Vjerovanje u uskrsnuće mrtvih jedno je od temeljnih načela judaizma
Riječ Uskrs pojavljuje se u XV. st. u Marulićevim djelima. Izvedena je od glagola uskrsnuti. Izvorno se ovaj glagol odnosio na oživljavanje prirode u proljeće, a poslije je prenesen na vjerovanje u uskrsnuće mrtvih. U hrvatskim govorima Uskrs se naziva i Vazam. Vjerovanje u uskrsnuće mrtvih jedno je od temeljnih načela judaizma, kako stoji napisano: “Mnogi od onih, koji spavaju u prahu zemaljskom, probudit će se, jedni na život vječni, drugi na sramotu i prijekor vječni.” (Daniel 12:2)
Svaki goj koji prihvati sedam Noinih zapovijedi bit će uključen u uskrsnuće mrtvih, ali postoje različita mišljenja o pojedinostima: “By explaining the words of the Talmud in a completely spiritual context, Maimonides was bringing support for his opinion that the ultimate World to Come will be entirely spiritual, and that the righteous who merit it will exist there only as purified souls with no physical bodies, after a temporary period of physical resurrection. However, other sages strongly disagreed and maintained that in the ultimate World to Come, the Essence of God will be revealed eternally to the righteous while they exist as souls living in their resurrected physical bodies, in the physical world.”
“Objašnjavajući riječi Talmuda u potpuno duhovnom kontekstu, Maimonides je podupirao svoje mišljenje da će konačni Svijet koji dolazi biti potpuno duhovan, te da će pravednici koji to zasluže postojati samo kao pročišćene duše bez fizičkih tijela, nakon privremenog razdoblja fizičkog uskrsnuća. Međutim, drugi se mudraci oštro nisu slagali i tvrdili su da će u konačnom Svijetu koji dolazi, Božja bit biti vječno otkrivena pravednicima dok oni postoje kao duše koje žive u svojim uskrslim fizičkim tijelima, u fizičkom svijetu.” (Seven Gates of Righteous Knowledge rabina Weinera i dr. Schulmana, str. 169.)
Judaizam smatra da je Isus mogao uskrsnuti iz mrtvih, ali iz očitih razloga pridaje mu manju važnost nego kršćanstvo. Stoljećima ranije židovski je prorok Elizej uskrsnuo mrtve, kako stoji napisano: “Elizej uđe u kuću i nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji. Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Bogu. Zatim se pope na postelju, leže na dječaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dječakovo. Potom ustade i prošeta se po kući tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dječak tada kihnu sedam puta i otvori oči. I zovnu Elizej Gehazija i reče: “Pozovi tu Šunamku.” On je pozva. Kad je stigla preda nj, reče joj: “Uzmi svoga sina.” (2. Kraljevima 4. poglavlje)
