Postoji li u Hrvatskoj „kritična masa“ slobodnih, neovisnih, stručnih i odgovornih novinara i drugih autora u medijima?
Velika većina medija, novinara, komentatora, političkih analitičara itd. pisali su i govorili o nadmoćnoj pobjedi od „75 posto biračkoga tijela“ Zorana Milanovića nad Plenkovićevim glinenim golubom za „odstrjel“ na izborima Draganom Primorcem. I velika većina ih je istaknula to da je Zoran Milanović dobio „75 % glasova biračkoga tijela“, što nije točno jer je dobio „75 % glasova izašlih birača“ a ne biračkoga tijela, i što je minornih 31,77 posto odnosno manje od jedne trećine (1/3) biračkoga tijela! Tako da prema demokratskim standardima on nema demokratski kvalificiran – izborni legitimitet, nego kao „jednotrećinski“ i zbog toga sublegitimni predsjednik ima ogroman – demokratski deficit! A na izbore nije izašlo 56 posto biračkoga tijela zbog čega i oni nemaju – demokratski legitimitet, nego imaju – demokratski deficit!
Dakle, kao što se to iz prethodnog dijela teksta može zaključiti, metodološki je pristup u većini tih analiza i komentara bio površan, selektivan i nedostatno stručan! Što samo po sebi spontano nameće i artikulira logične i valjane dvojbe i pitanja: Ima li u Hrvatskoj kao demokratskoj državi i k tomu članici Europske unije, tomu primjerene slobode i pluralizma medija javnog informiranja? I postoji li u Hrvatskoj „kritična masa“ slobodnih, neovisnih, stručnih i odgovornih novinara i drugih autora u medijima? Ili ih je moža većina egzistencijalno ovisna i neformalno „ucijenjena“ od strane vlasnika medija, pa su zbog toga prisiljeni misliti te pisati i govoriti onako kako to programira uređivačka politika i vrhovni – „Fact Checker“?!
