LJUDSKA BIĆA U PROSTORU I VREMENU – Više od polovice građana – potencijalnih birača – lakomisleno sve prepušta stihiji

Kad dođe dan sjećanja za žrtve Bleiburga i Križnih putova, sve se u meni rasplače. Samo plačem i molim da pravda Božja konačno odradi svoje, pa što komu bude

Pred izbore u Hrvatskoj, valjda je tako i drugdje, neki su građani uzbuđeni, neki očekuju promjene, neki tome ne pridaju baš nimalo značaja. Kažu da se nepotrebno diže velika prašina i troši golemi novac, a oni izlazili na birališta ili ne izlazili, bit će kako netko drugi odredi. Nisu u pravu. Barem zadnja tri desetljeća, nude nam se razne mogućnosti. Istina, nismo dobro informirani o kandidatima koji tek ulaze u političku arenu, i teško ih je procijeniti, ali imamo one koji su već duže na određenim funkcijama pa smo valjda već stekli o njima neko mišljenje. U kampanjama ima svakojakih podmetanja, bacanja klikera pod noge, no zato oni koji se odluče izboriti za određene pozicije, moraju imati hrabrosti i dobar želudac. Nije to za svakoga. Birači su također priča za sebe, uvijek nariču i kukaju, dijele ukore, zamjeraju, a ne izlaze na glasovanje.

Izbori

Iza nas je prvi krug lokalnih izbora u svibnju 2025. gdje su se birali načelnici, gradonačelnici, župani i članovi općinskih i županijskih vijeća. Na izbore je izašlo 43,5 % naših građana s pravom glasa. To je u nekoliko zadnjih izbornih godina, neki prosječni broj, malo gore ili malo dolje, uglavnom se taj postotak uvriježio, što znači da više od polovice građana lakomisleno sve prepušta stihiji. U nekim pak gradovima i izbornim jedinicama, glasači su posve podbacili. Kad su listići prebrojeni i konačni rezultati objavljeni, vidjelo se da su HDZ i partneri dobili ono što su imali, čak i nešto više, a imaju šansu da u drugom krugu ostvare još neke značajne pobjede. Primjerice, u gradu Splitu, Tomislav Šuta, kandidat HDZ-a, koji je u utrku ušao vrlo tiho, bez nekih većih spekulacija, staložen i pristojan, dobio je u prvom krugu 30,54 % glasova, a Puljak koji traži drugi mandat dobio je 35,26 % glasova. Treći je Željko Kerum s 14,71 % glasova, zatim Davor Matijević SDP, s 9,84% glasova. U drugi krug za gradonačelnika ulaze Puljak i Šuta. Kerum je najavio da će njegovi glasači po njegovu naputku stati uz Šutu. To bi mogli učiniti i glasači (HSP, Most, BUZ) koji su na 4,36 %. Utrka za župana, odnosno županicu, vodit će se između Blaženka Bobana i Ivane Ninčević Lesandrić. Boban je gotovo siguran pobjednik.

Jedno govore, drugo misle

Što je zanimljivo? Split su mahom naselili ljudi iz dalmatinskog zaleđa, dio s otoka, i to uglavnom narod koji je trpio torturu komunizma, u mnogim obiteljima stradavali su tijekom crvene diktature naši djedovi, očevi, sinovi, unuci, mi koji smo bili na listi „opasnih“. Šuta je upravo ono što bi trebao biti izbor kršćanskog puka, jer je neosporno da će on podržavati sve ono što je Hrvatima sveto. Ali ni, ta po Hrvate dramatična stradanja, ni te tragedije, koje su nas desetkovale, nisu priveli razumu birače. Teško je objasniti i razumjeti ljudsku psihologiju. Što se zapravo skriva u čovjeku, ispod plašta tobožnjeg domoljublja, odanosti Bogu, Domovini i svom narodu, tradiciji i poštenju. I uvijek je u Splitu tako. Ljudi jedno pričaju, drugo misle, treće čine. Mi smo narod zarobljen svojom nesposobnošću da išta promijenimo. Sad je tu kandidat koji je sposoban, prepoznatljiv po svom habitusu, financijaš po struci, zna kako krenuti naprijed, sve nudi matematički izračunato. Ali rijetki u nas cijene ljudske vrline.

Ništa ne valja, a biraju Tomaševića!

