Istina o ubojstvima, progonima i otimačinama s potpisom “Smrt fašizmu – sloboda narodu”
U večernjim satima u srijedu 7. svibnja 2025. u prepunoj dvorani „Napredak“ u Zagrebu, Bogovićeva 1, održan je okrugli stol posvećen dramatičnim i tragičnim događajima u Zagrebu 8. svibnja 1945. i sljedećih tjedana i mjeseci kada su partizanske trupe ušle u neobranjeni Zagreb čijim su ulicama počele teći „crvene rijeke krvi“ žrtava partizanskih zločina. Okrugli stol je organiziran u povodu 80. obljetnice ulaska partizana u Zagreb 8. 5.1945. i početka njihovih brojnih zločina izvršenih nad Zagrepčanima. Organizatori su bili: Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika i Udruga Macelj 1945. Naslov Okruglog stola bio je: „ZAGREB 8. SVIBNJA 1945. I DALJE… Istina o ubojstvima, progonima i otimačinama s potpisom “Smrt fašizmu – sloboda narodu”.
Osam izlagača svatko sa svoga vidika, ali na temelju povijesnih činjenica, svjedočanstava i arhivske građe dali su uvida u pravu istinu dolaska partizana u Zagreb i uspostave nove komunističke vlasti u glavnom gradu Hrvatske. Metode kojima je nova vlast zauzimala svoje pozicije bile su: masovna hapšenja, ubojstva, pljačka, oduzimanje imovine, suđenja po kratkom postupke, slanje na dugogodišnje robije itd. Prema podacima iz Ministarstva branitelja tih prvih mjeseci od okupacije Zagreba smrtno je stradalo preko deset tisuća njegovih stanovnika koji su potom ukapani u masovna grobišta i jame kojih ima preko stotinu, od kojih su do danas samo rijetke obilježene.
Predavači
Prvi predavač Igor Vukić, novinar i publicist govorio je na temu „Partizanska okupacija Zagreba 1945.“ na temelju poznate dokumentirane knjige od Milana Marušića „Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu svibanj 1945.“ izdane 2001. Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i povijesni istraživač prikazao je izvješća sudionika i svjedoka o 8. svibnju 1945. što je objavio u svojoj knjižici pod naslovom „Zagreb – okupiran ili oslobođen?!“. Isusovac p. Božidar Nagy u svome nastupu iznio je i opisao tragičnu sudbinu šesnaestogodišnjeg mladića Zvonimira Punčeca koji je kao prva zagrebačka žrtva ubijen na ulazu u Maksimir u prijepodnevnim 8. svibnja 1945. Marko Krznarić, aktivist i istraživač na temelju dokumenata iz Arhiva grada Zagreba tj. smrtnih listova zvanih tada „razglednice“ koje je sastavljao mrtvozornik (zvan tada „razgledač mrtvaca“) govorio je na temu „Oslobođeni života 8. svibnja 1945.“. Pero Šola, povijesni istraživač iz Đakova iznio je rezultate svoga istraživačkog rada o groblju hrvatskih vojnika na Mirogoju i problematici da se vrati u prvotno stanje. Petar Mamić, suautor knjige „Strijeljane osobe u Zagrebu 1945. i 1946.“ kao povijesni istraživač govorio je na temu „Sudske presude u Zagrebu 1945.“, Fabijan Dumančić, također povijesni istraživač posebno je obradio slučaj partizanskog suca Vlade Ranogajca koji je uhićenim Zagrepčanima potpisao preko 700 smrtnih presuda strijeljanjem. I taj partizanski zločinac koji je tolike Hrvate poslao u smrt još uvijek ima danas svoju ulicu u Zagrebu na Jarunu! Damir Borovčak, publicist govorio je o zločinu nad obitelji Josipa pl. Sallopeka, vlasnika poznate zagrebačke ljekarne na Zrinjevcu 20, koji je osuđen na smrt samo zato da bi mu se oduzela imovina što je i učinjeno kao i tolikim drugim Zagrepčanima.
