Migranti su podivljali, teroristički napadi i zločinstva više nisu pojedinačni slučajevi, toliko su učestali da ih se više ne može staviti pod nadzor
Malo virim iz svog ćoška, motrim kud svijet skreće. Iz sjene napokon izranja ono što se desetljećima kroji iza blindiranih vrata, za što smo znali, ali se to poricalo. Novi svjetski poredak. Tu više nema skrivanja, on se sprovodi. Narodi su uplašeni. Sve je više straha u ljudima, nitko se ne nada da će nam to donijeti bilo kakvo dobro. O tome se dosta dugo nagađalo kako bi to moglo izgledati, ali se nije moglo točno predvidjeti, mada se moglo naslutiti. Svijet će se ukalupiti na određene kalupe, raskomadati i po dogovorima tajnih elita. Europska, zapravo briselska politička elita, vodila je sasvim pogrješnu politiku, usalila se i zanemarila ključne probleme svojih građana, uglavnom se bavila donošenjem loših i nakaradnih zakona, demonizirala čovjeka, nastoji ga lišiti njegovih ljudskih posebnosti. Na primjeru rata u Ukrajini, pokazalo se koliko su te elite stvarno nesposobni da riješe ozbiljan problem, ako i to nije njihovo proračunato postupanje zbog njihovih interesa ili po nakanama kreatora Novog svjetskog poretka. EU je zatrovana, preko glave u mulju, ne može ni disati. Ono što i sad čini, pokazuje da nema mudrih ni analitičnih osoba koje bi mogle EU uključiti u presudne odluke koje će se uskoro nametnuti svijetu.
Krive politike
Tri godine traje jezivi rat u Ukrajini, ginu mladi i stari, zemlja je živa rana. Ljudske tragedije dosežu neviđene razmjere. EU je sipala novac u naoružanje Ukrajine i plandovala. Bezbroj susreta lidera, konferencija, zaključaka, sve je bilo mlaćenje prazne slame. Sad kad je Trump donio odluku da se rat mora prekinuti, EU čelnici se uskomešali kako ovce kad vukovi nasrću na njih. Dovedeni su pred zid, pokušavaju se nekako prikazati bitnim akterima na svjetskoj političkoj sceni, ali su pregaženi. Tko njih više išta pita. Migranti su podivljali, teroristički napadi i zločinstva više nisu pojedinačni slučajevi, toliko su učestali da ih se više ne može staviti pod nadzor. Krive politike, neuvažavanje molbi domicilnih naroda, sad su uzrokovali nesagledive posljedice. Oni koji su provodili te politike, posljedice proizišle iz njihovih potpuno krivih odluka, sad bi gurnuli pod tepih, ali to se više ne može pod tepih gurati. Nema tog tepiha na svijetu koji to može prikriti. Njima pred nosom, u Bruxellesu, na ulicama dolazi do obračuna dilerskih bandi. Trgovina drogom, uz koju je vezan najopasniji kriminal, koja je kao kuga zarazila mlade naraštaje, nije im ni sada prioritet. Trgovanje ljudima, djecom, pad standarda građana, to je njima sporedno. Sad kad je na red došlo propitivanje njihovih sposobnosti, odnosno nesposobnosti, kad im se tresu fotelje, dolaze u pitanje goleme plaće i povlastice, malo se trzaju. Umjesto da se suoče s neutemeljenim odlukama i promašajima koji su EU podčinili jačima, uzrokovali kaos, moralno je devastirali, oni se okreću kako vjetar puše. Past će na koljena pred koga god treba da ostanu na vrhu. Nemaju nimalo sluha za stvarnost, nimalo osjećaja za ljudsko dostojanstvo. Oni žive u svijetu svojih bolesnih iluzija.
Sastanak u Parizu nema svrhe
Na samitu u Münchenu, gdje je SAD preko svojih predstavnika najavio neke skore poteze što se tiče Ukrajine i rata između Izraela i Hamasa, zatekli su europske lidere nespremne. Prenerazili ih, našli se uvrijeđeni, isključeni iz najosjetljivijih i ključnih pitanja, kamo će biti svijet usmjeren. Trump ih je odgurnuo. Ako bi s njima ovakvima kakvi jesu dogovarao bilo što, nikakvo rješenje ne bi se našlo, sve bi ostalo na istom. Stoga SAD uzima stvar u svoje ruke, a ovi koji su se nakon Münchena, na poziv francuskog predsjednika Emmanuela Macrona našili u Parizu u Elizejskoj palači, s predstavnicima NATO-a i EU, iza leđa ostalih članica EU-a, dogovaraju novi plan kako bi nešto ušićarili. Svijet se prekraja, dioba je odavna dogovorena, tko će što ugrabiti, i kako će se to izvesti, godinama se unaprijed isplanira. Oni bi se sad priklonili bilo komu da dobiju što veći dio kolača. Ta podjela neće biti riješena bez novih sukoba i velikih žrtava.
