Detonijevi radovi neprocjenjivo su vrijedna građa za povijest hrvatske grafike
Izložba „Marijan Detoni: od skice do matrice“ nakon uspješnih predstavljanja na četiri različite lokacije u Hrvatskoj i inozemstvu – u Zagrebu, Križevcima, Budimpešti i Puli, i u splitskoj Galeriji umjetnina predstavila grafičko stvaralaštvo istaknutog hrvatskog slikara i grafičara Marijana Detonija.
Radovi Marijana Detonija neprocjenjivo su vrijedna građa za povijest hrvatske grafike kao i za poznavanje njegova rada i djela kao jednog od najistaknutijih grafičkih stvaralaca između dva svjetska rata. Izložba je realizirana suradnjama muzejskih institucija te obitelji Percl i gospođe Dagmar Löffler-Badžek koji su donirali originalne grafičke ploče Zbirci grafike Muzeja za umjetnost i obrt. Voditeljica projekta i autorica koncepta izložbe je dr. sc. Antonia Došen. Kustoski tim čine kustosice Antonia Došen i Mihaela Cik, a vizualni identitet izložbe potpisuje Tessa Bachrach-Krištofić.
Postav izložbe, povećanog opsega u odnosu na ranije, splitskoj publici predstavlja poznate linoreze iz jedne od najvažnijih grafičkih mapa hrvatske međuratne umjetnosti „Ljudi sa Seine“ iz 1934. godine te dosad rijetko viđenu linoreznu grafičku mapu „Tračnice“ iz 1941. godine. Jedinstvena je to prilika za upoznavanje javnosti s rasponima Detonijeva grafičkog stvaralaštva koji je na medij grafike nevjerojatnom tehnikom prenosio i dočarao atmosferu svakodnevice ljudi u jeku ekonomske krize kroz prizore, otpuštenih, gladnih i nezaposlenih, kao i prikaze putovanja i stradanja. Radovi Marijana Detonija neprocjenjivo su vrijedna građa za povijest hrvatske grafike kao i za poznavanje njegova rada i djela kao jednog od najistaknutijih grafičkih stvaralaca između dva svjetska rata.
Biografija
Marijan Detoni (Križevci, 18. travnja 1905. – Zagreb, 11. svibnja 1981.) bio je slikar, crtač i jedan od najboljih hrvatskih grafičara XX. stoljeća koji je uz umjetnički rad bio aktivan u obrazovanju, strukovnim udruženjima te političkom životu.
Od 1924. do 1928. godine Detoni je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti, a nakon završetka specijalke kod profesora Vladimira Becića vratio se u rodne Križevce gdje je 1930. priredio prvu samostalnu izložbu. Priključio se Udruženju umjetnika Zemlja, najprije kao gost na II. izložbi u Parizu 1931. godine, a potom od iduće godine kao član Udruženja. Od 1933. godine predavao je crtanje u gimnaziji u Vukovaru te je tamo upoznao buduću suprugu, profesoricu Alku Račić. Zahvaljujući stipendiji francuske vlade 1933. i 1934. boravi na postdiplomskom studiju u Parizu, gdje upoznaje realnost mukotrpnog života radničke klase. To iskustvo bilježi u mapi linoreza „Ljudi sa Seine“ objavljenoj godinu kasnije u Vukovaru.
Tijekom Drugog svjetskog rata priključio se narodnooslobodilačkoj borbi te je tada nastao, ali je i izgubljen značajan broj njegovih crteža i skica. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1945. bio je zaposlen kao redoviti profesor, a od 1948. do 1952. bio je rektor. Zaslužan je za osnivanje Grafičkog odsjeka na Akademiji 1956. godine te je vodio specijalku za grafiku koja je odgojila niz vrhunskih hrvatskih grafičara.
U ranim je Detonijevim djelima kritika zamijetila utjecaj Cezannea, dok je u hrvatskoj povijesti umjetnosti zapamćen prvenstveno kao autor djela angažirane tematike iz zemljaškog razdoblja među kojima se ističu grafičke mape „Cigla“ (1932.) i „Ljudi sa Seine“ (1934.). Krajem 1930-ih, osobito nakon drugog odlaska u Pariz, približava se apstrakciji i enformelu te eksperimentira sa slobodnijim oblikovanjem prikaza i odabirom boja. Od 1941. Detoni se intenzivno posvetio grafičkom radu te tada nastaju mape „Tračnice“, „Cvjetovi mašte“, „Plodovi uzbuđenja“ i „Mapa U“. Estetiku socijalističkog realizma poslijeratnih godina napustio je već tijekom 1950-ih, proširivši repertoar tema na, primjerice, sport, igru, ples i glazbu. Posljednja faza njegovog likovnog stvaralaštva obilježena je utjecajima nadrealizma, fantastikom i daljnjim istraživanjima apstrakcije.
Izložba ostaje otvorena do 20. ožujka 2025.
