Rusija i Kina masovno ulažu u vojsku, vađenje sirovina i nove trgovačke rute na Arktiku. Čini se da je Zapad dugo prespavao ovaj razvoj
Arktik – netaknuta priroda i beskrajna tišina. Ali idila je varljiva. Gotovo nezapaženo od strane svjetske javnosti, Rusija i Kina trenutno masovno ulažu u ovu regiju. Oni proširuju vojsku. Bušenje nafte i plina. I stvaraju nove prometne rute koje bi mogle promijeniti svjetsku trgovinu. Što Rusija i Kina zapravo namjeravaju na Arktiku? I zašto je Zapad tako dugo stajao skrštenih ruku?
Arktik – to je regija oko Sjevernog pola. Omogućuje izravnu vezu između Sjeverne Amerike i Rusije. Arktik je stoga već bio strateški važan tijekom Hladnog rata. Sovjetski Savez je, na primjer, ovdje stacionirao velike dijelove svoje flote. SAD i Kanada zauzvrat postavljaju stanice za rano upozoravanje duž Arktičkog kruga, takozvanu DEW liniju. Nakon Hladnog rata, napetosti između SAD-a i Rusije se smanjuju. A Arktik pada iz fokusa.
Ali to se mijenja najkasnije do 2014. godine: Rusija anektira Krim – napetosti sa Zapadom ponovno rastu. Od tada je Rusija modernizirala mnoge vojne baze na Arktiku, a u nekim slučajevima ih čak i proširila. Danas Rusija ima oko dvostruko više baza unutar Arktičkog kruga od svih zemalja NATO-a zajedno. Nigdje drugdje ne možete promatrati ovu ekspanziju kao ovdje na poluotoku Kola.
Vojna luka
Na primjer, ovdje se nalazi zatvoreni grad Sjeveromorsk koji je dostupan samo pripadnicima vojske. Postoji vojna zračna luka. A tu se nalazi i baza ruske Sjeverne flote. To je dio ruske mornarice koji je stacioniran na Arktiku. Satelitske snimke pokazuju koliko su vojne instalacije proširene posljednjih godina. Na primjer, ovdje – nedaleko od luke: 2013. godine možete vidjeti samo ostatke starih sovjetskih bunkera.
No, 2014. godine započeli su veliki građevinski radovi. Tijekom sljedećih deset godina izgrađeno je gotovo pedeset novih sustava bunkera. Svaki od njih zaštićen je nasipom. Američki sigurnosni stručnjaci sumnjaju da su ovdje pohranjene balističke rakete tipa “RSM-56 Bulava”. To su projektili koji se ispaljuju iz podmornica. Mogu biti opremljeni nuklearnim bojevim glavama i, prema ruskom Ministarstvu obrane, imaju domet od 10.000 kilometara.
Bunkeri ili skladišta
Ne možemo sto posto provjeriti jesu li ti bunkeri doista skladišta za takve nuklearne projektile. Međutim, ono što podupire pretpostavku je da na satelitskim snimkama možete vidjeti podmornicu u blizini kampova. Dugačak je oko 170 metara. A izgled sugerira da je ovo “Projekt 955A Borei-A”. Ovo je jedna od najmodernijih nuklearnih podmornica ruske mornarice. I ima mjesta za 16 ovih projektila Bulava. Postoji specifičan razlog zašto su takve podmornice stacionirane na Arktiku: “Barentsovo more je jedini pristup sjevernom Atlantiku […] koje Rusija ima danas”.
Ovo je Rudolf Hermann – bivši dopisnik NZZ-a za sjevernu Europu. Napisao je knjigu o geopolitici na Arktiku. “Rusija je nekada imala pristup Atlantskom oceanu preko Crnog mora i Bospora, kao i preko Baltičkog mora i Barentsovog mora. Od ova tri sada je ostalo samo Barentsovo more, jer je Bospor zatvoren zbog rata u Ukrajini. Ulaskom Švedske i Finske u NATO, Baltičko more je praktički postalo unutarnje more NATO-a.”
