Kod Hercegnovog u Boki Kotorskoj uhvatili morskoga psa duga tri metra i teška 150 kilograma
Razne vijesti dubrovačke “Narodne svijesti” od 15. lipnja 1926. najbolje je staviti u kategoriju “svaštice”. Neobičan nalaz u morskom psu – “domaći ribari … uhvatili kod (H)Ercegnovog u Boci(!) Kotorskoj morskoga psa duga tri metra i teška 150 kg.”
Ribar Vujičić odnio je neman u Kotor “gdje mu je drob bio otvoren. Unutra su našli dva koz(i)ja roga, jednu limenu kutiju, jednu metalnu spremicu i unutra 5 smotaka (cigareta), dvije ženske cipelice, jedan omot pun mornarskog rublja, jednu kutiju šibica, čuperak ovč(i)je vune, jedan mali zastor (tende) i nekoliko drugih sitnica već napola probavljenih. Na oprez dakle plivači, jer svi spomenuti predmeti dokazuju da se morski psi šuljaju do samih obala.”
Šuljati nije prigodna riječ; moguće je pas bio kolekcionar. Nekada se posve slobodno ubijalo rijetke životinjske vrste, danas dolazimo do druge krajnosti da ne možeš ubiti vuka u Konavlima.
O Uvali Lapad je članak “Životna pogibao i nehigijenske prilike na putu u zaljev sv. Martina u Lapadu” (Dubrovčani zovu Sumratin)
Najljepša šetnja spojena sa uživanjem hladnine u ovim vrućim danima i sa kupanjem je bez ikakve sumnje za strance i domaće put u zaljev sv. Martina, nazvan od domaćih vrela od Lapada. Sa porastom automobila u Dubrovniku i okolici naravno je, da ni ova šetnja nije više tako nesmetana, kako je bila otrag godina. Velika prašina što se diže po tom ili neprolivenom ili slabo polivenom i sunčanom žegom osušenim putem, sili prolaznike, da se dobro nasrkani iste gdje zaklone i da odluče ne dolaziti više tamo. Automobili jure jedan za drugim uskim tim putem bez tratoira (?!, trotoara) za pješake, a kada se sretnu, avaj pomagaj, kuda ćeš, skoči na tuđi dolac, u baštinu!
Interesantno je, da smo opazili, da se neki uče čak i voziti (u)valom od Lapada, o čemu je učinjena i prijava vlasti. U interesu zdravlja i privlačenja stranaca predlažemo općinskoj upravi, da bi uredila vožnju automobila i kola ovim putem u nedjeljnim i svetčanim danima od 4 do 9 sati uvečer i to o kuće g. dr. Rajmunda De Giulli(ja) do kraja zaljeva barem polijevanjem puta.”
Promet
Eh, taj je promet bio pravo labuđe jezero prema današnjim krkljancima i čudnovatim kljunašima od vozila tipa sedgeway, električni romobil i sl.
“Dan katoličke štampe” – “Štampa je postala najveća svjetska velevlast, a stvaranjem i jačanjem katoličke štampe dolaze katolici do riječi… koja odlučuje sudbinom pojedinaca i cijelih naroda. Bez jake katoličke štampe predani su katolici na milost i nemilost onima koji štampu imaju u svojim rukama. Odatle ovoliko podizanje i razgranjivanje štampe, koja diše protukatoličkim duhom. Ona je najveće pomagalo židovske framasunerije (jasno masonerija ima utjecajne Židove, ali nije židovska organizacija; postoje mase Židova koje nisu liberali masoni – npr. cionisti, komunisti, ljudi koji se poistovjećuju sa državom u kojoj žive poput dr Josipa Franka, čak i Židovi kršćani op. T.T.) za razaranje svega što je kršćansko u svijetu. Bezvjerska štampa ima zatrti vjeru u srcu ljudskom, izbrisati kraljevstvo Božje sa zemlje is tvoriti carstvo antikristovo, Katolik koji na sve to ostaje indiferentan, nije više ni pravi katolik.”
