Hrvatski Fokus

Bosanski vezir Abdullah-paša Tefterdarija

 

TRAVNIČKI EPITAFI (2. dio) – Alija Bejtić, „Osvit“, Sarajevo, broj 92/93, 8. prosinca 1943.

U istom groblju do ulice je i grob obnovitelja džamije Hadži Ahbega Hasanpašića. Osim džamije, on je uz nju podigao i  danas postojeću sahat-kulu, zatim medresu (godine 1925. fuzionirana s Elči Ibrahim-pašinom medresom) i čitav niz dućana, te je tako mnogo učinio na vjersko-prosvjetnom i   kulturnom podizanju travničkih muslimana. O tim svojim zadušbinama godine 1874. napisao je posebnu vakufnamu, i do tri godine iza toga, t.j. 1875., preselio se na onaj sviet.

Idući iz Gornje čaršije ulicom što vodi prema trgu na desnoj je strani skoro prema katoličkoj crkvi velik danas u korov zarastao prostor,  gdje  su  nekoć  stajale medrese Mehmed-paše Kukavice i Hadži Alibega Hasanpašića. U dvorištu Kukavičine medrese nekoć je pokopano nekoliko znamenitijih osoba, pa i jedan bosanski vezir. Tu je godine 1805. sahranjen Veliki vezir i bosanski valija Mustafa-paša Jenišeherlija. Ovaj carski namjestnik imenovan je na Bosnu 6. siečnja 1805., u vrieme kada ie buktio ustanak u Srbiji. Kratko vrieme sjedeći na vezirskoj stolici u Travniku imao je pune šake posla oko ugušivanja ustanka u Srbiji. Napokon se spremao osobno poći na bojište, ali je usred pripreme obolio i za pet dana umro naglom smrću u utorak 25. ožujka 1806. godine, a nakon deset godina mu je bosanski valija Sulejman-paša Ibrahimpašić rodom iz Gornjeg Odžaka kod Bugojna, podigao nadgrobni spomenik s liepo izrađenim nišanima i kronogramom, čija stilizacija sliči nadpisu na nišanu spomenutog vezira Perišan Mustafa-paše.

Turbe nekog starog šejha Ismail-dede

Povratimo li se nešto natrag i krenemo li iza kafane „Lipe“ u Potur-mahalu, eto nas pred legendarnim turbetom Rahima i Rahime. Narod priča da su tu sahranjeni brat i sestra.

Nešto dalje je na lievoj strani ulice drveno i prostrano turbe nekog starog šejha Ismail-dede. Ovo turbe spominje i Evlija Čelebija u svom putopisu kad je prošao kroz Travnik 1659. godine. Piše za njega da se nalazi na kraju Travnika, šio znači da polovicom sedamnaestog stoljeća nije bilo današnje Gornje čaršije niti mahala oko nje, a to nam potvrđuju i drugi izvori. O osobama koje počivaju u ovim turbetima postoje u narodu različite legende. Ta turbeta narod često posjećuje, a naročite ženskinje.

U istoj ulici je kubeli džamija travničkog dostojanstvenika, vezirskog mukabeledžije, člana šurai-devleta i kasnijeg beglerbega od Rumelije Derviš-paše Teskeredžića, podignuta 1862. godine. S desne strane džamije je omanji harem načičkan mužkim i ženskim grobovima s liepo izvajanim nadrobnim spomenicima i kićenim nadpisima na turskom i arabskom jeziku. Na pločama nekih grobova stoje i duhovite arapske izreke. Tu su sahranjeni članovi ugledne travničke porodice Teskeredžića, potomci osnivača džamije Derviš-paše. Tu je godine 1893./4. sahranjena i Hadži Aiša Siddika-hanuma, kći Hadži Bekir-bega Miralema iz Jemanlića kod Donjeg. Vakufa, a žena Derviš-paše Teskeredžića.

