Poglavlja kronološki prate njegov život i izazove s kojima se suočavao kao hrvatski rodoljub, katolik i znanstvenik
Knjiga „Svjetlo u bezakonju“ Ivana Mužića (1934.-2021.) predstavljena je u četvrtak 20. veljače 2025. u Domu kulture Zvonimir u Solinu.
O knjizi su govorili urednik i priređivač prof. dr. sc. Josip Mužić, filozof izv. prof. dr. sc. Borislav Dadić, Branimir Stanić, glavni urednik Glasa Koncila u čijoj je nakladi knjiga objavljena, te povjesničar i publicist Marino Erceg. Promociju knjige moderirala je voditeljica Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije dr. sc. Silvana Burilović-Crnov, a program su glazbeno uveličali pučki pivači Gospe od Otoka.
Ivan Mužić rođen je 1934. godine u Solinu. Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1953. a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1958. godine. Godine 1967. bio je delegat Katoličke crkve u Hrvatskoj na Svjetskom kongresu katoličkih laika u Rimu. Do svršetka 1971. branio je kao odvjetnik optužene u više kreiranih političkih procesa, a u jednom je i sam bio optuženik. Oslobođen je „zbog pomanjkanja dokaza“. Svoje radove Mužić je započeo tiskati već kao srednjoškolac. Objavljivao je članke i studije u raznim novinama i časopisima. Od povijesno-političkih spisa tiskao je kao zasebna izdanja: Razmatranja o povijesti Hrvata, Hrvatska politika i jugoslavenska ideja, Izrael i Antikrist, Katolička crkva u Kraljevini Jugoslaviji, Stjepan Radić, Masonstvo u Hrvata, Podrijetlo i pravjera Hrvata, Pavelić i Stepinac itd. Osvrti na Mužićeve knjige koje su u stručnim recenzijama dobile najveća priznanja, objavljeni su na više stranih jezika, a sam Mužić je unesen u najuglednije internacionalne biografske leksikone. Dobio je cijeli niz međunarodnih priznanja i počasnih doktorata i titula.
Svako djelo Ivana Mužića nov je pristup najosjetljivijim temama moderne hrvatske povijesti, stoga je doživio mediokritetske napade pojedinaca iz starih struktura vlasti, no činjenica je da se poslije isteka stanovitog vremena nakon objavljivanja pojedinih Mužićevih knjiga njegovi zaključci, makar i šutke, gotovo u cijelosti prihvaćaju.
Zanimljiva i intrigantna knjiga
Urednik i priređivač don Josip Mužić u predgovoru knjige piše: „Teško bih kao sin, mogao napisati objektivnu biografiju o njemu, no on je dovoljno napisao sam o sebi da to uistinu može poslužiti kao njegova svojevrsna biografija. Posljednjih je godina svojega života obrađivao ključne teme iz svoje prošlosti objavivši o tome više knjiga. Riječ je o opsegom manjim djelima koje tvore jedinstvene i vrijedne cjeline. Kako naše izdavaštvo slabo stoji, a on se nije kanio baviti prodajom, stoga su monografije objavljene u vrlo maloj nakladi (neke u svega dvadesetak primjeraka), poslane glavnim bibliotekama i podijeljene prijateljima. Tako su, zapravo, ostale nepoznate javnosti. Ova je knjiga doprinos da se to ispravi, držim da će mnogima biti zanimljiva i intrigantna. Izbor koji imate pred sobom odabrao sam iz desetak njegovih knjiga preuzimajući veće ili manje dijelove s njegovih stranica, kako bi tvorile preglednu antologiju. Knjiga „Zapamćenja“, očeva je biografija u malom, postala mi je okosnica pa je prenesena u cijelosti.
