Empatija je nepouzdan moralni vodič, onaj koji se lako može iskoristiti

Gad Saad: Zapad će biti prvo društvo u zabilježenoj povijesti koje će se u potpunosti samoimplodirati zbog svog parazitskog ideološkog zanosa

• Nenad Jarić Dauenhauer je fizičar i „znanstveni novinar“, kako piše na portalu Index. Kao „znanstveni novinar“ prihvatio se Indexu zahvalne teme i u svom članku napao velikoga znanstvenika Elona Muska (https://www.index.hr/mobile/vijesti/clanak/musk-tvrdi-da-je-suosjecanje-slabost-drustva-psihologinja-ono-je-temelj-drustva/2650462.aspx?index_ref=potpisano_box_m). Nisu Indexu i Jariću Dauenhaueru problem bogati milijarder i znanstvenik Musk, njima smeta Donald Trump i njegova otvorena protuglobalizacijska politika, pa preko Muska napadaju Trumpa. A fizičar Jarić uhvatio se empatije kako bi pokušao ocrniti Muska (čitaj: Trumpa) i nije uspio. Nu, krenimo redom. Novinar je najprije prepričao razgovor između Elona Muska i Joea Rogana, američkog komičara, podcastera, UFC komentatora i televizijskog voditelja i „zaključio“ da je Musk „iznio kontroverznu tezu prema kojoj je empatija grješka u zapadnom društvu koja se naveliko zloupotrebljava“. I ponovno nije pogodio. Ne samo zato da Musk nije u pravu, nego i zato što je Jarić Muskovu izjavu iz razgovora s Roganom izvukao iz konteksta i doslovno slagao. Jer Musk je govorio o „suicidalnoj empatiji“, budući postoje ljudi koji imaju „toliko empatije da zapravo počine suicid“, a naš Jarić je to povezao tako da je napisao onu dobro nam znanu tra-la-la priču da su „mnogi mediji i komentatori kritični prema Musku na ovu i slične izjave iz intervjua doživjeli kao opravdanja za diskriminaciju imigranata i marginaliziranih skupina te za drastične rezove koje bi brojni Amerikanci, ali i svijet, mogli osjetiti tijekom mandata Donalda Trumpa“. A činjenica je da je Musk tijekom razgovora s Roganom doslovno – neki bi kod nas rekli „bukvalno“ – rekao: „Temeljna slabost zapadne civilizacije je empatija. Eksploatacija empatije. Eksploatiraju grješku u zapadnoj civilizaciji, a to je empatična reakcija. Dakle, mislim da je empatija dobra, ali morate to promisliti i ne biti programiran kao robot“ i dodao: „To je empatija kao oružje, to je problem.“ Da, to je problem.

Paul Bloom: Empatija je uska, bezbrojna, rasistička, vrlo pristrana

• Nakon ovoga krenuo sam istražiti empatiju i pogledati kako pametni ljudi u svijetu gledaju na nju u praksi. Prema nizozemsko-američkom primatologu i etologu, Fransu de Waalu (1948.-2024.), definicija empatije je sposobnost razumijevanja i dijeljenja osjećaja drugih. Prije svih interesirao me je Paul Bloom (1963.), kanadsko-američki psiholog, profesor emeritus psihologije i kognitivne znanosti na Sveučilištu Yale i profesor psihologije na Sveučilištu u Torontu. Paul Bloom je proveo istraživanja empatije i, umjesto da potvrdi tvrdnje većine svjetskih globalizacijskih političara, novinara i javnih osoba, u svojim istraživanjima dokazao je suprotno da je empatija nepouzdan moralni vodič, onaj koji se lako može iskoristiti. “Ono što mislim pod empatijom je stavljanje sebe u kožu drugih ljudi, osjećanje onoga što oni osjećaju”, dodajući da ona ima određena važna ograničenja. “Moj argument je da vas empatija zumira na pojedinca i, kao rezultat toga, ona je uska, bezbrojna, rasistička, vrlo pristrana. Tvrdim da bismo trebali biti ljubazni, trebali bismo biti suosjećajni i definitivno bismo trebali biti razumni i racionalni, ali nas empatija vodi na krivi put. Ispada baš kao što predviđamo: što ste empatičniji, to se više želite osvetiti i povrijediti te ljude. Empatija stavlja preveliku težinu na vagu u korist rata. Empatija zaista može dovesti do nasilja”, govori Bloom i dodaje da puno iskustva o empatiji crpi iz budizma, “koji se fokusira na suosjećanje i ljubaznost, ljubaznost prema ljubaznosti, kako ju oni nazivaju”, ali odbacuje empatiju jer je “loš moralni vodič”. On misli da postoji mnogo dokaza koji upućuju na to da su budisti u pravu. Nakon ovoga iznesenoga netko bi mogao reći za P. Blooma da je bezosjećajan i pogriješio bi, i to jako, jer je njegov brat jako autističan i upravo je zbog njega postao psiholog i pozvan da se bavi empatijom. Za razliku od raznih politikanata kod nas i u svijetu.