Četverostruki zločin
Svih nazočnih posebno se dojmio slučaj prve žrtve ubijene toga 8. svibnja, Zvonimira Punčeca, šesnaestogodišnjeg mladića. Prikaz o njegovom ubojstvu ilustriran je njegovim fotografijama koje su sada po prvi puta bile objavljene u javnosti. Posebno je bilo naglašeno da je Zvonimir sa svojih 16 godina, potpuno nevin bez ikakva angažiranja u političkom ili vojnom smislu, kao prva žrtva glavnog grada Hrvatske jedan simbol i paradigma svih onih naših nevinih sunarodnjaka koji su poput njega bili ubijani po Zagrebu samo zato što su bili Hrvati. Dužnost nam je da njemu kao i svim ostalim zagrebačkim žrtvama, a ima ih preko deset tisuća, podignemo dostojno zajedničko spomen-obilježje u našem gradu jer zaslužuju naše trajno sjećanje, naše poštovanje i naše molitve, rekao je pri kraju svoga izlaganja p. B. Nagy. Također je istaknuo kako je nad svakom od ovih naših žrtava, ne samo Zagrepčana, nego i svih ostalih hrvatskih žrtava koje su ubijane po raznim stratištima po našoj domovini, izvršen u stvari ČETVEROSTRUKI ZLOČIN:
- Oduzet im je biološki, zemaljski život.
- Oduzeto im je pravo na dostojan ukop i dostojan grob, jer su sahranjivani u masovna grobišta i jame koje bi potom bile sravnjivane sa zemljom da im se zatre svaki trag.
- Oduzeto im je pravo da se kao pokojnici spominju u javnosti. Nad njima je izvršena damnatio memoriae – osuda pamćenja. O njima se tek smjelo šaputati u krugu obitelji da su postojali i da su ubijeni.
- I vrhunac svega: nitko od onih koji su odgovorni i izvršili ove bezbrojne zločine nad Hrvatima nije nikada bio priveden zemaljskoj pravdi niti odgovarao pred bilo kojim sudom za svoja zlodjela!
Pater B. Nagy svoje izlaganje o ovoj prvoj zagrebačkoj žrtvi partizanskih ubojstava završio je ovim riječima: „Kao kršćani, međutim, znademo da postoji konačna Božja pravda i prepustimo sve Bogu čijem pravednom sudu nitko umaći ne će. A naša je dužnost čuvati ne samo spomen na te naše žrtve, nego posebno o njima širiti ISTINU koja je toliko godina bila sakrivana i prešućivana. I naravno moliti se da njihove žrtve ne budu uzaludne nego da pridonesu po Božjem naumu boljoj budućnosti našega naroda. Potom je na kraju naveo utješne riječi Isusa Krista koje nas ispunjaju nadom i sigurnošću da će Bog svaku nepravdu jednom ispraviti i nadoknaditi: „Blago gladnima i žednima pravednosti oni će se nasititi“(Mt 5,6). „Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“(Iv 11, 25).
Izlagači pojedinih tema naglasili su kako po arhivima u Zagrebu i izvan njega ima još mnogo dragocjene dokumentacije upravo o brojnim komunističkim zločinima koji se ne odnose samo na ubijanje, nego na progone i nepravedne osude na zatvore i robije, zatim na otimanje i pljačku imovine. Svi ti dokumenti čekaju svoje istraživače da budu obrađeni i objavljeni kao dokazi stradanja hrvatskog narod za vrijeme komunističkog režima.
Voditelj programa Damir Borovčak na kraju je priopćio da će sva izlaganja održana na ovom okruglom stolu biti objavljena kao poseban Zbornik još tijekom ove godine kad obilježavamo 80. obljetnicu početka partizansko- komunističkih zločina nad hrvatskim narodom, a koji su se nastavljali sve do demokratskih promjena i proglašenja neovisnosti naše domovine.
Okrugli stol je završio kratkom molitvom za sve pokojne žrtve o kojima je bila riječ na ovome skupu, prvom ovakve vrste, na kojem je predstavljena prava istina o tragičnim događajima u Zagrebu od 8. svibnja 1945. i onima koji su slijedili nakon toga kroz sljedeće mjesece. (bn)