Čini se da ruske podmornice aktivno koriste jedini preostali pristup Atlantiku. Vrhovni zapovjednik NATO-a Christopher Cavoli, na primjer, upozorava: “Njihove patrole u Atlantiku i šire značajno su se povećale – godinama nismo vidjeli toliku aktivnost.”
“Ako izađete s ovim podmornicama, možete se približiti SAD-u. Na primjer, postoje podatkovni kabeli koji vode od Europe do SAD-a preko sjevernog Atlantika. Možete ih napasti. I zato je ovaj pristup Atlantiku zaista važan.”
Ali Arktik postaje sve uzbudljiviji ne samo vojno, već i ekonomski. Važno je znati da Arktik nije kontinent poput Antarktika. To je prije svega more. Dio su međunarodne vode. Područja bliža obalama pripadaju odgovarajućim zemljama. I: veći dio mora prekriven je debelim ledom. Ali to će se vjerojatno uskoro promijeniti. Zbog klimatskih promjena led se topi – i to sve brže i brže.
Danas je prosječna ledena površina još uvijek upola manja nego prije četrdeset godina. To olakšava pristup ogromnim rezervama nafte i prirodnog plina koje postoje na Arktiku. I nijedna zemlja nije tako aktivna u tom pogledu kao Rusija: više od 91 posto nafte i plina na Arktiku trenutno proizvodi Rusija.
Prirodni plin vadi, ukapljuje i otprema
Jedan primjer: ovaj projekt ovdje na ruskoj arktičkoj obali na poluotoku Jamal. Satelitske snimke pokazuju kako je posljednjih godina ovdje izgrađena ogromna elektrana. To je postrojenje u kojem se prirodni plin vadi, ukapljuje i otprema. U funkciji je od 2017. godine. Ove fotografije prikazuju ruskog predsjednika Vladimira Putina na ceremoniji otvaranja.
Tvrtka se zove Yamal LNG i jedna je od najvećih te vrste na svijetu. Promotivni videozapisi prikazuju opseg projekta. Troškovi izgradnje: ekvivalent 27 milijardi američkih dolara. Troškovi koje Rusija nije snosila sama.
Ako pobliže pogledate vlasničke strukture, zapanjujuće je da kineska država ima 30 posto udjela u Yamal LNG-u preko državne naftne tvrtke CNPC i državnog investicijskog fonda. I to nije slučajnost. Kina pokušava steći uporište na Arktiku na različite načine.
Zapravo, između Kine i Arktičkog kruga postoji gotovo 1500 kilometara. To znači da je Kina otprilike na istoj udaljenosti od Arktika kao i Njemačka. Ipak, Kina sebe vidi kao “važnog igrača u arktičkim poslovima” i opisuje se kao “gotovo arktička” država. Što, pak, izaziva ogorčenje među Amerikancima: “Postoje samo arktičke države ili nearktičke države. Ne postoji treća kategorija.”
Međutim, Kina koristi izraz “država blizu Arktika” kako bi proširila svoju prisutnost na Arktiku. Kina je 2013. uspjela postati država promatrač u Arktičkom vijeću. Ovo je najvažnije tijelo u regiji koje se bavi pitanjima zaštite okoliša i razvoja. Kao država promatračica, Kina može sudjelovati na svim sastancima. Istodobno, Arktik se sve češće pojavljuje u službenim kineskim dokumentima.
U njemu se, na primjer, navodi da želi igrati “aktivnu ulogu u formuliranju međunarodnih pravila u polarnim regijama”. I žele postati polarna supersila do 2030. godine. Strategija također jasno pokazuje glavni interes Kine: Sjeveroistočni prolaz.