Na početku Potur-mahale, povrh Donje čaršije na uzdignutom brežuljku počiva Lončarica džamija, u njenom dvorištu napuštena zgrada negdašnje medrese Lončarice, a ispod nje groblje s više grobova travničkih prvaka. Među njima je uz desni zid džamije grob poznatog travničkog alima i muftije Hazim ef. Korkuta i njegova sina Asim efendije. Obadvojica su bili muderisi na Elči Hadži Ibrahim-pašinoj medresi, i doživjeli su duboku starost. Prvi je umro pred 1919., a drugi 1939. godine. Tu je 1826. godine pokopan i travnički muderis Ćemalović Ahmed efendija. Bio je učen i vrlo pobožan čovjek.

Nišani – turski nadgrobni spomenici

U donjem kraju toga groblja počivaju zemni ostatci nekadanjeg livanjskog kapetana Ibrahimbega Firdusa, u narodnoj pjesmi poznatog kao „Firdus-kapetan“. U svoje vrieme bio je najznamenitija, najjača i najuplivnija politička ličnost zapadne Bosne. Progonjen od bosanskog vezira paše Vedžihije tražio je utočišta i van domovine, dok napokon napušten i zaboravljen ne preminu u Travniku 1837. godine. Neki pisci hoće da ga je Vedžihi-paša otrovao. Nišani na njegovom grobu predstavljaju izraziti tip turskih nadgrobnih spomenika, ali je nečija kasnija neuka ruka, stavivši na zadnjem nišanu kronogram u latinskom pismu, napravila silan paradoks u estetskom djelovanju nišana.

Više Lončarice džamije je s obje strane puta što izpred Firdus-kapetanova groba vodi na „Kahvicu“, puklo prostrano groblje u kojem se vidi, naročito na lievoj strani, nekoliko grobova s vrlo starim nadgrobnim spomenicima, ali bez nadpisa. U vrhu desnog diela ovog groblja je Jeni-džamija s više grobova oko nje, od kojih mnogi imaju i nadpise. Podno džamije je i kameno turbe vrlo elegantnih linija gdje je sahranjen vrli rodoljub i bosanski vezir Abdullah-paša Tefterdarija, član ugledne sarajevske porodice Tefterdarija. Na prednjem nišanu stoji nadpis:

„On je vječan. Bosanski valija, carski silahdar, Bošnjak, pokojni i blagoslovljeni vezir koji je sličan Asafu, nastanjen u Raju, a gniezdo mu je u Firdevsu. Za dušu Abdullah-paše (proučite) Fatihu. Krajem reb. evvela 1199. (veljača 1785.) godine.“

Abdullah-paša bješe čestit i nada sve pravedan čovjek, uzoran domoljub i državnih vanrednih sposobnosti. Godine 1773. izišavši iz carskog dvora imenovan je vezirom i zamjenikom velikog vezira. Kasnije je bio carski namjestnik u Sivasu, Mer’a’šu, beglerbeg od Anadolije, od Rumelije i vrhovni zapovjednik vojske koja je išla na Ismail. Krajem 1780. imenovan je valijom na Bosni i na 15. prosinca iste godine zasjede na vezirsku stolicu u Travniku. Upravljao je Bosnom pune četiri godine i šestdeset i pet dana. Kroz to vrieme učinio je mnogo usluga ovim krajevima. Budući j« prietila navala Austrijanaca na Bosnu, utvrdio je pogranične gradove, obskrbio ih dovoljnom količinom hrane i municije i napravio točan izkaz oružja i vojske koja se nalazila u tim gradovima. Domalo iza toga austrijski poslanik u Carigradu zatražio je od Visoke porte da se neke utvrde i gradovi na bosansko-hrvatskoj granici (Pounje) izruče Austriji, na što je Porta napokon i pristala. Kad je za to čuo Abdullah-paša odmah pozva na vieće sve bosanske ajane i s njima se kategorički oprije tome zahtjevu. Abdullah-paša s ajanima šalje mahzar i poručuje sultanu s izvjestnom prietnjom ako bi se Pounje moralo uručiti Austriji, da će to ne samo izazvati veliko negodovanje, već će dovesti i do obćeg ustanka Bošnjaka. Sultan je i pored loga dao privolu za izručenje traženih mjesta Austriji, ali to Abdullah-paša ne htjede učiniti. Volio je svoju grudu iznad vlastitog života.

