Naša misija je jasna – nastaviti putem jednostavnosti, ali one koja je toliko bogata da nudi neposredno iskustvo umjetnosti koja vas vodi prema jedinstvu s Duhom
U splitskoj Staroj gradskoj vijećnici u četvrtak, 13. veljače 2025. otvorena je izložba „Raspela-“ akademskog kipara Kažimira Hraste.
„Muzej grada Splita, Spomen-muzej biskupa Josipa Jurja Strossmayera te Splitsko-makarska i Đakovačko-osječka nadbiskupija, nakon izložbe akademskog kipara Kuzme Kovačića i izložbe djela iz Zbirke Ljevaonice umjetnina „Ujević“, zajednički nastavljaju s izložbenim projektom Strossmayerovim putem izložbom akademskog kipara Kažimira Hraste. Projekt je to koji osim zapažene umjetničke vrijednosti što je donosi u dva prostora koja se nalaze u različitim dijelovima naše zemlje ima još jedan cilj, a to je ukazivanje na neprocjenjivu kulturnu i baštinsku vrijednost utkanu u likovne izričaje nacionalnih umjetnika. Jedinstveni ciklus koji iz godine u godinu spaja jug i istok Hrvatske posebnom i zajedničkom temeljnom porukom, način je ujedinjavanja i učvršćivanja istaknute kulturne biti koja nas povezuje. Unatoč ne baš znatnoj udaljenosti, jug i istok zemlje ipak ostaju međusobno distancirani, a izložbeni projekt jedan je od načina na koji tu udaljenost premošćujemo te nastojimo učvršćivati jedinstvene identitetske postavke. Potpora koju je projekt pronašao u Splitsko-makarskoj i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji geografsku je udaljenost još više ublažila.
Na tragu Stossmayerove prosvjetiteljske misli, u svijetu u kojem je samo mijena stalna, čuvanje baštinskih i kulturnih vrijednosti koje su u civilizacijskom krugu ono što nas identitetski definira, naša je zadaća. Stoga svojim posebnim angažmanom Muzej grada Splita, u suradnji s nadbiskupijama, projekt vodi izvan granica jednoga grada. Na tome je putu svoje specifično mjesto odavno pronašao akademski kipar Kažimir Hraste čija brojna djela, kojima je obilježio brojne lokacije, govore sama za sebe, ali posebnost njegova umjetničkog izričaja i karaktera spoznaje se tek neposrednim iskustvom. Iako su njegova životna filozofija i osobno iskustvo duboke vjere utkani u svaki kiparski potez, potpuno razumijevanje njegove kiparske i ljudske biti događa se u razgovoru u kojemu otkriva da sam sebe doživljava samo posrednikom Duha. On je ovdje da prepozna materijal, da uhvati kadar i organizira kompoziciju, a neuhvatljivu i neopipljivu vrijednost i neposredni doživljaj duboke i istinske vjere koja emanira iz svakog njegova sakralnog ostvarenja ne dodjeljuje mu on sam. Ljudska jednostavnost i umjetnička veličina reflektiraju se s jedne strane u prirodnim materijalima i minimalističkom izrazu, a umjetničku veličinu Hraste nikad ne pripisuje sebi, nego jedinstvenom iskustvu povezanosti s Duhom i milosti kojom svoje jedinstveno iskustvo materijalizira.