Parazitske ideje i suicidalna empatija ubijaju Zapad

• Osim Fransa de Waala i Paula Blooma, postoji još jedan znanstvenik koji je naprosto razorio globalizacijsku matricu ne samo kada je u pitanju empatija. Radi se o libanonskom profesoru marketinga u Kanadi, Gadu Saadu (Bejrut, 1964.), koji je napisao nekoliko jako vrijednih knjiga. Gad Saad, libanonski je profesor u Kanadi židovsko-sirijskoga podrijetla, profesor marketinga na Sveučilištu Concordia, gostujući profesor na Sveučilištu Cornell, Dartmouth Collegeu i Kalifornijskom sveučilištu Irvine. Dr. Saad ove godine služi kao gostujući profesor na Sveučilištu Northwood i kao globalni veleposlanik za The Northwood Ideu, te kaže: »Parazitske ideje i suicidalna empatija ubijaju Zapad«! Ovu izjavu teško ćete čuti od drugih znanstvenika, ali dr. Saad je „svoj“ i hrabar. Uz svoj znanstveni rad, vodeći je javni intelektualac koji često piše i govori o idejnim patogenima koji uništavaju logiku, znanost, razum i zdrav razum. O empatiji kaže: “Empatija je plemenita vrlina, naš emocionalni sustav je evoluirao kako bi riješio važne evolucijske probleme, problem nastaje kada ne uspije. Unutar određene funkcionalne zone, biti empatičan ima smisla, kada zataji, kada postane hiperaktivna, kada cilja na pogrješne pojedince…, to je ono što ja zovem samoubilačkom empatijom. Kada uzmete parazitsko razmišljanje i ako to uparite sa samoubilačkom empatijom, imate savršen koktel za kraj Zapada.”

Zapad uništava postmodernizam!

• On za sebe kaže: “Ja sam uporni branitelj zapadnih vrijednosti, znanosti, razuma i zdravog razuma, ali nisam siguran da se Zapad može oporaviti od svoga civilizacijskog samoubojstva na više fronti. Desetljećima sam govorio o tim pitanjima i napisao knjigu o tomu (The Parasitic Mind: How Infectious Ideas Are Killing Common Sense), ali posljednjih nekoliko tjedana iskristaliziralo se u kojoj je mjeri problem postao nerješiv. Bit će to duga i na kraju krvava propast, a Zapad će biti prvo društvo u zabilježenoj povijesti koje će se u potpunosti samoimplodirati zbog svog parazitskog ideološkog zanosa. To je ogromna grčka tragedija koja će oblikovati budućnost čovječanstva. Ovo nije hiperbola. Vaši unuci će platiti vrlo visoku cijenu za vašu ‘progresivnu’ aroganciju ukorijenjenu u potrazi za Unicornijom koja postoji samo u udubljenjima duboko manjkavih parazitiranih umova.” Gad Saad se pita koje su to neke od tih parazitskih ideja koje uništavaju Zapad i odgovara: postmodernizam, koji je, po njemu, na vrhu svih patogena ideje. »To je oblik intelektualnog terorizma jer tvrdi da ne postoje objektivne istine jer su očito sve tvrdnje o istini zaražene subjektivnim relativizmom i osobnim predrasudama. Postmodernizam otvara vrata propitkivanju “zastarjele” stvarnosti onoga što čini muškarca i ženu«, kaže on.