Poglavlja kronološki prate njegov život i izazove s kojima se suočavao kao hrvatski rodoljub, katolik i znanstvenik. Djetinjstvo u Solinu obilježeno mu je Drugim svjetskim ratom, a studentska mladost prvim uhićenjem komunističkih vlasti. Tada je nastala njegova prva knjiga „Razmatranja o povijesti Hrvata“, po toj knjizi upoznao je mnoge domoljube, posebice don Lovru Katića, Savića Markovića Štedimliju i Smiljanu Rendić. Ključnu je ulogu u njegovu životu imao fra Ante Antić, njemu je u mladosti osobno odlazio, s njim se dopisivao. U hrvatskom se proljeću istaknuo i svojom knjigom. „Hrvatska politika i jugoslavenska ideja“ te je osuđen kao hrvatski nacionalist. U Splitu mu je uzor i velik oslonac nadbiskup Frane Franić jer odlučno djeluje protiv komunističkih pokušaja da unesu razdor i krivovjerje u Katoličku Crkvu, osobito se zalažući za prava hrvatskoga naroda.
Posebno poglavlje u opusu Ivana Mužića tvori njegov odnos prema sveprisutnoj Udbi koja ga je pratila gotovo cijeloga života. Udbino prisvajanje glavnih poluga vlasti u hrvatskoj državi među glavnim je razlozima samoubojstva Zvonka Bušića, s njime se mužić dopisivao dok je Bušić tamnovao u zatvoru. Mužićevo domoljublje nije imalo veze sa „šovinizmom“ kako pokazuje i prijateljstvo sa srpskim književnikom Dragošom Kalajićem. U hrvatskoj državi biva ponovo napadan u medijima, a on svojim protivnicima uzvraća istinom razotkrivajući ih kao mediokritete i slugane.
Borio se za svoju slobodu mišljenja i odlučivanja
Knjiga „Masonstvo u Hrvata“ osvijetlila je dotad nepoznatu zbilju masonerije i njezine uloge u stvaranju Jugoslavije izazvavši time veliki interes i polemike u javnosti. Uspostavom hrvatske države zanima se za mogućnost državotvorne masonerije i njezin odnos prema kršćanstvu. Potom osvjetljava i stav Franje Tuđmana, obojica su znanci još od Hrvatskog proljeća. Odbija ponudu da bude jedan od osnivača hrvatske masonerije jer je to nespojivo s pripadnošću katoličkoj vjeri. Ivan Mužić sustavno je istraživao mnoga područja hrvatske povijesti, od antičke do suvremene, no interesi su mu bivali sve širi, pa se sve više bavio smislom povijesti, od značenja poganstva i masonerije do uloge židovstva i dolaska Antikrista. Tome je posvećeno zadnje poglavlje ove knjige naslovljeno „Metafizika povijesti“.
Mužić je rano napustio odvjetništvo i otišao u prijevremenu mirovinu kako bi se mogao posve posvetiti znanstvenom istraživanju. Pisao je strastveno htijući prije svega za sebe otkriti istinu, a onda je podijeliti sa drugima. U tome nije ovisio o nikome te zato mogao biti neopterećen obzirima i koristi maksimalno dopuštene prostore djelovanja u komunizmu. Borio se za svoju slobodu mišljenja i odlučivanja prihvaćajući razlike i nerazumijevanja. Tako su mu, pri kraju života u teškoj bolesti, liječnici predložili kemoterapiju nadajući se da će mu tako produžiti život do dvije godine. On je to odbio jer je nakon pomnog istraživanja zaključio da će mu takva terapija više štetiti nego koristiti. I doista bez toga je poživio još dvije i pol godine.
Na početku svakoga poglavlja priređivač je napisao kraći uvod (u okviru) da bi se čitatelj lakše snalazio u odabranom djelu svake Mužićeve knjige. Na koncu je bibliografija, sastavio ju je sam Mužić popisavši sva svoja objavljena i priređena djela te popis onoga što su drugi objavljivali o njemu. Njegov dugogodišnji prijatelj Borislav Dadić napisao je pogovor.
Nadam se da će ova knjiga u kojoj se isprepleće suvremena hrvatska i osobna povijest, biti poticajem i nadahnućem mladim naraštajima koji se gube u bespućima globalizma. Naime, tekstovi nude uvid u život čovjeka koji unatoč svim pritiscima i progonstvima znao mudro i ustrajno ići protiv vladajuće struje, sačuvati katoličku vjeru te ostati bezkompromisni hrvatski domoljub. U mraku bezbožnog komunističkog totalitarizma i obmanama takozvane demokracije svojom odvažnom istinoljubivošću učvršćivao je ponos i vraćao nadu mnogima. Odatle i dolazi naslov knjige: „Svjetlo u bezakonju“.
