Ostaje li i dalje na snazi Alijin amanet Erdoğanu?
Pozorno pratim slučaj industrijsko-tehničke škole u Slavonskom Brodu, objavljivanje slike maturanata koji su u crnim majicama s natpisom „Za Norijadu spremni“ dizali desnice u zrak i tako se slikali. Pitam se i čudim se. Čudi me to što nitko ne sumnja u specijalni rat protiv Hrvatske. Pa ću ja po svome. Jer je to moja omiljena tema. Najprije iznosim sumnje u dobre namjere tih studenata i te profesorice, pa i u još nečega. Kao prvo, studenti više nisu djeca koja ne znaju što rade i što govore. Pa kad se time bave, morali bi znati čime se bave. Morali bi znati da je Hrvatska u UN-u zbog „crne majice i podizanja desnice“. Sigurno znaju da se zbog toga Hrvate bacalo u masovne grobnice, sigurno znaju da je zbog toga, baš u Slavonskom Brodu srpska granata usmrtila šestero djece. Dobro, recimo da su to, ipak djeca, koja ne znaju što rade. A profesorica koja je to snimila i objavila? Ona bi morala znati za onu izložbu o Jasenovcu u UN-u. Ne kažem srpsku izložbu, da ne ponizim Hrvoja Klasića i Tvrtka Jakovinu. Jer je to više hrvatska nego srpska izložba.
Ove godine nije bilo HOS-ovaca na obljetnicama VPO Bljesak i Maslenica. Ali je bilo „podizanja desnice“ maturanata u crnoj majici. „Podizanje desnice u crnoj majici“, kao ona priredba u Kustošiji u Zagrebu prije nekoliko godina? Kao vikanje Za dom spremni na nogometnoj utakmici između Hrvatske i Izraela? Kao osobe u crnim majicama na Bleiburgu? I tako dalje. Kriju li se, i zašto se kriju lica i imena „podizača desnice u crnim majicama“? Kao lica i imena torcidaša profesora Dražena Lalića? I postoji li tu neka veza? Još tu ima čuda kojima se ne mogu načuditi. Ne mogu se načuditi agresivnosti onih koji optužuju HDZ za korupciju i za pritisak na pravosuđe. Dok „predsjednik Hrvatske“ javno traži uhićenje nekog HDZ-ovca. Kao 1945.? Nadalje, čini mi se da pravosuđe ima problema s presudama Ivanu Heraku i Damiru Polančecu, pa i s presudama Ivi Sanaderu. Čudi me što to Hrvoje Zekanović i Damir Habijan ne spominju u Otvorenom u kojem su, i Nikola Grmoja i Mirela Ahmetović. Koji govore kako građani nemaju povjerenje u pravosuđe. Zašto građani nemaju povjerenja u pravosuđe? Koliko je Hrvata poslije rata stradalo, samo od srpskih mina u Hrvatskoj? A u Sisku „mladež i pravosuđe Vladimira Bakarića“ (Marina Lovrić Merzel i Kristina Ikić Baniček). Koji 1971. u Željezari Sisak kaže: Tko ti kaže da si Srbin, reci mu marš…“ Zbog toga, Ivan Herak na robiji, srpski miner na slobodi u Hrvatskoj i prima mirovinu iz hrvatskog proračuna. Zar to nije uzrok slabog povjerenja građana u pravosuđe? Naopako da nije.
U kontekstu toga, iako je to bilo izvan teme onog u emisiji Otvoreno u kojoj su bili Damir Habijan, Hrvoje Zekanović, Nikola Grmoja i Mirela Ahmetović, čudi me što Zekanović ili Habijan ne spominju LNG terminal na Krku protiv kojega je bila Mirela Ahmetović. Sigurno se ne uspiju sjetiti, od presinga Mirele Ahmetović… Sisačka željezara, Marina Lovrić Merzel, Vladimir Bakarić, Kristina Ikić Baniček, povjerenje građana u pravosuđe i Mirela Ahmetović?
I na kraju, imamo „Novi Turski svijet“? Zbog negativnih konotacija na Tursku, predsjednik Turske Reçep Tayyip Erdoğan u UN-u traži promjenu imena Turske. A „Bošnjaci“? Ostaju li „Bošnjaci“ i dalje „Bošnjaci“? Što je s amanetom (ostavštinom) Alije Izetbegovića BiH Turskoj, te sa Strategijom u dubinu Ahmeta Davutoğlua? Je li to možda Novi Turski Svijet? Kao ruski i srpski?
Dakle, kada je to u UN-u, za to bi trebalo postaviti neke uvjete u UN-u kada je Hrvatska članica UN-a, i Hrvatska bi trebala o tomu odlučivati, postavljati uvjete. Dapače, Hrvatska je među prvim državama koja bi morala uvjetovati tu promjenu imena. Baš bi Hrvatska morala reći kako je uvjet te promjene – odricanje Aja Sofije kao džamije! Što bi, sasvim sigurno mnogi podržali i što bi utjecalo i na Izborni zakon u BiH. Sasvim sigurno, da se Turska odrekne Aja Sofije kao džamije, to bi slomilo silu poturica koji danas skidaju hrvatske zastave i oskvrnjuju hrvatska groblja u BiH.
Kada se traži promjena imena Turske, sigurno se nudi nešto novo, novi simbol suverenosti. A „Bošnjak“, je li „Bošnjak“ suveren u BiH? Ili „Građanin“? To bi pitanje, baš, povodom ovog turskog zahtijeva za promjenu imena Turske, Hrvatska morala u UN-u postaviti. Odnosno, Hrvatska bi morala u UN-u pitati: Tko je suveren u BiH? Kao i amanet Alije Izetbegovića BiH Turskoj. Iako ne postoji međunarodni ugovor, postoji negativna konotacija na Tursku. Ako je Alija Izetbegović BiH darovao Turskoj, pa ako se zbog negativnih konotacija na Tursku promijeni ime Turske, ostaje li i dalje na snazi Alijin amanet BiH toj novoj državi, drugog imena? Pa da vidimo, gdje je tu to lobiranje ?