Kad je u pitanju stanovništvo, onima s vrha nije važno što će biti s narodom. Politika se time ne bavi. Bavi se isključivo kako doći do resursa, ugrabiti što se može više. Za preseljavanje stanovništva iz Gaze u okolne države, da bi Gaza postala neka moderna turistička atrakcija za najelitnije bogataše, i ulagače koji vrebaju takve projekte, smiješno je kad neki daju izjave kako je to apsurd. Pa dragi moji ljudi, koji ste sve izgubili, bit će kako je krojeno bez vašega znanja i ikakva mogućeg uplitanja. Nije u pitanju samo SAD, nego vaši basnoslovno bogati šeici i oni koji imaju više bogatstva nego neke nacije, oni neće propustiti priliku da imaju još više, zarade koliko je god moguće. Njima je samo novac cilj, a narod, bilo ga ili ne bilo, ali bit će ga jer se ubrzano množi, kome je od vladajućih to ikada bilo ili je na umu? Sudbina Gaze je određena.
Ukrajinsko bogatstvo
Što se tiče Ukrajine čija je znatna strateški važna područja Rusija sebi pripojila silom, u svijetu se mnoga područja tajnim dogovorima tako pripajaju, ili se stave pod patronat određenih sila, kao što su stavljene Bosna i Hercegovina pod patronat EU-a. Tamo imaju svog povjerenika koji usmjerava tijek povijesti kud oni hoće. To je od davnina poznato. Namjesnici, nadglednici, upravitelji…, to je stara taktika. Imaš tobože autonomiju, a nemaš je, nadgledan si, ako se osmjeliš išta učiniti na svoju ruku, kažnjen si, sankcioniran. A Ukrajina koja je bogata mnogočime, posebno rijetkim metalima, privukla je mnoge. Prijedlog da se u Ukrajinu postavi povjerenik Europskog parlamenta, sulud je. Ukrajina to ne će prihvatiti jer bi time izgubila svoj suverenitet, bolje će proći ako dogovori neku prihvatljivu opciju da dio profita od rudnih blaga dijeli sa SAD-om. Sad kad je Ukrajina iscrpljena, ovisna o pomoći SAD-a, nema snage da se osloni na sebe, a predati se onima u EU-u koji očito igraju prljavu igru, bilo bi poražavajuće. Mora oboriti glavu, inače rat će trajati u nedogled. Putina, a ni ruske čelnike koji bi ga eventualno naslijedili, ne će nitko zaustaviti. EU je neuvjerljiva, prevrtljiva, raslojava se.
U Saudijskoj Arabiji susreli su se pregovarački timovi SAD-a i Rusije. Po onim šturim informacijama koje dopiru do nas, to će biti teški razgovori, i svaki tim morat će postavljajući svoje zahtjeve imati utemeljene razloge na kojima temelji svoje zahtjeve. Situacija je vrlo dramatična. To je kao da se lavovi otimaju za plijen. Obzirom da je Ukrajina izuzeta iz tih pregovora, ne treba puno pameti da shvatiš kako je to kad ti drugi sudbinu kroje bez tvoga sudjelovanja. Na konačnom susretu Trumpa i Putina sve će se prelomiti.
Grabežljivi Srbi
Kad je u pitanju Hrvatska, ovdje imamo strane vlasnike svih profitabilnih poduzeća, banaka, trgovačkih lanaca. Sve smo im prepustili, i to je bilo unaprijed planirano prije nego je kod nas izbio Domovinski rat. A kad je rat u pitanju, povampirili se Vučić i Dodik, novi agresorski rat bi mogao izbiti bilo kada. Srbi su grabežljivci, prepredeni, imaju svoje jatake u Hrvatskoj, svoje simpatizere u svijetu. Koliko su nam teritorija i dobara ukrali u zadnjih stotinu godina? Mala Hrvatska koja je svakim danom sve manje hrvatska, u koju hrpimice dolaze zbunjeni tuđinci koje netko šalje, u što se ima uzdati, u koga? Drogom su našopani preko četvrtine našeg stanovništva, to je stil života bogatih koji od obijesti ne znaju što bi, i siromašnih koji putem droga bježe od životnih nedaća. Djeca nam umiru od gripe. Kakva je to gripa? U našem okolišu odlaže se najotrovniji otpad koji ni jedna zemlja u svijetu bez obzira koliko siromašna bila, ne prima ni po koju cijenu. Godinama je jasno da udišemo otrove koji uzrokuju karcinom. Djeca obolijevaju od karcinoma, mladići i djevojke. Rak dojki u žena širi se kao pandemija. Kažu da će za koju godinu svaka deseta žena u svijetu oboljeti od raka dojke. Onaj tko to predviđa, zna zašto to predviđa i zašto se to naglašava.