To je ta brodska ruta kroz Arktik koja povezuje istočnu Aziju s Europom. Ako se morski led na Arktiku nastavi topiti, ruta će postati sve lakša za navigaciju brodom. Za usporedbu, tradicionalna ruta kroz Indijski ocean i Sueski kanal traje oko 20 dana duže. Osim toga, vodi kroz kritična mjesta poput tjesnaca Malacca. Američka pomorska blokada tamo bi predstavljala velike probleme za Kinu. Zbog toga Kina polaže velike nade u Sjeveroistočni prolaz.
“Za Kinu vrijednost leži u pristupu sirovinama, na primjer na Grenlandu, koje trebaju doći u Kinu kako bi se tamo mogle preraditi i zatim vratiti na zapadna tržišta kao krajnji proizvodi.” Zato je Kina također željela kupiti zemlju kako bi dobila pristup Sjeveroistočnom prolazu – ali to nije uspjelo. Umjesto toga, Kina sada ulaže velika sredstva u tvrtke na Arktiku. A istraživanja se također proširuju. No, postoji sumnja da ovo istraživanje služi i drugim svrhama.
Kina i Rusija zajedno
Kina ima vlastite ledolomce, s kojima je već provedeno 14 istraživačkih ekspedicija. Već 2016. istraživači su postavili plutaču u arktičke vode kako bi istražili podvodnu akustiku. Dio plutače je i podvodni mikrofon koji može mjeriti zvučne valove. To se može koristiti za proučavanje kretanja morskog leda ili čak živih organizama. Međutim, mikrofon također može uhvatiti zvukove koji nastaju tijekom proizvodnje ili otpreme nafte i plina. Osjetljive informacije koje će vjerojatno biti od velikog interesa za Kinu.
“Kina nema izravan vojni interes na Arktiku, ali želi steći sposobnosti da ima znanje ako je potrebno ako želite vojno ili ekonomski intervenirati na bilo koji način.” A Kina se također udružuje s Rusijom. A suradnja se nastavlja: Na sastanku u kolovozu 2024. zemlje odlučuju produbiti suradnju. Pogotovo u izgradnji ledolomaca i u brodarstvu.
Svi ovi primjeri jasno pokazuju da Rusija i Kina šire svoj utjecaj na Arktiku. I Zapad je prespavao ovaj razvoj događaja? “Da, možete reći da Arktik, koji je dugo bio pomalo uspavan, sada primjećuje da ponovno postaje sve važniji, posebno s američke točke gledišta. Ali već ste izgubili dosta vremena da reagirate na to. Na primjer, kada su u pitanju ledolomci, odnosno kapaciteti za rad u ovim teškim uvjetima.”
U srpnju 2024. SAD će, zajedno s Kanadom i Finskom, objaviti da će izgraditi nove ledolomce. Međutim, vjerojatno će proći godine prije nego što budu spremni za upotrebu. Istodobno, ne smijemo zaboraviti da je NATO nedavno dobio na težini na Arktiku. “Ljestvica sukoba podignuta je mnogo više pristupanjem Švedske i Finske. To znači da nije kao da se vaga nije samo promijenila na štetu Zapada.”
Štoviše, iako Rusija i Kina mogu surađivati na Arktiku, njihovi su interesi različiti. Rusija se prvenstveno bavi vojno-strateškim ciljevima, dok je Kina više zainteresirana za ekonomske mogućnosti. “Kina će surađivati s Rusijom koliko god je potrebno i razumno. Ali može se pretpostaviti da će, ako se ukažu druge prilike za Kinu, odbaciti i Rusiju ako bude potrebno.”
Što se tiče interkontinentalnog prijevoza, to bi mogao biti slučaj za samo nekoliko godina. Naime, kada Arktik ljeti postane potpuno bez leda. Tada će biti moguća nova ruta izravno preko Sjevernog pola – kroz međunarodne vode, a ne više kroz ruski teritorij. Najkasnije do tada bi idila na Arktiku definitivno trebala biti gotova.
