Musliman Ramo Isak kršćaninu Nenadu: “Pakirajte kofere i odlazite…”

I dalje živi tragična suvremenost zločinačko terorističkih muslimanskih podstanara s porobljenim i do ahdnamskih granica ljudske slobode poniženim bosanskohercegovačkim katoličkim zatečenim stanarima

Uvijek kada domaćin ne otvori vrata kuće na vrijeme, zbog nedolična i bahata ponašanja, pridošlom strancu i kaže mu da ne poštuje kućni red te da mora izaći, događa se obrnuto. Povijest, i dalja i bliža, zabilježila je to da tada stranac, poglavito kada je silom provalio, a to je u najvećem broju slučajeva, kaže vlasniku kuće da on mora izaći, jer ja sam sada kao tuđinac, agresor, okupator, lopov, kriminalac, ubojica, vlasnik tvoje kuće, a ti podstanar.

Takvo tuđinsko, podstanarsko, nedolično i osvajačko ponašanje agresorsko osvajačkih muslimansko-osmanlijskih podstanara gotovo je praksa ponašanja u kući bosansko i hercegovačkih hrvatsko katoličkih stanara. Provalivši vrata 1463. godine kraljevine kraljice Katarine pokazuju se i dokazuju najsramotnijim, i najrazornijim podstanarima bosansko i hercegovačke kuće hrvatsko katoličkih trinaest stoljetnih stanara. Sve od tada do danas ne da ruše samo hrvatsko katoličku kuću u koju su sa mačom i ognjom provalili, nego u kontinuitetu ubijaju, siluju, i prisilno islamiziraju zatečene stanare.

Ne treba ići izvan granica trodijelne beha zajednice, jer baš na tom prostoru i u njenom povijesno tragičnom vremenu od kataklizmičke 1463. kada u nju mačem i ognjem ulaze osmanlijski osvajači potvrđuje se, i živi ta tragična suvremenost zločinačko terorističkih muslimanskih podstanara s porobljenim i do ahdnamskih granica ljudske slobode poniženim bosanskohercegovačkim katoličkim zatečenim stanarima. U zaustavljenom vremenu ispunjenom za ljudski pojam nezamislivim brutalnostima zločina svih vrsta, i svih dimenzija, nasilno ušlih turskih podstanara, zahvaljujući samo milijunskom broju stanarskih katoličkih žrtava odnos između okupatorskih podstanara, što im je cilj i danas, i zateklih katoličkih stanara nije se u potpunosti izmijenio u korist muslimanskih podstanara

I koliko god nasilnički muslimanski podstanari bili ustrajni u zločinima i teroru da od katoličkih vlasnika kuće, zvane banovina hrvatskog bana Tvrtka, kraljevina hrvatske kraljice Katarine, učine ih podstanarima ili ih u potpunosti izbace iz trinaest stoljetnog hrvatskog gnijezda savijenog na granici sudarajući svjetova, kultura, vjera i nacija, i danas taj zločin istrjebljenja još više povećavali i brutalizirali muslimani-Bošnjaci, baštinici i čuvari zloglasnog turskog vakta, hrvatski stanari su odlučniji i pod svaku cijenu spremniji čuvati i braniti svoj stan, svoju napadnutu kuću pod, nasilno promijenjenim, imenom Daytonska Bosna i Hercegovina.

Iako nikada poslije nasilnog gubitka kraljevine i terorističko razbojničkog ulaska turski podstanara u kuću hrvatskih stanara takva očerupana, ojanjičarena, islamizirana, deeuropeizirana i dekristijanizirana Bosna i Hercegovina je bila dom i domovina svojih stanara, i kao takve oskvrnute i otete, mučene i ubijane kuće hrvatski je se narod nije odricao, i nije ju predao u ruke islamskih otimača i osvajača. Čak ni onda kada su ti barbari bili neusporedivo jači. Čudi stoga da današnji bošnjački baštinici tog zloćudnog vremena nisu ništa naučili od hrvatske odlučnosti da brane svoju kuću, svoj dom i svoje gotovo četrnaest stoljetno stanarsko pravo.

Što je muslimanska agresija brutalnija, kršćanska obrana je odlučnija

Što je muslimanska agresija brutalnija i kršćanofobnija, katolička obrana je odlučnija i jača što se vidi i u petsto i šezdeset dvogodišnjoj postojanosti i opstojnosti hrvatstva i katoličanstva na toj, od Turaka i onih koji baštine njihovu ostavštinu, stalno napadajućoj granici svjetova, kultura i vjera. Odlučni da istjeraju hrvatsko katoličke stanare i vlasnike bosansko i hercegovačke kuće, muslimanski podstanari koriste se ne samo turskim oružjem genocida i kršćanocida, crkvocida i djecocida, nego i zločinom terorizma u brutalnom vidu nepriznavanja stanara kao naroda u njegovom nacionalnom i vjerskom identitetu. A kada se narodu negira i ubija njegov identitet, a to muslimani u kontinuitetu čine prema svim kršćanima, poglavito prema katolicima, onda je to muslimanski put prisilne islamizacije, i svega onog šta taj zločin nosi, vidljiv i od kršćana proživljen u turskoj prošlosti na tim područjima i kojeg muslimani najljubomornije ćuvaju i baštine.

Zadojeni vjerskim islamskim radikalizmom demonstriran u zastrašujućim slikama muslimanskog terorizma diljem kršćanskih slobodni demokratskih zemalja, ali i po bosansko i hercegovačkoj zajednici, te povećanim brojem Cerićevih vojnika koje su mu po neprigovorenoj zapovijedi rodile muslimanke u BiH, progon kršćana predvode čak i neki ministri iz reda onih kojima je “Turska mati, tako je bilo i tako će i ostati” i kojima je bliži svaki musliman na kraju svijeta od susjeda katolika ili pravoslavca.

