Moje djetinjstvo stanuje u tišini krša, ondje gdje se Polog, Bile i Misište susreću bez granica, gdje kamen ne prestaje govoriti
U tišini kamena – moje djetinjstvo osnaženo Bilima, Pologom i Misištem
Moje djetinjstvo stanuje u tišini krša, ondje gdje se Polog, Bile i Misište susreću bez granica, gdje kamen ne prestaje govoriti, iako naizgled šuti. Među konjima i dračom, u mirisima smilja i pelina, pod suncem što prži i burom koja nosi sve pred sobom, tu sam rasla – bosih stopala, slobodna kao vjetar među planinama.
U Pologu sam naučila kako zemlja pamti svaki korak. U Bilima sam prvi put osjetila što znači širina – ona što ne steže, nego pušta da rasteš u visinu pogleda i dubinu misli. A Misište, sa svojom šutnjom i starinom, bilo je mjesto gdje sam prvi put spoznala svetost vremena – prošloga, sadašnjeg, i onoga što dolazi.