Ovo što se dogodilo u Zagrebu, da su Tomislav Tomašević i MOŽEMO, pomeli sve ostale kandidate, u najmanju ruku mučno je. Birači su izašli u malom broju, a bilo je za očekivati da su to ljudi osvješteniji od onih u malim sredinama i da će iskoristi mogućnost da nešto promijene. Dobro im je rekao Plenković, sve im je Vlada dala. Tamo su koncentrirane sve važne državne institucije, sva politička moć, vojni resori, policijski, financijski. Škole, fakulteti, izvrsno opremljeni vrtići, vrhunske bolnice, kulturne ustanove, krovne crkvene institucije, strana diplomatska predstavništva…, dodao je. Nađite četiri-pet ljudi koji su zadovoljni prometnim kolapsima, odlaganjem otpada. Za zamislit se duboko. Na svakom ćošku su prosvjedi protiv Tomaševića, u mnogim je aferama. Uzalud. Birači su dali pljusku HDZ-u. U redu, ne moraju biti uz HDZ, ali imali su sve moguće političke opcije i izvrsne kandidate. Šaroliku listu za svačiji ukus. Za lijeve, koje su podržali svoje. Za nezavisne, za desne, za one koji tobože nisu ni lijevo ni desno, ne definiraju se. Oni su oponenti svima, samo ronjaju.

Marija iz Zabiokovlja

Marija Selak Raspudić, kao izazivačica, postavila se kao mala utvrda između suprotstavljenih strana. Teško je nastupati bez potpore stranačkog tijela koje ti je baza, ali da je ostala u nekoj od stranaka izvan HDZ-a, ne bi imala dobro polazište s obzirom na rezultate njihovih kandidata. Marija korijene vuče iz biokovskog krša, ima u njoj elana, žara, a bogme i pametna je, svoju kampanju vodila je vrlo kulturno, bez ulagivanja bilo komu, obraćajući se isključivo građanima. Mnogi se opravdavaju da oni nisu glasovali jer to im je tlaka, izići će na drugi krug izbora kad će biti samo dva kandidata. Tu je ključni propust birača, jer u prvom krugu iskaču oni koji će dobiti šansu u drugom krugu, njihovi birači su politički daleko upućeniji. Oni koji nisu izašli u prvom krugu, teško da će tko od njih izaći i u drugom krugu. Sad bi HDZ i svi ostali trebali podržati Mariju Selak Raspudić, jer je jedina opcija koja stremi pravičnosti. Naći će sposobne ljude kojih imamo na pretek, koji će rješavati sve zagrebačke probleme. Etična je osoba. Ne oklijeva, ima karakter. Zagrebe, Zagrebe, gdje si zapeo? Lišavaš sebe dostojanstva, činiš sve da svom narodu omrzneš. A mi držimo da si nam ponos, povijesna riznica. Ah!

Zaboravljene bleiburške žrtve

Dan sjećanja na žrtve Bleiburga i Križnih puteva hrvatskog naroda, od 1966. godine obilježavao se na Bleiburškom polju u današnjoj Austriji. Po završetku Drugog svjetskog rata, nakon što je Hrvatska vojska položila oružje, ubrzo je bilo jasno da će biti poništena sva obećanja koja su im dana. Bili su postrojeni u – kolone smrti. Neki su bježali. S njima u zbjegu bilo je stotine tisuća civila; djece, žena, mladeži, starijih osoba, svećenika, časnih sestara. Englezi su im prepriječili put i predali ih partizanima, koji su ih ubijali, tjerali u marš, izgladnjivali i tukli dok ne bi obnemogli a onda bi ih likvidirali. Njima su napunili jame. Mnoge odveli u logore u kojima su mučeni, rijetko tko je preživio. Nad hrvatskim narodom izvršen je najokrutniji genocid. Jugoslavija je postala tamnica hrvatskog naroda. Za te gnusne, neopravdane i bestijalne zločine, nitko nikad nije odgovarao. To je bila zabranjena tema, i stajalo bi života onoga tko bi o tome progovorio. Sve ove godine od našeg osamostaljenja, nastojalo se to zataškavati, guralo se u stranu, nijekalo. Sad je to gotovo posve marginalizirano. Ove godine na Bleiburškom polju, bilo je nekoliko svećenika predvođenih splitskim nadbiskupom, uvaženim Zdenkom Križićem, i mali broj hodočasnika. Guranje u zaborav tih jezivih događaja, možda je jedan od razloga da se birače distancira, jer je uvrjeda zdravom razumu da se to izbriše iz naše povijesti. Akcent se stavlja na Jasenovac, tomu se daje golem značaj, gdje se okrivljuje hrvatski narod.