Za takve usluge Porta rnu posla u veljači 1785. bočicu otrova, koju on popi pred carskim ulakom govoreći poznate rieči: „I glavu ću svoju dati, a kamena jednog ne dam.“

O njemu se tadanji ljelopisac franjevačkog samostana u Kreševu ovako izražava: „Na 15. Februara umri u Travniku odnenadnje Vezir Avdulah Tefledarevich koi bi na Bosni 5 godina, Csovik posve dobar, siromaha i raje milla majka, a kessexija glavni neprijatelj… Na 16. aprila dogie iz Carigrada Capicxia Brat xene umarloga Vezira, prifati svu njegovu robu i prionuje prodavati.“

Jedna liepa džamija u Tešnju zadušbina je Abdullah-pašina.

U iztočnom dielu Travnika, uz džamiju u Šumeću je pokopan Hasan-paša Duvnjak, djed spomenutog Hadži Alibega Hasanpašića, i osnivač travničke porodice Hasanpašića. Godine 1795. ili 1796. dobio je naslov paše, a u prosincu 1802. imenovan je kliškim muteselimom. Umro je 1808. godine. Ostavio je sinove Mehmedbega i Ahmed-bega. Prvi je otac Hadži Alibega, a drugi se godine 1827. oženio Alijom, kćerkom nekog Sulejman-efendije iz Vekil-harčove mahale u Sarajevu.

Nešto iztočnije od džamije u Šumeću je kafana „Derventa“ i uza nju kameno turbe s više grobova oko njega. U turbetu je sahranjen Šejh Mehmed (Muhamed) efendija travnički muftija  i   po svoj prilici muderis Elči Hadž Ibrahim-pašine medrese.  U časti travničkog muftije spominje se 1757. godine. Nešto poslije toga postavljen je vaizom u mjestnoj Camilijji džamiji, te je tu službu i čast travničkog muftije obnašao sve do smrti 1780. godine. Do dvie godine umrla mu je i žena, pa je sahranjena uz njeg u istom turbetu.

Iza smrti Šejh Mehmed-efendije za vaiza u Camilii džamiji kadijskim ilamom od sredine kolovoza 1781. postavljen je njegov sin Abdurahman-efendija. Bio je vrlo obrazovan čovjek i obnašao je čast beogradskog muni… Umro je 1799. i sahranjen niže očeva turbeta. Veliki nišani s turbetom na njegovu grobu i danas su uzpravno.

Među starija travnička groblja spada i ono na Staroj cesti, uz lievu obalu rieke Lašve, ali su grobovi i nišani na njima uslied erozije zemljišta skoro podpuno zatrveni. Tek na jednom nišanu, čija je veća polovica zamakla u zemlju, vidi se ova mudra izreka na arapskom jeziku:

„Jučer sam bio ono što si ti, a ti ćeš sjutra biti ono što sam ja.“

Još na nekim mjestima u Travniku nalazi  se starih grobova, ali ih je većina bez nadpisa na nišanima.  Goli nišani  ljubomorno čuvaju i kriju ime pokojnika, a tim onda i dobar dio prošlosti vezirskog grada Travnika.

Tomislav Dragun

Povezane objave

Proslavljen dan grada Livna

HF

Alija je dijelio Bosnu prije rata

HF

Film Jakova Sedlara u Mostaru

hrvatski-fokus

Hrvati u BiH su poveznica koja sprječava daljnju destabilizaciju i rastakanje BiH

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više