Muslimansko svojatanje BiH

Što je još jedan samopotvrđujući dokaz muslimanskog podstanarskog položaja u Bosni i Hercegovini, ali i potvrda laži velikobošnjačkog isil hamasovca Džafera Alića koji kaže da su “muslimani vlasnici BiH, a kršćani i svi drugi nemuslimani neugodni postanari iza kojih se uvijek mora mesti i čistiti,,,”.

U čišćenje Alićevih postanara isilovsko hamasovski otvoreno su na čelo čistača stala dva muslimansko-bošnjačka ministra, ministar obrane Zukan Helez sa puškom iz Bakirove namjenske industrije, i ministar sigurnosti Ramo Isak, sa prijetnjama na koji način i sa čime moraju izaći stanari kršćani ispred muslimanskih podstanara. U slučaju samo te dvojice ministara iz bošnjačkog naroda vidi se sva tragičnost za nemuslimane i za BiH pod vlašću jednog, muslimansko-bošnjačkog naroda. Jednako tako se vidi i razlog bošnjačkog biranja, zapravo progona Hrvata iz Predsjedništva BiH, političke institucije tri naroda, predstavnika tih naroda, vrha političke piramide koja svojim sastavom jamči jednakost, ravnopravnost, suverenost i konstitutivnost tim nacionalnim razlikama priznatim ne samo poviješću življenja jedni pokraj drugi, nego i potvrđeni Daytonskim mirovnim sporazumom.

Etnički čisto muslimansko-bošnjačko predsjedništvo u dvojici njihovih izbora snaga je i dvojice muslimanskih ministara u procesu progona, prijetnji i etničkog čišćenja i svih drugi beha institucija. Instrukcije i zapovijedi dobivaju od svojih pretpostavljenih iz Predsjedništva, Bećirovića i Komšića, jer u tako pokradenom i ustrojenom odnosu nema se tko ni suprotstaviti politici islamskog unitarizma. Odlučuje se uvijek glasovima te dvojice muslimansko-bošnjačkih predstavnika, pri čemu ne može ništa ni srpski predstavnik promijeniti.

Put BiH u islamski radikalizam i unitarizam šire ta dvojica njihovih članova Predsjedništva, kojima se pridružiše puškom naoružani Zukan Helez, i vehabijsko mudžahedinskog prijetećeg pogleda kako bi bio vjerodostojniji u svojim terorističkim prijetnjama Ramo Isak. Sa puškom na gotovs, demokracija i sloboda na muslimansko-bošnjački način po uzoru na Isil, ministar obrane Bošnjak Zukan Helez širi put prisilnog izlaska kršćana kojima ministar unutarnjih poslova Bošnjak Ramo Isak prijeti i govori što su i što moraju biti, ti i ti si pravoslavac ili katolik, ne Srbin ili Hrvat, nego “Nenade, ti si Bosanac i Hercegovac, etnički: pripadnik srpskog naroda, tvoj glavni grad je Sarajevo, a na ličnoj karti u rubrici „državljanstvo“ piše ti „BiH“. To su fakti. Ako ti se ne sviđaju, spakuj kofere i odlazi” poručio je Isak Nešiću.

Kad nisu stanari kazali beha podstanarima, podstanari govore stanarima čija je kuća i što mogu ponijeti iz nje.

Da tvoj glavni grad je Sarajevo bez kršćana, Sarajevo sto posto islamizirano, kabulizirano i iranizirano, i u takvom Sarajevu i ne možeš ništa drugo ni biti nego Bošnjak, Musliman, Alija a ne Ilija, Građanin, Ostali, Sejdić, Komšić, Finci…

Etničko i vjersko čišćenje

Na isti način muslimani-Bošnjaci su etnički i vjerski očistili sve gradove i beha prostore prijeteći kršćanima, ili budite ono što vam mi kažemo da ste ili odlazite, ako ne milom a onda silom. Poručuju bošnjački veziri, jer muslimani i kršćani, po svetoj knjizi Kur’an, ne mogu zajedno živjeti. I stoga je bilo, jest, i bit će, gdje dođemo mi muslimani sa puškom nestaju kršćani i kršćanstvo, i zato pakirajte kofere i odlazite poručuju kršćanima do zuba naoružani muslimanski ministri graditelji multivjerske beha zajednice.

Danas izgone kršćane, sutra Građane, Ostale, Komšiće, i sve druge koji ne prihvaćaju šerijatsku Boasnu i Hercegovinu, a u izgradnji takvog šerijatskog entiteta sa velikom pomoći sudjeluju visoki predstavnici, haaški birokrati, europske Jude i sve kategorije Komšića, Fincija, Kovačevića, te ona najradikalnija muslimansko bošnjačka skupina današnjih Muslimana a sutrašnjih Hrvata i katolika, kada ustanu iz kreveta.  Za takvo brzo konvertiranje muslimana u katolike, i Bošnjaka u Hrvate teško je reći da je to njihov povratak vjeri pradjedova, jer povijest je zabilježila da su janjičari najradikalniji pripadnici muslimanske armije BiH, i baštinici Osmanlija.

Za konvertite Stevan Dedijer kaže da „iskazuju posebnu mržnju prema sredini iz koje su potekli i ta mržnja ima tri potencijalna izvora: stid zbog „niskog“ podrijetla u očima „novog“ naroda, potrebu za osvetom i uznemirenu savjest zbog onoga što su (u)činili“.

Vinko Đotlo