Bol za žrtvama

Zakonom bi trebalo urediti koje su žrtve ubijene na pravdi Boga, i koje događaje naša povijest mora dostojno obilježiti. Mi, potomci mučenika s Križnog puta, (moj otac uspio je pobjeći) koji znamo koje su patnje i torture prošli naši očevi, djedovi, stričevi, čitave hrvatske obitelji, ne možemo prestati misliti na njih. Ta kakvi bi mi bili, da ne mislimo na Boga oca, na svoga zemaljskoga oca i ne poštujemo ih? Kad bi moj otac pričao o tim stradanjima, ne bih mogla doći sebi. I svi smo mi od rođenja obilježeni. Koliko je preživjelima život bio otežan, koliko ih je ubijeno i mučeno u najzloglasnijim komunističkim logorima? Koliko je opasnosti vrebalo nas njihovu djecu? Koja je nepravda počinjena nama? Nismo smjeli glavu dići. Ni sad nismo ravnopravni s onima koji su bili na strani komunističkih likvidatora. Kolika se bol u nama nakupila? Kad dođe taj dan sjećanja, sve se u meni rasplače. Samo plačem i molim da pravda Božja konačno odradi svoje, pa što komu bude. Svakomu po zaslugama. I kad govore kako su sve te žrtve oprostile krvnicima počinjena zlodjela, da i mi sve to zaniječemo, zaboravimo, upitam se, tko ima pravo to govoriti? Čija je to strategija da se povijest krivotvori? Čije su to mantre?

Zločinstva

Bila sam na predstavljanju jedne knjige o tim zločinstvima, da bi autorica na kraju rekla kako su sve te žrtve oprostile svojim mučiteljima. Sve relativizirala. Tko ima pravo od moga izranjenog, osakaćenog  i izmučenog oca, koji je do smrti trpio, od mog strica mučenika koji je nakon silnog mrcvarenja s mnogo mladih živ bačen u jamu, i živim krečom su zaliveni, tražiti da oprosti zločincima koji nisu mogli biti nemilosrdniji ni opakiji? Tko ima pravo govoriti u njihovo ime? Tko ima pravo stavljati se na mjesto Boga? I kaže, u tome smo veliki, što smo im oprostili. To je naša snaga. Kakve zablude? Takvi nas ruše. Ne daju da se uspravimo. Je li Bog oprostio Sotoni? Je li oprostio Čovjeku koji ga je izdao? Iskupljujemo se kroz bol i patnju. Hoće li po toj njihovoj neupućenosti i Pakao postati Raj? Vještina onih koji kroje takve scenarije, pokazuje koliko nas zaluđuju i nastoje voditi kud oni hoće. U potpuno sljepilo.

Novi papa

Tijekom veličanstvenog ustoličenja pape Lava XIV. u propovijedi je papa istaknuo ukratko ključne smjernice kojima će nastojati voditi Crkvu. Papa je vrlo mudar, pronicljiv, želio bi uskladiti Crkvu sa svijetom, da se zajednički nastoji na svim razinama pobuditi u ljudima čovječnost. Duh Isusa Krista prožme onog tko je na vrhu i onoga tko je na dnu. I papa, i neki političari kažu da trebamo – novi svijet. Pravedan, moralan, svima dati priliku da žive. Ne dopustiti da se ovako nastavi dalje. Slušala sam ga s poštovanjem i pitala se u sebi. E moj papa, na koga možeš računati? S kim se danas možeš usuglasiti po tom pitanju, koga urazumiti? Koga obraniti od nasilja i zaštiti od pohlepnih? Ni u jednom seocetu bilo gdje na kugli zemaljskoj nema više reda ni sklada, sigurnosti i mira, kamoli u golemoj ljudskoj zajednici. Ne možeš iz kuće izići da nisi na riziku. U autobusu se voziti, siguran da te netko neće napasti. Mene je jučer u autobusu iznenada napala psihički bolesna žena koju ne poznajem.

Ljudska stradanja

Veliki broj ljudi su neuračunljivi. Jedino da Bog dođe na  ovu zemlju, moguće bi stišao oluje zla, razotkrio ljudsku podlost, licemjerje i pokvarenost. Kad bi to učinio, ne znam bi li uspio očistiti zemlju, bi li itko od nas ostao na životu? Humano je željeti bolji svijet, pokušati širiti poruku nade i mira, druga je stvar ratovati sa silama zla. Vidimo da te sile sva svjetska diplomacija ni napori da se suzbije njihovo pogubno djelovanje, ne mogu kontrolirati ni obuzdati. Sva ljudska stradanja ne mogu one koji bi nešto mogli poduzeti, ganuti, osvijestiti. Čovjekov i Božji neprijatelj, pustošio je i pustoši nemilice. To je neprijateljstvo davno zametnuto, nema tu sloge ni pomirbe, niti će sukobi između dobra i zla splasnuti. Ali naravno, ne ću nikada u Boga posumnjati, u njegovu moć i milosrđe. 

