U Francuskoj postoji diskriminacija i rasizam – ali i ljudi koji se odbijaju integrirati i koji mrze sve oko sebe
Kao učiteljica, Barbara Lefebvre upozorila je na “izgubljene teritorije” banlieuesa prije 20 godina. Prema njenom mišljenju, nedavni neredi dolaze od manjine – ali mogli bi se proširiti i učiniti Marine Le Pen još popularnijom.
- Gđice Lefebvre, otkad je policajac ubio 17-godišnjeg Nahela M. tijekom policijske provjere prije tjedan dana, mladi u Francuskoj napadaju političare i novinare, pljačkaju trgovine i pale škole. Mediji na njemačkom jeziku vole objašnjavati što se tamo događa s rasizmom francuske države i diskriminacijom izgrednika. Slažete li se s ovom procjenom?
– Ova analiza nije točna. Nameće angloamerički diskurs o francuskoj stvarnosti koja je drugačija. U ovom američkom čitanju mladi su “rasizirani”; Vjeruju da je ovdje sve kao u SAD-u, da je policija rasist, protiv crnaca i Arapa. Taj diskurs šire intelektualci koji nemaju želju stvarno se baviti francuskim društvom. To ne znači da rasizam ne postoji, ali situacija je mnogo složenija.
- Kako se rasizam očituje u policiji?
– Pa, postoje policajci koji su pretukli pritvorenike ili počinili zločine, iz rasističkih motiva. Problem je u tome što se takvi incidenti teško kažnjavaju, također zato što je teško pronaći dokaze. Budući da su neki policajci osuđeni, postoji glasna manjina krajnje lijevih aktivista koji tvrde da su cijele policijske snage rasističke. Ista generalizacija postoji i na ekstremnoj desnici, s Éricom Zemmourom i njegovom vrstom: kažu da imamo rasni rat, “Français de souche” (francuski bez migrantskog podrijetla, ur.) protiv Afrikanaca i Arapa. Obje strane su karikature kulturnog rata koji poznajemo iz Sjedinjenih Država. Mediji u inozemstvu čuju samo ta dva ekstremistička stajališta. Trebali bi više slušati sredinu, zdrav razum koji još uvijek postoji u Francuskoj.
- Što bi zdrav razum morao prepoznati?
– Da postoji diskriminacija i rasizam – ali i ljudi koji se odbijaju integrirati i koji mrze sve oko sebe. Sve je zbrkano. Ali danas je sve polarizirano. Ili si za Nahel, ili si za “flic” koji ga je ubio.
- Postoje kampanje prikupljanja sredstava za Nahelove rođake, ali i za obitelj policajca. Do ponedjeljka je za Nahel prikupljeno gotovo 200.000 eura, a za policajca više od milijun eura. Što to govori o društvu?
– To je uznemirujuće. Tko je napravio kolekciju za obitelj policajca? Jean Messiha, pouzdanik Erica Zemmoura. Na društvenim mrežama rekao je da policajac samo radi svoj posao. Policijski službenici također kažu da njihov kolega nije radio svoj posao, bez obzira na to je li pucao namjerno ili ne. I sam policajac se ispričao. Messiha je zbirku pretvorio u natjecanje, počinitelj treba primiti više od žrtve, stiliziran je kao heroj. Pročitajte komentare na društvenim mrežama, oni su. Jedan opravdava čin koji se ne može opravdati. Ovo je vrlo opasno.
Presloženo je
- Nahel je napustio školu, snašao se s čudnim poslovima i bio je poznat po prometnim prekršajima. Jesu li ljudi poput njega bez izgleda?
– U susjedstvu postoji neka vrsta nevidljive barijere, oni iz boljih domova idu u privatnu školu, drugi u javnu školu. Ali ako se potrudite, tamo imate puno prilika. Postoji sustav pozitivne diskriminacije. Ako položite ispit s “vrlo dobrim” u srednjoj školi u banlieueu, imate veće šanse studirati na Science Po. Sve je usmjereno prema tome da se može napredovati. Kako je bilo u Nahelovom slučaju, ne mogu suditi. Naravno, kao 17-godišnjaku nije bilo mjesta u tom automobilu, ali bilo bi apsurdno reći da je ubijen samo zato što je napustio školu.
