Tito nema nikakvih zasluga za pripojenje Istre Hrvatskoj!

Kapitulacijom Italije u rujnu 1943. istarski su domoljubi 13. rujna 1943. donijeli proglas o priključenju Istre Hrvatskoj. Ta je odluka potvrđena 26. rujna 1943. godine

Da napišem ovaj osvrt ponukali su me komentari neupućenih ljudi koji su tvrdili da je Titina zasluga što je Istra u sastavu Hrvatske, što ne odgovara istini!

Dapače, Tito je poklonio dio Srijema do Zemuna Srbiji, a Boku Kotorsku Crnoj Gori. I to bez ikakva dogovora ili ugovora. Da krenem nekim kronološkim redom

Istra je kroz stoljeća uvijek bila pod tuđinskom vlasti od Mletačke Republike, Napoleona, Austro-Ugarske do Italije. Krajem Prvoga svjetskog rata i raspadom Austro-Ugarske talijanski iredentisti polagali su pravo na Istru, tako da je Rapallskim ugovorom između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije potpisanim 12. studenog 1920. Istra potpala pod Italiju. Teritorij je obuhvaćao Istru izuzev dio općine Kastav, otoke, izuzev Krka, Zadar, Lastovo i Palagružu.

U Rijeku je 1924. umarširao Gabriele D’Annunzio, tako da je i Rijeka podijeljena Rimskim ugovorom 27. siječnja 1924- godine i uspostavljena granica na Sušaku. Kapitulacijom Italije u rujnu 1943. istarski su domoljubi 13. rujna 1943. donijeli proglas o priključenju Istre Hrvatskoj. Ta je odluka potvrđena 26. rujna 1943. godine. U prvoj odluci izrijekom se navodi priključenje Istre Hrvatskoj, a nakon što je to Tito saznao poslao je svoje komesare u Istru i onda se tek u drugoj odluci navodi Hrvatskoj i Jugoslaviji.

Zone A i B

Sredinom 1945. Titina vojska ulazi u Trst, ali ga ubrzo mora napustiti. Saveznici (SAD, Englezi i Francuzi) u Titu natjerali da se povuče i onda je taj teritorij podijeljen na Zonu A i Zonu B. Zona A je bila pod Savezničkom upravom, a Zona B pod upravom JNA. Crta razgraničenja bila je tzv. Morganova linija. U Zonu A ušla je zapadna Istra od Novigrada do Trsta, kao i izdvojeno područje Pule. A u Zonu B ušao je ostatak Istre. JNA se morala povući iz Zone A. Tek kasnije prema Pariškom ugovoru od 10. veljače 1947. ukinute su zone A i B i osnovan je Slobodni teritorij Trsta od Novigrada do Trsta. Dana 5. listopada 1954. Londonskim memorandumom ukinut je Slobodni teritorij Trsta, pri čemu je Jugoslaviji pripala Zona B i dio Zone A. Tek je Osimskim sporazumom od10. studenog 1975. Definirana konačna granica između Italije i Jugoslavije.

U pregovorima sa Saveznicima oko razgraničenja Julijske krajine, na njihov zahtjev u Pazinu je 12. veljače 1946. organiziran tajni sastanak u 22:45 sati, koji je trajao do 2 sata u noći. Na sastanak su došli mons. Božo Milanović, Tomo Banko i Leopold Jurca kao predstavnici Zbora svećenika Sv. Pavla za Istru, koji su predstavili Spomenicu Hrvatskog Svećenstva u kojoj je bilo opisano stradanje Hrvatskog puka pod talijanskom, fašističkom vlasti i na osnovi župnih matičnih knjiga dokazano da u Istri žive Hrvati kao većinsko stanovništvo.

Na Mirovnoj konferenciji održanoj u Parizu od 19. srpnja do16. listopada 1946. godine kao predstavnici hrvatske strane sudjelovali su mons. Božo Milanović i sa Slovenske strane Anton Piščanec. Sporazum je potpisan 10. veljače 1947. i mons. Božo Milanović uputio je brzojav iz Pariza Titi i Bakariću da je Istra pripala Hrvatskoj odnosno Jugoslaviji.

Istarsko svećenstvo duboko se razočaralo ponašanjem komunističke vlasti kada je u Lanišću 24. kolovoza 1947. ubijen (zaklan) mladi svećenik, suradnik Bože Milanovića, Miroslav Bulešić! Nakon toga svećenici su se povukli iz javnog života. Miroslav Bulešić proglašen je blaženim 28. rujna 2013. u velebnoj puljskoj Areni.

Mons. Božo Milanović rođen u Kringi 10. listopada 1890., a umro je u Pazinu 28. prosinca 1980. Godine 1962. godine dobio je počasni doktorat za svoje zasluge, a na njegovu rodnu kuću u Kringi postavljena je spomen ploča.

Lili Benčik