Od beskrajne suicidalne empatije do imigracijsku politiku

• A kada govori o suicidalnoj empatiji, dr. Saad kaže: »Progresivci su vođeni pogrješno postavljenom i hiperaktivnom lažnom empatijom. Prema načelima progresivizma, kriminalci su žrtve društva. Stoga, strogo ih kažnjavati za njihova djela pretpostavlja da imaju osobno opredjeljivanje. Ne daj Bože! Mnogo je “ljubaznije” dati Johnnyju još jednu priliku bez obzira na činjenicu da njegov dosje uključuje 47 prethodnih uhićenja zbog nasilnog ponašanja. Uostalom, Johnnyja je odgojila samohrana majka, pa je on prava žrtva. Da je imao očinsku figuru u svom životu, možda bi ga to odvratilo od života kriminala. Što je s onima koji počine imigracijski zločin ilegalnim ulaskom u zemlju domaćina? Pa, prema Pomazanoj klasi s progresivnim šuškanjem, nacionalne granice su “rasističke” jer služe kao prepreke za plemenite obojene ljude da sudjeluju u našem “privilegiranom” društvu utemeljenom na ukradenoj zemlji (što slučajno vrijedi za gotovo svaki centimetar svijeta). Stoga, u činu beskrajne suicidalne empatije, imajmo imigracijsku politiku otvorenih vrata u kojoj milijuni legalnih i ilegalnih imigranata, od kojih mnogi posjeduju kulturne vrijednosti koje su savršeno neusklađene s našim temeljnim vrijednostima, preplavljuju naše društvo. Što bi moglo poći po zlu? Pa, kao prvo, to dovodi do zapanjujućeg porasta mržnje prema Židovima budući da milijuni imigranata u Kanadu potječu iz društava u kojima je mržnja prema Židovima obnovljivi izvor energije koji pokreće sve stvari.« Tu ću stati, jer Saad je Židov i jako dobro zna što se može očekivati od muslimana ne samo s Bliskoga istoka koji su se do pojave Donalda Trumpa useljavali na „truli Zapad“ i legalno i ilegalno. Tu svaka rasprava o empatiji bilo koje vrste nije potrebna. Naprotiv, nepotrebna je.

Od Snježane Pavić do Slavice Lukić

• Da je ova podulja analiza empatije u suvremenomu svijetu potrebna, potvrđuje nepravomoćna prvostupanjska presuda Županijskoga suda u Zagrebu prema hrvatskoj podružnici domoljubne kršćanske poljske udruge Ordo Iuris, što je ponukalo Slavicu Lukić, poznatiju kao drugu ženu srpskoga etnobiznismena u Hrvatskoj Milorada Pupovca, da u JUL-u napiše članak pun mržnje pod naslovom i podnaslovom da nam se krv sledi: »Veliki sudski poraz ‘klečavaca‘, pala je i prva odluka: ‘Moraju je ukloniti s interneta. Uznemiruju LGBTQ+ osobe‘ Peticija udruge Ordo Iuris je diskriminacija i uznemiravanje LGBTQ osoba te se mora ukloniti s njihova weba, presudio je sud« (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/veliki-sudski-poraz-klecavaca-15564897). Već iz samoga naslova i podnaslova moramo se zapitati pa gdje mi to živimo? Kako je moguće da u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj postoje novinari koji mogu vrijeđati Hrvate i katolike kako im se prohtije, dok, s druge strane, imamo suce koji presuđuju kako im određuje i naređuje globalizacijska agenda. I što je još zanimljivije, kakva smo nacija u kojoj nas ovako vrijeđa naša domaća, lička Srpkinja iz Gračaca!? Pa zar mi nemamo dovoljno svojih, hrvatskih izdajnika!? Jer i od napisa Snježane Pavić iz Tisnoga – koja je napisala članak očekujući osudu hrvatskih generala u Den Haagu, Ante Gotovine i Mladena Markača – također se krv ledila u žilama, ali nekako se to lakše podnijelo u onoj euforiji jer je ona sama Hrvatica, a i otac joj je, kojega sam i upoznao u Tisnomu, bio hrvatski branitelj tijekom srpske agresije na Hrvatsku (1991.-1995.).

