije, dok se u dokumentaciji svakodnevnih susreta i dopisivanja autor pojavljuje kao akter na milost i nemilost priča, glasina i konfuznih informacija, što u ranonovovjekovnoj diplomaciji nije bilo nimalo neobično.

Prema Ismailu Bulbulu koji 2007. obrađuje “Ruski poslanik Tolstoj prema osmanskim dokumentima”, P. A. Tolstoj sastao se sa francuskim veleposlanikom zahvaljujući grofu Savi Vladislaviću Raguzinskom. Raguzinski, jezuitski učenik, vrlo je važna osoba za rusku diplomaciju, od Italije, Balkana do Kine. Nije zgore napomenuti da je ruska politika prema Kini, točnije politika cara Petra Velikoga inspirirana zamislima dominikanca (doduše isusovačkoga pitomca) Jurja Križanića.

Važni su i Dubrovčanin Rajmund Gallani Jelić i Zmajević, oboje katolički visoki svećenici. Oni su igrali ulogu u ustanku balkanskih kršćana. 

Povjesničar Bulbul postavlja inteligentna pitanja, recimo o situaciji Zmajevića koji radi za pravoslavnu zemlju iako je katolik. Je li on zaista nazvao Rusiju spasom kršćanstva i tako ju vidio? Ili je služio Rusiji jer je bio slavenskog podrijetla? Ako je prvi odgovor potvrdan to znači da je Rusija stekla jak utjecaj na balkanske kršćane. Ako je služio Rusiju na Balkanu radi svojega slavenskoga porijekla to znači da se osjećaj slavenskog nacionalizma, makar među pismenima, počeo postupno razvijati u 18. stoljeću.

Tolstoj je osim Zmajevića imao i druge katoličke prijatelje, poput Nizozemca Coljera. Nizozemska trgovina se tada rascvjetala i  na Mediteranu! Naravno i politike Rusije, Austrije, ideje isusovaca i Vatikana bi trebalo usporediti da bi se dobila šira slika vremena i prostora.

Teo Trostmann

Povezane objave

Sluge nekada, njihova prava i obveze

HF

Ucjenjivačko pismo koje je poslano iz Njemačke Hrvatima na području Amerike 

hrvatski-fokus

Pero Živković zvani “Pera peder”

HF

Hitlerov “Pivnički puč” 1923. godine

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više