Autorica izložbu posvećuje ženi kao božanskom biću, majci, i svojim kćerima, Bruni i Doris
U crkvi sv. Nikole (Mikule) u splitskom Varošu od četvrtka, 22. svibnja 2025. izložbom naziva „Milost“ predstavlja se umjetnica Žana Bajić.
„Izložba „Milost“ nastala je iz trenutka kad sam bila na rubu života – kada sam priključena na respirator, osjetila dah nestajanja, ali i tiho prisustvo Milosti koja me sačuvala. Taj trenutak katarze nije me ostavio istom. Vratio me stvaranju s novim pogledom i umjetničkim izričajem: željom da slikam Ženu kao Božansko Biće – Majku, Svetost, Tihu Snagu. Vjerujem da su datum 22. svibnja, prostor i tema nježno vođeni nevidljivom rukom koja vidi dublje od nas. Vjerujem da Milost dolazi tiho – ali kada dođe, preobražava sve.
Izložbu „Milost“, posvećujem ženi kao božanskom biću i majci, s ljubavlju posvećujem svojim kćerima, Bruni i Doris“, rekla je autorica Žana Bajić.
Transcendentalnost ambijenta, prožeta patinom prošlosti
Dr. sc. Barbara Gaj Ristić u predgovoru kataloga piše: „U svetom okrilju crkvice sv. Mikule, skrivenoj u kamenim ulicama Varoša, smjestila se izložba „Milost“ autorice Žane Bajić. Ta predromanička kapelica iz 11. stoljeća, jedna je od najstarijih u ovom kraju, u svojoj vjekovnoj tišini otvara vrata umjetnosti. No nije riječ o pukom prostoru; to je svetište, hram duhovnosti u kojem su njezine slike pronašle svoje pravo mjesto. Transcendentalnost ambijenta, prožeta patinom prošlosti, oživjela je kroz Žanine radove koje su oplemenile sami prostor, a slike su u dodiru s tom svetom tišinom i ozračjem, dobile dodatnu auru sakralnosti i unutarnjeg sjaja. Crkvica sv. Mikule koja se nalazi tik uz Žanin dom i kraj koje svakodnevno prolazi, postala je više od samog prostora – postala je mistični suputnik njezinog stvaralaštva, prostor kontemplacije, unutarnjeg dijaloga i tihe molitve.
Otvorenje izložbe, 22. svibnja je blagdan sv. Rite, talijanske redovnice, mističarke i zaštitnice svih onih koji se nalaze u bezizlaznim, beznadnim situacijama. Taj datum nije slučajan. On nosi tihu simboliku koja prožima cijelu izložbu, jer upravo u trenucima tame, duhovne borbe i patnje, rađaju se Ljubav i Milost, postajući izvorištem stvaranja i iscjeljenja.
Cijela izložba, kao i svaki pojedini rad, posvećeni su Ženi i Majci kao Božanskom biću. U njezinim se djelima zrcali sveta snaga Žene, njezina ljubav, njezina prisutnost, njezina bezvremenost. Većina slika prikazuje majku i dijete u zagrljaju, povezanih neraskidivom niti ne samo tijelom, već duhom,vibracijom, svjetlošću. Iznad svega uvijek bdije Majka Božja – zaštitnica, tiha čuvarica, središte nevidljive prisutnosti koja sve povezuje. Na raskrižju kamena, svjetla i tišine, „Milost“ izranja poput tihe molitve posvećene Ženi – izvoru snage, ljubavi i božanskog.
Inspiracija za ove slike niknula je iz dubine osobnog iskustva. Tijekom pandemije, prije četiri godine, Žana je provela pet dana na respiratoru, na granici između svjetova. Taj susret s ranjivošću, s vlastitim dahom koji je nestajao, duboko ju je promijenio. Iz tog susreta sa smrću iznikla je želja; slikati ženu kao Božansko biće. Snaga koja i kad pada, ustaje s ljubavlju, vjerom i milošću.
Crkvu dala izgraditi žena
Zanimljivo je da je samu crkvu sv. Mikule davne 1068. godine dala izgraditi žena – Splićanka Nemira, kći Mesagalina. Tako je prostor izložbe ne samo posvećen Ženi, nego ga i utemeljuje ženska ruka, ostavljajući pečat kroz vjekove. Ženska energija – sveprisutna, tajanstvena i sveta – lebdi prostorom, vibrira kroz slike, ulazi pod kožu. U svakom kutku slike nalazi se i lik Majke Božje – malen, gotovo nevidljiv, ali uvijek tu. Ne kao simbol, već kao prisutnost i Blagoslov.
Boje koje Žana koristi nisu slučajne, jer ukazuju na božansku energiju, nebeske visine i duboku tajnu majčinske ljubavi. Zlatna boja simbolizira svjetlost, svetost i božansku prisutnost, plava donosi mir neba i duše, narančasta asocira na snagu i vatru života, iskru u tami, dok crna simbolizira tajnu, mističnost i uzvišenost ženske snage, čak i kroz tamne trenutke života. Pozlaćene aureole doprinose dodatnom doživljaju svete povezanosti majčinske ljubavi i Majke Božje.
Na licima majke i djeteta vidljive su linije fraktalnog analitičkog crtanja, koje prema riječima same autorice, mijenjaju doživljaj oblika i forme. To nisu samo lica, nego i osjećaji, vibracije, unutarnje svjetlo. Linije otkrivaju ono neizgovoreno, što se ne vidi očima, ali osjeća srcem – beskonačno povezano i uvijek u pokretu. Njihova nježna, ali moćna isprepletenost ostavlja utisak mira i sigurnosti majčinog zagrljaja i brižnosti.
Izložba „Milost“ poziva posjetitelje na refleksiju o snazi žene i majke, o božanskoj ljubavi koja nas ujedinjuje, te o tajnama koje nosimo u sebi. Kroz ove radove autorica želi prenijeti milost i snagu koju je osobno doživjela, te omogućiti posjetiteljima da u ovom svetom prostoru osjete duboku povezanost s tim božanskim, nevidljivim, ali uvijek prisutnim energijama.
U prostoru gdje kamen pamti molitve i tišina nosi dah vječnosti, otvara se prostor susreta – onaj tihi, unutarnji i umjetnost pretače u molitvu, a slika postaje zrcalo duše.
Izložba „Milost“ nije nastala da bi postala samo viđena – već da bi se u njoj prepoznalo ono najdublje u nama.
Žana Bajić (15. prosinca 1961., Kotor) diplomirala je na Assenza Art Academy (Basel, Švicarska) u klasi prof. Fredya Bushwaldera. Bila je uključena u predavanja i rad predavača Željka Jermana, Christian Hitcha (Dornah), Donald Holla (Bolsano), Massimo Cellosa (Milano). Članica je ULUH-a Split. Izlagala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. „Milost“ je njezina 19. samostalna izložba.
Izložba ostaje otvorena do 22. lipnja 2025.