- Čini li država premalo da prevlada društvene granice?
– Istina je da su François Hollande i Emmanuel Macron učinili premalo kako bi osigurali da se ljudi u banlieueu ne drže za sebe, vjerski, kulturno i ekonomski. A kad politička desnica kaže da nema socijalnih problema, “ako želite, možete”, ni to nije istina, jer su niske plaće veliki problem u Francuskoj. Ljudi iz banlieuea (predgrađe) često zarađuju malo. Ali to utječe na mnoge, uključujući i malog električara na selu.
Ljevica ima trajni diskurs obespravljenosti, viktimizacije i neodgovornosti
- Odakle dolazi mržnja prema mladima koji su posljednjih dana neselektivno izazivali nerede i tukli ljude?
– Sigurno ima onih koji mrze Francusku, ali sumnjam da mnogi osjećaju dosadnu mržnju: jer ne uspijevaju u školi, jer profesionalno propadaju, jer vide da njihovi roditelji ili rođaci imaju posao, jer vide da se 70 posto Arapa i crnaca integrira i radi. Kao rezultat toga, stalno su prisiljeni uvjeriti se da su drugi krivi za svoj neuspjeh. Pa kažu, “Ja sam Arap, diskriminiran sam”, ili, “Ja sam crnac, diskriminiran sam.” A tu su i ljudi poput Jean-Luca Mélenchona iz Francuske insoumise, koji im stalno govore: “To nije vaša krivnja, to je diskriminacija, rasizam.” Ljevica ima trajni diskurs obespravljenosti, viktimizacije i neodgovornosti.
- Je li ovo objašnjenje za bijes ovih mladića?
– Ti mladi ljudi imaju svoje norme i vrijednosti, vrijednosti svoje skupine. I razlikuju se od onih u drugim skupinama. Oni iz okruga Pablo Picasso u Nanterreu imaju različite kodove od onih u Cité des Tarterêtsu. Imaju neku vrstu teritorijalnog identiteta, poput čopora vukova. Radi se o obrani i okupaciji teritorija. Zato napadaju društvene centre, policijske postaje, knjižnice i škole. Oni govore: “Vjerujete da smo ništa, ali ovdje donosimo zakone. Područje je naše, zato odlazi odavde.”
- Tijekom nereda Emmanuel Macron apelirao je na roditelje da pozovu svoju djecu na red. Shvaćaju li ljudi ovo ozbiljno?
– Predsjednik nije kralj, čak i ako se ponekad tako ponaša. Ipak, bilo je važno to reći. Bilo je potrebno podržati roditelje. Jer bilo ih je mnogo, posebno u posebno nasilnim noćima petka i subote, koji su željeli zaštititi imovinu drugih i obuzdati svoju djecu. Bile su mame i tate, uglavnom Afrikanci. Nažalost, novinari su malo pisali o tome. Bila je to manjina koja je sve razbila, možda 5.000 mladih ljudi diljem zemlje.
Macron je umišljen
- Ako ih je bilo samo 5000, treba li uopće biti potrebe za brigom?
– Kada se 40.000 policajaca suoči s 5.000 gamina (djece), treba se zapitati kako to može toliko uzdrmati zemlju. Naravno, oni su vrlo pokretni, a naša vlada nije vlada Irana, koji jednostavno ima svoju mladost ubijenu. Zabrinjavajuće je to što ministar unutarnjih poslova, Gérald Darmanin, uvijek tvrdi da smo naoružani protiv svega, protiv atentata, protiv nereda. Istina, macronistička država je svaki put uhvaćena nespremna, prvo od strane gilets jaunesa (žuti prsluci), zatim krajnje lijevog crnog bloka, sada od strane izgrednika.
- U intervjuu za Le Figaro, vaš kolega Georges Bensoussan govorio je o “palestinizaciji” i usporedio nerede s Intifadom. Izgrednici bi gradili mučenike i bacali kamenje, kao u Izraelu.