U globalizaciji, kao i u komunizmu, štrajka je zabranjen!

• U srijedu je održan štrajk u obrazovanju. Sindikalnim čelnicima koji su iza štrajka uglavnom su se pridružili učitelji, profesori i nastavnici, pa čak i oni koji nisu ni u jednom sindikatu. Time je poslana poruka aktualnoj vlasti da su prosvjetni sindikati poprilično jedinstveni. Iako jedinstveni, sindikati ne uživaju nikakvo povjerenje Vlade Andreja Plenkovića, koja je tri dana prijetila novčanim kaznama učiteljima, profesorima i nastavnicima, ali ne da im plati štrajk, već da nagradi štrajkaše. Potpuno nekapitalistički, jer se, za razliku od komunizma-socijalizma, za koji smo mislili da smo iz njega izašli prije više od tri desetljeća, u kapitalizmu i u “slobodnom svijetu” nekada smjelo štrajkati. Ovo je još jedna potvrda kako su se stvari u ovo vrijeme bešćutne globalizacije drastično promijenile i po pitanju štrajka u obrazovanju. Drugo je pitanje je li ovaj štrajk opravdan? Nije. Za njega nema razloga. Ovdje se radi samo o pokazivanju mišića inertnih i sterilnih sindikalnih čelnika koji se u određenim vremenskim intervalima dogovaraju (kartelsko povezivanje) i vrše klasičan politički pritisak na aktualnu vlast. Učenici i studenti će i ovoga puta pretrpjeti najveću štetu, što je i najgore.

Hina i srpski jezik

• U Društvu hrvatskih književnika održana je tribina pod naslovom “Jezik u medijima pada na sve niže grane. Tko je kriv?” (https://www.hina.hr/vijest/11900230). Dan poslije imamo samo napis u Hini s kojim sam nezadovoljan. Iako nisam bio na tribini zasigurno njezina vijest, kao i uvijek, nije odraz događanja na tom događaju. Iz govora jezikoslovke Nives Opačić naglasak u Hininoj vijesti bile su „razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika“, koje su prema njoj „narasle 90-ih godina“. U nastavku je N. Opačić „pojasnila“ da je to bilo „razumljivo jer su se htjele potencirati razlike pa su se samo predstavljale razlike među njima“. Posebno je čudna izjava ove cijenjene jezikoslovke »kako je 1990-ih godina “nadošao svijet sulud od slobode”, a sulud je još više nego lud.« U Hininoj vijesti i kod mlađeg jezikoslovca, Domagoja Vidovića, izvučena je izjava iz njegova govora o „tri južnoslavenska jezika nastala na novoštokavskoj akcentuaciji“, koji prema autoru Hinine vijesti „nije svaki od njih isti“! Kao da nismo znali.

K. Hopkins: Moja izjava da mi se islam gadi potpuno je racionalna, a ne islamofobna

• Katie Hopkins, engleska je 50-godišnja medijska i poslovna žena, te politička komentatorica. Nakon terorističkog napada muslimana u Manchesteru na ondašnjem twitteru napisala je: “22 mrtva – broj raste. Schofield. Nemoj se ni usuditi. Nemojte biti dio problema. Potrebno nam je konačno rješenje #Manchester [sic]”, zbog čega su je optužili za rasizam i otpustili s posla voditeljice na radiju LBC, a tada je još i dalje ostala kolumnistica Daily Maila, a rekla je samo istinu. Katie Hopkins britka je jezika i muslimanske prosvjednike nazvala je “avangardnom vojskom koja se može sakriti na vidiku među nama”, a nakon brojnih muslimanskih nedjela na otoku muslimane je nazvala čak i “gadnim kretenima”. Nu, nije ona usredotočena samo na muslimane, ona ima stavove i o drugim pitanjima. Protiv je uvoza migranata, pa je tadašnjoj njemačkoj kancelarki Angeli Merkel poručila: “Možete zabraniti burku, gospođo Merkel. Ali što ćete učiniti u vezi sa zabranom brodova s migrantima koje ste ohrabrili da dođu i koji uništavaju vašu zemlju) Koliko još zvjerstava pred našim vođama priznaju da su, zahvaljujući njihovoj imigracijskoj politici, pokošeni? Je li jednostavno novo normalno?” Hopkins je nakon napada islamiste kamionom u Nici 2016. izjavila da joj se “islam gadi” i dodala da je ta njezina izjava “potpuno racionalna”, a ne islamofobna. Otvoreno se zalagala za zabranu burki. Kritizirala je muslimane, navodeći da “muslimanska mafija” kontrolira područja Britanije, a gradonačelnika Londona SadiqA+a Khana opisala kao “muslimanskog gradonačelnika Londonistana”.