Predsjednik Vlade je uvijek kriv za krive politike svojih posilnih
Na što smo spali? Izloženi smo planiranom trovanju. Kakvi su to naši građani koji smrtonosne otrove dovoze u našu zemlju? Ne bi to uspijevali da im nisu date dozvole. A tko izdaje takve dozvole? Uredi pri Vladi. Koga osim tih zlotvora treba uhititi? One koji su na čelu tih Vladinih ureda, na čelu Ministarstva okoliša. Pa nisam ja za to odgovorna, niti od mene tko traži dopuštenje za takvo što. Ja bih da takvi grade zatvor na mjestu gdje je taj otpad odložen, i tamo bih smjestila one koji su to odobrili i one koji su uvozili otrov, na čemu su zaradili milijune prokletih eura. I one koji su dali pristanak da na područje svojih općina to prime. Pa ne može ti netko dovesti i iskrcati pred kuću ni vreću krumpira da ne vidiš što ti je doveo, a ne stotine tisuća tona otrova a da ti to ne znaš. Naše su općine male, mnoge se pješke mogu obići tijekom jednoga dana hoda. A kao nitko ništa ne zna! Prokleta ruka koja daje mito da upropasti sve što imamo, i ona koja prima mito. A što se tiče moguće smjene nekih ministara u Vladi, to se učini dok vidiš da imaš neučinkovite ljude. Dokazalo se, nije njihova podobnost dobra ni za one koji ih postavljaju, tko zna čiji su sve bespogovorni sluge. Kad-tad to se svakomu obije o glavu. Sposobnih ima, njih se uzima ako se želiš dokazati narodu i pridobiti narod. I ovo što se događa s Jadrolinijom, za onesvijestiti se. Koliko je novaca bačeno za razne konzultante i tobožnje stručnjake i komisije koji istražuju uzroke tragedije, procjenu stanja brodova i odgovornosti pojedinaca. Život su izgubili tri pomorca, to je samo obiteljima rana na srcu. Odgovorni nastoje opravdati i zaštiti sebe, Sopta stvarno ima jako zaleđe.
Pripreme za nove izbore
Ministar regionalnog razvoja, Šime Erlić, odlazi s čela tog ministarstva, kandidirat će se kao HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zadra. Obiteljski je čovjek, drži do obiteljskih i tradicionalnih vrjednota. Mogao bi privući glasače u svojoj izbornoj jedinici. Nikola Grmoja iz stranke Most, mogao bi također privući glasače iz Metkovića. Glavno da nisu crveni, da ne obećavaju vratiti nas u Titovo vrijeme. Split je upitan. Ima HDZ dobrog kandidata, gospodarstvenika Tomislava Šutu. Dobar je čovjek, skroman, čestit, radišan, odgovoran, nije blamiran nikakvim aferama. Ukorijenjen u tradiciju, ali Split je uvijek na granici između desno-lijevo, opasno naklonjen crvenoj garnituri. Šuta bi morao biti istureniji. Politika traži prodorne, nasrtljive ljude, oni koji se moraju istaknuti. Trebalo bi poraditi na njegovoj promidžbi.
