To su JNA uljezi, ratna mašinerija i čopori onih koji upravljaju njima
Je li to oblak mrki olova pun,
na zemlju pao?
Rokću li to i tutnje paklene zvijeri?
Jesu li to neka davna, spiljska strašila?
Ili sablasne nemani iz horor filma?
Sve ih je više i više.
Postaju goleme željezne gusjenice,
zemljom gmižu.
To su JNA uljezi, ratna mašinerija.
I čopori onih koji upravljaju njima.
Lažu da idu do Sinja na vojne vježbe.
A znamo, da s njima,
oluja svih oluja nam stiže.
Nisu očekivali otpor.
Ta tko bi na put im stao?
Al’ ljudi goloruku,
iz zapadne Hercegovine,
u živi zid poredani, hrabro,
nasuprot smrti su stali.
Zgodi se to 12. svibnja 1991.
U mjestu Polog između Mostara i Lištice.
Od svih oružja i zala,
jači je čovjek, koji svoj prag brani,
i dijete svoje u naručju drži.
Opjevao bi Homer te ljude,
postali bi slavni za sva vremena.
Još bi im uz kićen stih,
odjeću vitešku obukao.
Dodao zlatno koplje i sjajan štit.
A oni obični, jednostavni.
Ukorijenjeni u svoju vjeru,
svom zavičaju zavjetovani.
Stoljećima ispisuju krvlju,
svoju mukotrpnu povijest.
Mole se Bogu, dozivaju zoru,
da im svako jutro svane. Dan donese.
Žubori Neretva. Ozelene livade.
Procvatu u dvorištima svibanjske ruže.