Protiv multikulturalizma

• Ona je bila i ostala protiv multikulturalizma. Optužila je liberalni BBC i druge liberale u Britaniji jer su imigracija i multikulturalizam namijenjeni da bijelce učine manjinama. Otišla je u Južnoafričku Republiku i govorila o činjenici da crnci u toj državi sada već godinama provode bijeli rasizam nad bijelcima, što je nedavno otvoreno rekao i američki predsjednik Donald Trump. Protiv je feminizma i feministica, pa kaže: “Žene ne žele jednak tretman, ne bi se mogle nositi s tim da ga dobiju. Vani je težak svijet. Ono što mnoge žene zapravo traže je poseban tretman. Ono što žene trebaju shvatiti je da moraju očvrsnuti.” Protiv je tetovaža. “Stvarno mislim da ako imate tetovažu, morate se zapitati kakvu budućnost imate pred sobom. Kao poslodavac, ne bih zaposlila nekoga s tetovažama jer bih se pitala što bi kupci mislili o njima. Za mene su tetovaže samo način da pronađu pažnju ljudi koji nisu pronašli drugi način u svom životu da to postignu konvencionalnim sredstvima”, kaže Hopkins.  

Neki od Pfizerovih grijeha prije COVID ludila

• I prije COVID ludila američka farmaceutska kompanija Pfizer bila je kažnjavana od američke države, jer je imala „toksičnu reputaciju“ u odnosu na druge farmaceutske kompanije. Do pojave korona ludila bilo je šest skandala Pfizera. Evo tih skandala. Godine 1986. Pfizer je morao povući umjetni srčani zalistak s tržišta nakon što su defekti doveli do toga da je umiješan u više od 300 smrtnih slučajeva. Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) povukla je odobrenje za proizvod 1986. godine, a Pfizer je pristao platiti stotine milijuna dolara odštete nakon što je protiv njega podneseno više tužbi. Godine 2003.: Pfizer je dugo bio osuđivan zbog profitiranja od lijekova protiv AIDS-a. Na primjer, 2003. godine odustao je od ugovora o licenciranju lijeka Rescriptor koji bi ga učinio jeftinijim za siromašnije zemlje. Godine 2011.: Pfizer je bio prisiljen platiti odštetu obiteljima djece ubijene u kontroverznom ispitivanju droge Trovan. Tijekom najgore epidemije meningitisa viđene u Africi, 1996. godine, Pfizer je u Nigeriji proveo ispitivanje svog novog lijeka Trovan. Petero od 100 djece koja su uzimala Trovan umrlo je i to je uzrokovalo oštećenje jetre, dok je kod onih koji su preživjeli uzrokovalo doživotne invaliditete. No, druga skupina od 100 djece dobila je konvencionalni “zlatni standard” antibiotik za meningitis kao “kontrolnu” skupinu za usporedbu. Šestero od njih također je tragično umrlo jer im je, kako su obitelji rekle, Pfizer dao manje od preporučene razine konvencionalnog antibiotika kako bi Trovan izgledao učinkovitije.