Prema jedinstvu s Duhom
Zato je naša misija jasna – nastaviti putem jednostavnosti, ali one koja je toliko bogata da nudi neposredno iskustvo umjetnosti koja vas vodi prema jedinstvu s Duhom. Baš poput umjetnosti Kažimira Hraste, koju vam sa zadovoljstvom donosimo.“ (ravnateljica Muzeja grada Splita Vesna Bulić Baketić)
Zacijelo je raspelo jedan od najvažnijih kršćanskih motiva/simbola koji je kroz višestoljetnu kršćansku povijest teološki/liturgijski oblikovan/definiran u ikonografskom prikazu raspetoga Krista na križu. Može se kazati da je to jedan od najpoznatijih motiva u likovnoj umjetnosti, počevši od razdoblja antike i prvih stoljeća kršćanstva – najranijih datiranja s početka 5. stoljeća – pa sve do u naše dane, što je razvidno u djelima mnogih suvremenih umjetnika. Dakle, u zaista široku višestoljetnom zreniku mogu se čitati brojna djela u kojima je oblikovano Kristovo tijelo raspeto na Križu u tradicijskom i suvremenom likovnom diskursu. Impresivno množenje motiva počinje se intenzivnije prikazivati u razdoblju romantike, a potom taj tada pokrenuti inicijalni impuls dinamizira stvaralačku liniju kroz povijest u velikim i različitim stilskim slogovima, od gotike, renesanse, baroka pa do modernih stilskih paradigmi koje su obilježile europsku i svjetsku umjetnost 20. stoljeća. Taj duhovni i stvaralački interes za navedenim motivom pokazuje ulaznu putanju u figuralnoj i apstraktnoj interpretaciji, te brojnim modernim i suvremenim umjetničkim pravcima, što je prepoznatljivo u stilskim obilježjima secesije, ekspresionizma, nadrealizma, lirske apstrakcije, performanse, videoarta, filma i dr. i evidentno, i u prvim desetljećima 21. stoljeća u istoj medijskoj i stvaralačkoj ekspanziji. Sve to upućuje prema zaključku da je utemeljeno ustvrditi da je motiv raspela svevremeno nadahnuće, o čemu govore djela kanonskih umjetnika koji su svjetlom Baudelairovih svjetionika obasjavali povijesni put europske umjetnosti, kao što i danas usmjeravaju stvaralaštvo mnogih umjetnika istom ishodištu/motivu raspetoga Kristova tijela na Križu.
Immago Crucifixi
Unatoč činjenici da je raspelo prepoznatljivo u jasnoj pojmovnoj odrednici, koja izrekom kazuje da nije istoznačno s motivom/simbolom – raspeća, ipak, često se ova dva različita pojma/simbola poistovjećuju i, među njih nejednake, stavlja se znak jednakosti. Usprkos evidentnim i teološki obrazloženim pojmovnim/značenjskim razlikama, čini se da bi tome uzrok mogao biti u motivu- najviše stoga što je jedan/isti u dva čina/djela, naime: raspeće je prikaz raspinjanja, dakle radnje/procesa u tijeku, koji jest, i traje, nije zgotovljen, radnja/čin u prezentu. Odnosno, Krist još nije raspet na križu, to jest, nije gotova radnja/djelo, drugi čin, i upravo po tome je drugačiji prikaz raspetoga Kristova tijela o križ, čavlima pribodena, zabijena u drvo križa. Iz etimološkog značenjskoga polja immago Crucifixi kazuje da je prikaz/slika križa na koji je priboden/razapet Krist žrtva/jaganjac otkupitelj ljudskih grijeha.
Parafrazirajući prvu rečenicu ovog teksta može se ustvrditi već s trenutačnog i formalnog motrišta, a napose u tematskoj/morfološkoj/stilskoj raščlambi kiparskog djela Kažimira Hraste, da je raspelo jedan od najvažnijih njegovih stvaralačkih tema. Dostatan je taj letimičan pogled i ova će se tvrdnja učvrstiti i prije pomnijega motrenja; naime, već sama likovna činjenica brojnih motiva s raspetim Kristovim tijelom na križu legitimira tvrdnju da je to velika kipareva tema – i opsegom, i sadržajem, i kiparskim umijećem, i likovnom izražajnošću, i autorskim obilježjima. Ove su značajke Hrastina kiparstva prepoznali u vrsnim analitičkim interpretacijama Ivo Babić, Joško Belamarić, Branko Jozić i drugi, te ih apostrofirali kao vrijedan prinos suvremenoj kiparskoj produkciji.
Kršćanska tematika
Ono pak što se ovom izložbom prvi put nastoji prikazati jest motiv raspela kojim se ujedno otvara kršćanska tematika Hrastina kiparstva. Naime, u recentnom izboru kao izdvojena tema iz kipareva opusa izložba otkriva da je kršćansko ishodište jedna od temeljnih sastavnica njegova kiparstva. Za cjelovitiji uvid u kršćansku tematiku svakako valja spomenuti da je kipar oblikovao i djela po drugim motivima: postaje križnog puta, blaženike, svece i laike kršćanske vjernike, božićne jaslice, uskrsnuće, motive iz Biblije. Međutim, ovom smo se izložbom usredotočili na motiv raspela kako bismo zorno prikazali činjenicu da je Kažimir Hraste u suvremenom hrvatskom kiparstvu motiv raspela najsustavnije kiparski istraživao, o čemu uvjerljivo govori ne samo njihova brojnost nego i stvaralačka inventivnost u kiparskom postupku kojim je oblikovao isti motiv u različitim ikonografskim inačicama. „Ikonografija se može shvatiti na više načina, bilo kao varijacija značenja na isti oblik, bilo kao varijacija značenja na siti oblik. I jedan i drugi postupak jednako pokazuju međusobnu neovisnost tih dvaju pojmova“.