Najimotskiji hrvatski pjesnik
Rastužila me smrt Petra Gudelja, pjesničkog genija, tko zna hoćemo li kada više nekog takvog imati, i mog dugogodišnjeg prijatelja, što držim velikom povlasticom. Koliko je bio nadaren, moćan u riječi, poseban, a uz to ponizan, tih, gotovo nevidljiv. Trebao je biti od strane DHK nominiran za Nobelovu nagradu. Ali to smo mi, narod koji bi prije sebi u njedra stavio zmiju otrovnicu, nego podržao nekoga svoga tko je iznadprosječan, genijalan. Petar je po svom pisanju naj-imotskiji, naj-hrvatskiji pjesnik, čije je jezično blago neusporedivo s bilo kojim piscem koji piše na hrvatskom jeziku. Ali, ali, uvijek onaj naš bolni, jadni, i sramotni ali …
I tako, glava boli od svih tih nelogičnosti, svinjarija, nesposobnosti onih koji sjede na odgovornim mjestima. Jedino što me je u proteklom tjednu oduševilo i impresioniralo, jest devetogodišnji Marino Vrgoč, učenik 3. razreda osnovne škole iz Ploča. U natjecanju talentirane djece, The Voice Kids Hrvatska, iskazali su se zaista mnogi. Teško je povjerovati da su djeca u toj dobi, osim što imaju nevjerojatne talente, toliko inteligentni i mudri, da se čovjek posrami koliko su ispred nas starijih u svojim razmišljanjima. Marino je dijete razvedenih roditelja, što mu po njegovim izjavama teško pada. Natjecati se ne bi mogao da mu nisu financijski pomogli dobri ljudi, i njegov djed Mićo. Dječak je fenomen. Njegovo pjevanje, njegovo ponašanje, njegova zrelost, sve to nadilazi ne samo njegovu dob, nego je zapanjujuće. Je li to anđeo? Marino se pouzdaje u Boga, ide u crkvu, moli se, zahvaljuje. Marino je u neku ruku prelomio Hrvatsku, na onu u kojoj još ima svjetla i nade, i na onu gnjilu koja ubrzano tone. Vođa njegova mentorskog tima, Davor Gobac, zablistao je uz Marina. Njemu sve pohvale, iako su i vođe ostalih timova bili besprijekorni, izabrani baš po mjeri djece; emotivni, srdačni, srčani, stručni, plemeniti. Gobac je uz humor, dosjetke, a kad je trebalo biti ozbiljan i odgovoran, briljirao. Ovo mu je bila najbolja uloga u životu. Marino je pravi mudrac, njegove glasovne mogućnosti iznad svih očekivanja. Pjesme koje je otpjevao na hrvatskom i engleskom jeziku, teško je shvatiti da to može učiniti dijete od devet godina. Na pozornici je dominantan, kao da je zreli glazbenik, uvjerljiv, bez imalo treme. Marino, uz ono što se nađe na našim dalekovidnicama, s čega bi trebalo bojkotirati sve TV programe, ti si pun pogodak. Mnogi od nas želimo ti puno sreće u životu, da ostaneš tako mudar, nitko te ne okrene i ne zavede na loš put. Marino hvala ti što si nam zaokupio pažnju, malo nas odvratio od naše sumorne svakidašnjice. Hvala tvojoj mami koja te donijela na svijet.
Izostala politička korektnost
Iza nas je inauguracija predsjednika Zorana Milanovića. Iskreno, ne ide mi u prilog ovo što ću reći, ali ja bih došla na tu inauguraciju da sam na čelu HDZ-a. Ništa u nas nije bajno, ni čisto, ali ako je u pitanju interes naše Države, ne može Država funkcionirati uz ovakve podjele. Što je bilo doći, ostati kojih sat vremena? Vuk sit – koza cijela. Da se dušmani ne naslađuju da Hrvatska ispadne ovako bedasta i nezrela. Nije nikoga briga što se tu nisu našle neke velike face iz susjednih zemlja, obzirom da nam rade o glavi i pružaju svoje otrovne krakove da Hrvatsku uvuku u svoje ždrijelo. Inauguracija je bila skromna, no ipak na nekoj pristojnoj razini. Bilo je tu lica koja čovjek radije ne bi nikad vidio u političkom i javnom životu Hrvatske, ali takvi su uvijek prvi. Da se sad ponove izbori, HDZ bi još lošije prošao. Opet je ovim odbijanjem da prisustvuje inauguraciji Milanovića sebi stavio uteg oko vrata.
Etna vrije, i mnogi drugi vulkani. Trese nam se tlo pod nogama. Sa grčkog otoka Santorinija u južnom Egejskom moru, ljudi masovno bježe. U zadnjih deset dana zabilježeno je više od 750 potresa na tom području. Nije to daleko od nas. I naši se otoci zatresli, oko Zadra također je bilo potresa. Na području Zagreba i Banovine. Mnogi su u velikom strahu. Ovdje kod nas u Podstrani nismo imali zasad potres, ni nikakvu veću vremensku nepogodu kojih je posvuda oko nas. Mi se dosta molimo, idemo mnogi često u crkvu. I vrijeme je uglavnom povoljno. Proljeće je već izvirilo, sve miriši. Kad su dani tako lijepi, to nas ohrabri. Iscijeli. Preobrazi u vedrija i bolja bića. Samo da se i svijet u ovo proljeće preobrazi u bolje mjesto.