Plaćanje kazni

• Godine 2012.: Pfizer je morao platiti oko milijardu dolara kako bi se nagodio u tužbama u kojima se tvrdi da je njegov lijek Prempro uzrokovao rak dojke. Prempro se koristio u hormonskoj nadomjesnoj terapiji, obično za žene koje prolaze kroz menopauzu. Nagodbe su uslijedile nakon šest godina iskušenja i poteškoća za pogođene žene. Godine 2013.: Pfizer je isplatio 273 milijuna dolara za nagodbu u više od 2.000 slučajeva u SAD-u koji su optužili njegov lijek za liječenje pušenja Chantix za izazivanje suicidalnih i ubojitih misli, samoozljeđivanja i teških psihičkih poremećaja. Pfizer je također optužen za nepropisno isključivanje pacijenata s poviješću depresije ili drugih mentalnih poremećaja iz ispitivanja lijeka. Kasnije, 2017. godine, mrtvozornik u Australiji presudio je da je droga pridonijela samoubojstvu muškarca. Njegova majka vodila je kampanju za promjenu etikete na lijeku. I godine 2020.: Pfizer je postigao dogovor s tisućama kupaca svog depo-testosteronskog lijeka 2018. nakon što su ga tužili zbog povećanja vjerojatnosti brojnih problema, uključujući srčani udar. https://corporatewatch.org/pfizer-six-scandals-to-remember/

Kočani su od Zagreba udaljeni 925 kilometara

• Tragedija od požara u Kočanima na istoku Makedonije danima puni stranice hrvatskih medija kao da smo još u Jugoslaviji. Kada tomu dodamo već mjesecima javljanja „uživo iz Beógrada“ o tamo nekim prosvjedima organiziranima od raznih „otvorenih društava“ iz „slobodnoga svijeta“, onda je tragikomedija potpuna. Inače, za one koji ne znaju, udaljenost od Zagreba do Skoplja iznosi 825 kilometara, a od Skoplja do Kočana blizu makedonsko-bugarske granice iznosi 100 kilometara, što znači da se ovaj požar dogodio 925 kilometara daleko od Zagreba. Za mene je to ipak daleko. I čitam u Večernjem listu ispod naslova „Tragično nastradala makedonska pjevačica bila je samohrana majka, muž joj preminuo prije 4 godine“ (https://www.vecernji.hr/showbiz/tragicno-nastradala-makedonska-pjevacica-bila-je-samohrana-majka-muz-joj-preminuo-prije-4-godine-1846104). U članku saznajem da se žena bez muža na zabavi zvala Sara Projkovska i da je s mužem Aleksandrom Nikolovskim, koji je umro 2021., zasigurno od višestrukog cijepljenja protiv COVID-a, imala ne jedno nego dvoje djece, pa se, ako imalo logično zamislimo, moramo zapitati – kako je svojevremeno za jednu našu političarku rekao neponovljivi Željko Kerum – „a tko je čuvao dicu?“ Da, a tko je čuvao dicu? Inače, u Kočanima prema popisima pučanstva uglavnom žive Makedonci (preko 93 posto), te Cigani, globalizacijski rečeno Romi (preko 5 posto) i nešto ostalih Turaka i Vlasa. U Kočanima nema Albanaca (Shqiptarë)!

Umjetna inteligencija i pristranost

• Danas se za svaki događaj najprije „pita“ umjetna inteligencija (UI) kako će se završiti. Tako su i na portalu Dalmacija danas (https://www.dalmacijadanas.hr/pitali-smo-umjetnu-inteligenciju-kako-ce-proci-jadranski-derbi-bolje-da-nismo/) pitali sveznajući UI kako će završiti nogometni derbi u Rijeci između Rijeke i Hajduka i dobili su ovaj zaključak: »S obzirom na izjednačenu statistiku i važnost utakmice za obje momčadi, očekuje se neizvjestan susret. Hajdukova prednost u bodovima i povratak ključnog igrača Marka Livaje mogli bi im dati dodatni poticaj. Međutim, Rijeka igra na domaćem terenu i pokazala je snagu u prethodnim susretima ove sezone. Stoga je realno očekivati tijesnu utakmicu s mogućim neriješenim ishodom ili minimalnom pobjedom jedne od momčadi«. Za one koji ne znaju i ne interesira ih puno nogomet, utakmica je završila pobjedom Rijeke od 3:0. Toliko o sveznajućoj umjetnoj inteligenciji!

Marijan Majstorović