Upravo je brojnost kiparskih djela po motivu raspela prva premisa na kojoj se može koncipirati teza o kiparu kršćanskoga ishodišta, a njegov kiparski postupak druga je premisa koja usmjerava prema tvrdnji da je množenje motiva raspela oblikovalo tematsku okosnicu u jedan intrigantan i visokovrednovan ciklus Hrastina kiparstva. Iznimnim kiparskim umijećem i inventivnim stvaralačkim postupkom Hraste je ostvario tu jedinstvenu dionicu, ne samo svojega stvaralaštva nego i suvremenog hrvatskoga kiparstva. Ove sastavnice prepoznaju se u činjenici da je svako raspelo oblikovano drugačije, istim/bliskim kiparskim postupkom i drukčijim/novim konceptualnim pristupom motivu raspetoga Kristova tijela na križu. Množenjem istog motiva kipar ga ne umnožava recikliranjem u istim inačicama, ne ponavlja, nego obnavlja/oblikuje isto drugačijim konceptom/formom u novo/drugo kiparsko djelo. Šireći motivski obzor ikonografskim varijacijama, ne disperzira likovni diskurs drugim/drugačijim kiparskim formama, jer ih inventivno sažima u njihovoj kršćanskoj supstanciji utjelovljenoj u Raspetom na križu izražavajući otkupiteljsku žrtvu svojim likovnim jezikom eksplicitnih autorskih obilježja u smisao svojega kiparskog djela. Stoga se može kazati da je jednako valjano Hrastinu kiparsku temu raspela pokriti i pojmom Raspeti. Naime, motiv nije drvo križa, nego Kristovo tijelo pribijeno na drvo križa. Kipar je Kristovo skrhano tijelo pribijeno na drvo križa oblikovao nejednakim drvenim letvama/cjepanicama u formu koherentne strukture kojoj lomna okomica učvršćena u kiparskoj osi emanira otkupiteljsku žrtvu snažnim likovnim nabojima. Šupljine u formi nisu praznine jer je napinju kiparskom puninom i zaokružuju u likovnoj cjelovitosti. Važno je upozoriti i na činjenicu da je ikonografski kiparski niz raspela oblikovan, osim u drvu, i u drugim tvorivima: željezo, šibe, različiti metali… U raznovrsnim tvorivima isti je motiv oblikovan istim/bliskim kiparskim postupkom i drugačijim konceptualnim pristupom predlošku. Može se zaključno ustvrditi da je u ciklusu raspela Hraste u novokiparskim tvorenicama/djelima otkrivao kršćansku/kiparsku temu u likovnoj slojevitosti i produbljivao svoj likovni izraz simboličkim i poetskim konotacijama te, nadasve, prožeo ga kršćanskom duhovnošću. (iz teksta Milana Bešlića)
Od Supetra na otoku Braču…
Kažimir Hraste rođen je 2. veljače 1954. u Supetru na otoku Braču. Školu primijenjenih umjetnosti u Splitu završio je 1972. godine. Kiparstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1978. godine, u klasi prof. Valerija Michielija. Godine 1982. upisao se na specijalistički studij kiparstva u Ljubljani, nakon čega je kao stipendist talijanske vlade proveo jedan semestar na stručnom usavršavanju u Rimu.
Svojim je radovima sudjelovao na brojnim grupnim izložbama. Samostalno je izlagao četrdesetak puta. Autor je više javnih skulptura. Njegova djela nalaze se u privatnim i javnim zbirkama. Za svoj rad primio je ugledne nagrade i priznanja, uključujući odličja predsjednika Republike Hrvatske Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Katarine Zrinske. Bio je dekan Umjetničke akademije u Splitu u osnivanju, na kojoj je godinama radio kao nastavnik na predmetu Kiparstvo. Redoviti je profesor u trajnom zvanju. Od 2003. do 2015. godine na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu držao je nastavu iz predmeta Crtanje i Oblikovanje. O njegovu umjetničkom radu pisali su među ostalima ugledni kritičari umjetnosti Cvito Fisković, Kruno Prijatelj, Tonko Maroević i Radoslav Tomić, a HRT je producirao i prikazao dva dokumentarna filma. Godine 2012. objavljena je monografija Kažimir Hraste autora Josipa Belamarića i Ive Šimata Banova. Od 2012. do 2022. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2022. njezin je redoviti član. Voditelj je splitskoga Zavoda HAZU za znanstveni i umjetnički rad.
Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2025.