– Mislim da u Francuskoj nije bolje povlačiti paralelu s Izraelom samo zato što uglavnom Magrebijci bacaju kamenje. Kao Židov, imate dovoljno problema ovdje. Georges često s pravom govori o Židovima i Izraelu, ali ovdje mislim da je to pretjerivanje.
Islam je često dio identiteta mladih ljudi u predgrađima, čak i među kriminalcima
- Tijekom nereda oskvrnut je spomenik žrtvama holokausta, a neki počinitelji nasilja uzvikivali su “Allahu akbar”. To govori o religioznoj komponenti.
– Mnoge muslimanske obitelji vrlo su dobro odgojile svoju djecu. Ali islam je često dio identiteta mladih ljudi u predgrađima, čak i među kriminalcima. Oni mogu imati vrlo neobično tumačenje islama, ali to pridonosi osjećaju pripadnosti u skupini. Čak i ljudi koji nisu muslimani često usvajaju muslimanski žargon i koriste arapske riječi kada se presele u ove četvrti. Kad sam bio učitelj, čak su i djeca s imenima poput Philippea citirana iz Kurana.
Islam se nikada ne će sekularizirati
- Jednom ste predavali u pariškim četvrtima kao što su Colombe i Pierrefitte, a 2002. obradili ste svoja iskustva u knjizi “Les Territoires perdus de la République”. Koliko su ažurni problemi koje ste tada opisali?
– Bila sam u Pierrefitteu 1999./2000., škola je organizirala putovanje u Palestinu s gradonačelnikom, u vrijeme intifade. Učenici su se vratili potpuno uznemireni, uvrijedili su me kao prljavog Židova. 11. rujna bila sam u Colombeu, bilo je mnogo problema, islamističkih aktivnosti, mnoge su se djevojke pokrile, mladi su se radovali napadima u Sjedinjenim Državama. Mislim da se uloga religije ne smanjuje u sve anonimiziranijem potrošačkom društvu. To daje značenje mnogim ljudima, pogotovo ako su slabo obrazovani. Mnogi ljudi misle da će se islam sekularizirati, ali ja u to uopće ne vjerujem. Umjesto toga, postoji progresivni proces islamizacije, po uzoru na Muslimansko bratstvo i države poput Katra. To stvara probleme u školama, s djevojkama koje pokrivaju sebe, a učenici svoju vjeru stavljaju iznad zakona. Bolje je ne pričati o tome u Francuskoj, Samuelu Patyju, Bataclanu, sve je to daleko. Ipak, ideološko gorivo čudovišta je još uvijek tu.
- Tko će imati političke koristi od nereda?
– Francuska nikada nije bila tako eruptivna otkako je Emmanuel Macron došao na vlast. Njegova politika tijekom korona krize bila je nametanje, ne zna se ponašati između ekstremne ljevice i ekstremne desnice, zvuči na jedan način i na drugi način. Još jedan razlog da ekstremisti s obje strane zasjaju. Međutim, France Insoumise (Nepodređena Francuska) i Jean-Luc Mélenchon onemogućili su dodvoravanje izgrednicima, a ljudi ih preziru.
- Znači li to da će krajnja desnica ojačati?
– Vjerujem da će Marine Le Pen steći još veću popularnost. Pritajila se nakon Nahelove smrti, moglo se gotovo pomisliti da je predsjednica Republike. Nije čak ni htjela proglasiti izvanredno stanje, a nije podržala policajca. Éric Zemmour je, s druge strane, odmah rekao hiperradikalne stvari, polio je ulje na vatru, ali Le Pen će izvući krumpir iz vatre. Od desničarskih ekstremista koje Zemmour potiče može se očekivati da učine mnogo. Tijekom vikenda već se pojavilo nekoliko desničarskih ekstremističkih skupina. Za sada, samo da se pokažem. Mislim da je moguće da će počiniti rasistička ubojstva. I moglo bi doći do nasilnih sukoba između desničarskih ekstremista i “mecsa” banlieuea (dječaka iz predgrađa).