Sirijska golgota

Gledala sam dokumentarnu emisiju o Siriji koju su snimili Francuzi. Taj Bashar al Assad, koji je naslijedio svog oca, vladao je Sirijom od 2000. do 2024. Činio je takve zločine koji se nisu mogli zataškati, za koje je svijet očito znao, ali nitko se nije htio miješati. Zemlju je pretvorio u klaonicu i nezamislivi kriminal odvijao se u Siriji, koji mu je donosio tko zna koje bogatstvo. Droge koju su našli u skladištima, bilo je dovoljno za sve zemljino stanovništvo. I to onih droga koje uništavaju živčani, moždani sustav, da bi one koji ih konzumiraju potpuno uništili i stvorili populaciju idiota, neuračunljivih i nepredvidivo opasnih. I svijet je znao i opet šutio. Čitave obitelji i rodbina, od najmlađih do najstarijih, bile su likvidirane, žene očito silovane. Leševi su trunuli nesahranjeni. I svijet je opet šutio. On i njegova žena, o kojima se stvarala slika modernih, zapadnjački orijentiranih ljudi, za suprugu su govorili da je lijepa, kulturna, elegantna,  bili su rado viđeni uzvanici na mnogim dvorovima, u mnogim zemljama primljeni uz sve počasti. Svijetu serviraš što želiš. Uz pomoć dobrog PR-a (odnosa s javnošću), medija i stručnog marketinga, prodaš mu vraga za anđela. I svijet takvu priču popije bez ikakve provjere. Teško je vjerovati da postoje tako krvoločni ljudi, ali ima ih posvuda. Kad je pobunjenička vojska upala u njegovu palaču u Damasku, dopušteno mu je da se ukrca sa svojom obitelji u zrakoplov, i pravac u Rusiju. Jesu li i njemu oprostile sve izmrcvarene i poubijane žrtve?

Ne vidi se izlaz iz krize

Vođa pobunjenika Abu Muhamed al Dzolani, pozvao je sve ljude da se okupe, i obećao svima mir i dostojanstvo. Međutim, sve je više naznaka da bi moglo doći do novih sukoba među sukobljenim stranama, i nametanja džihada, koji predstavlja islamski koncept življenja i vladanja. U Siriji je oko dva milijuna kršćana. Što ih čeka? Sigurno ništa dobro. I tako, nastavljaju se sukobi koje nitko niti kani spriječiti, niti može, niti bitne aktere urazumiti da to izbjegnu. Nema razboritosti ni popuštanja ni s jedne strane. Sve je kaotično, kuha se, i samo je pitanje dana i časa kad će eksplodirati.

Dronova više nego ptica

Dugo očekivani razgovor između Trumpa i Putina, napokon se dogodio i trajao puna dva sata. Kalkulira se o tome što su dogovarali. Mediji navode da je Trump najavio povlačenje iz pregovora, pa nije, pa je odlučio sve prepustiti Ukrajini i Rusiji. Ovako i onako, ništa pouzdano iz toga ne može se iščitati. A dotle nesmiljeni napadi traju danonoćno. Dronova je više na nebu nego ptica, ali dronovi nose ubojito oružje i ispuštaju ga. Europska unija navodno priprema 18. paket sankcija Rusiji. Ali, Rusija ima svoje saveznike koji je ne će ostaviti na cjedilu. To su mnogoljudne i ekonomski jake države, pa kad imaš diva iza leđa, možeš isplaziti jezik komu hoćeš.

I eto nam novi svijet, gdje će nova, suvremena društva pobijediti stara, okorjela, okoštala, beskrupulozna. Obuzdati nasilje i opasne strasti pojedinaca, oligarha, tirana, nevaljalaca svih staleža, bezbožnika  i klanova koji su iznad svakoga zakona i države. Eto, iza ugla već se događa preokret, preobražaj iz lošeg u dobrog čovjeka. Eto nam  istinske demokracije, istinske slobode bez ropstva i okova. Eto nam poštenih zastupnika naroda, eto nam društva bez jaslara i trutova.

Ne, eto nam novih prijevara i zabluda. Novih grabežljivaca i glumaca koji će glumiti nove uloge koje nećemo odmah prozreti. Eto nam još častoljubivih, eto nam novih ratova, ubijanja, rogatih i kopitara koji su žedni ljudske krvi. Kako sve ovo što se zbiva na svijetu može imati ikakav ishod, osim povećane patnje i straha?  

Danica Bartulović