Umjesto delegitimizacije tehnologije, zemlje u razvoju trebale stvoriti vlastite norme i načela kako bi spriječile industrijalizirane zemlje da usvoje jednostrane mjere
Postupno legitimiranje tehnologija solarnog geoinženjeringa u diskursima o globalnom upravljanju klimom opasan je trend. Kako se klimatska kriza pogoršava, a svijet svjedoči sve smrtonosnijim katastrofama, dio znanstvene i političke zajednice zalaže se za veći prostor za rasprave o tim tehnologijama kao rješenju. Iako se zalažu za ove tehnologije, neki od njih također priznaju potencijalne opasnosti koje su u njima povezane, pozivajući na snažne mehanizme upravljanja za upravljanje istraživanjem, razvojem i uvođenjem.
Međutim, to je sklizak teren u globalnom upravljanju klimom, koji bi najvjerojatnije mogao ugroziti velik dio onoga što je već postignuto (čak i ako nije optimalno) i što bi se u budućnosti moglo postići ulaganjima u sigurna tehnološka, društveno-tehnička i ekonomska rješenja. Što je još važnije, tehnologije solarnog geoinženjeringa potkopavaju široko zagovarana načela klimatske pravde.
Mnogo je razloga zašto bi zagovaranje Međunarodnog sporazuma o nekorištenju solarnog geoinženjeringa trebalo biti u središtu poziva globalnog juga na klimatsku pravdu. Ako se pobliže pogledaju akteri uključeni u istraživanje solarnog geoinženjeringa, oni su uglavnom smješteni na globalnom sjeveru. Na primjer, izvješće Nacionalne akademije znanosti iz 2021. predlaže strategiju za Sjedinjene Države (SAD) da razviju “transdisciplinarni istraživački program” i ocrtava potrebna načela upravljanja, kao što su transparentnost, sudjelovanje javnosti, uključenost, pravednost itd. Povijest je pokazala da su industrijalizirane zemlje uvelike utjecale na norme, načela i vrijednosti globalnog upravljanja oko mnogih pitanja.
Inkluzivni solarni geoinženjering?
Logika uključivanja često se vodi posjedovanjem specifične tehnologije. To je primjer u slučaju niza tehnologija, uključujući nuklearnu i digitalnu, između ostalog. Stoga globalni jug očito mora biti oprezan u bilo kakvim raspravama koje nude obmanjujuće obećanje inkluzivnog programa solarnog geoinženjeringa. Naprotiv, potencijalno podjela svijeta na “one koji imaju i one koji nemaju”, najvjerojatnije će povećati postojeće nejednakosti unutar međunarodnog sustava. Zbog toga je “obveza da se ne daju patentna prava za tehnologije za solarni geoinženjering”, kako je navedeno u otvorenom pismu u kojem se poziva na Međunarodni sporazum o nekorištenju, ključna.
Netko bi mogao tvrditi da bi umjesto delegitimizacije tehnologije, zemlje u razvoju trebale stvoriti vlastite norme i načela kako bi spriječile industrijalizirane zemlje da usvoje jednostrane mjere. Zapravo, moglo bi se tvrditi i da je primjena ovih tehnologija neizbježna, s obzirom na pogoršanje učinaka klimatskih promjena; i stoga ima smisla da se zemlje globalnog juga udruže kako bi oblikovale vlastita načela upravljanja i potaknule njihovo uključivanje u bilo koji budući okvir upravljanja. Neke bogatije zemlje poput Kine i Indije mogle bi jednostavno ulagati u ove tehnologije kako bi imale veći utjecaj na svoje međunarodno upravljanje.
To je jednostavno pogrešno postavljena strategija daljnjeg legitimiziranja tehnologija solarnog geoinženjeringa, dajući prostor industrijaliziranim zemljama da nekažnjeno nastave svoje istraživanje i razvoj. Čak i ako neka velika gospodarstva pronađu mjesto za globalnim visokim stolom, najranjivije zemlje i dalje će najvjerojatnije biti izostavljene iz procesa donošenja odluka. Koje su lekcije izvučene ili bi se mogle izvući iz globalnog upravljanja klimom?
Je li solarni geoinženjering kompatibilan s pokretima za klimatsku pravdu?
Globalni jug dosljedno zahtijeva jednakost i klimatsku pravdu. Međutim, do sada bogate zemlje nisu drastično smanjile svoje emisije, niti su osigurale odgovarajuća financijska sredstva i tehnologije zemljama u razvoju/najmanje razvijenim zemljama. Zapravo, dosadašnje putovanje bilo je priča o “prekršenim obećanjima” i “praznim obećanjima”. Ne samo da je to povećalo ranjivost globalnog juga, već je i smanjilo njihov razvojni prostor. Nevoljkost industrijaliziranih zemalja da uspostave financijski instrument za mehanizam gubitaka i štete i općenito “pojačaju” financiranje u pregovorima u Bonnu 2022. dodatno pojačavaju duboko nepovjerenje koje postoji u globalnom prostoru upravljanja klimom.
Može li se očekivati da će ovaj sustav donijeti rezultate kada je u pitanju stvaranje inkluzivnijeg, poštenijeg, pravednijeg i pravednijeg programa za solarni geoinženjering? Nadalje, hoće li industrijalizirane zemlje biti spremne platiti naknadu za potencijalne nenamjerne katastrofalne posljedice uzrokovane solarnim geoinženjeringom koji bi ponovno mogli utjecati na zemlje u razvoju više od ostalih?
Sada pribjegavanje solarnom geoinženjeringu kako bi se spriječile klimatske promjene, čak i ako se daje prioritet ublažavanju klimatskih promjena, moglo bi se promatrati samo kao trik za nastavak emitiranja (uz minimalno smanjenje emisija), kao i univerzalizaciju odgovornosti. To znači da bi hitnost ublažavanja i prilagodbe pala na sve zemlje svijeta, kako se diferencijacija dodatno razvodnjava – vidljiv trend od summita u Kopenhagenu 2009. – čak i kada bi razvijene zemlje mogle koristiti solarni geoinženjering u ime rješavanja problema (koji su i stvorile). Industrijalizirane zemlje (i bogatija velika gospodarstva) moraju drastično ograničiti svoje emisije, umjesto da nude solarni geoinženjering kao (lažno) rješenje.
Bi li industrijalizirane zemlje (ili čak zemlje poput Kine) bile spremne podijeliti ove tehnologije s ostatkom svijeta? Iako bi prava intelektualnog vlasništva u svakom slučaju nastavila osujetiti takve pokušaje, čak i ako pristanu dijeliti tehnologiju, na temelju presedana, ona bi se najvjerojatnije temeljila na geopolitičkim i geoekonomskim jednadžbama.
Što je još važnije, postoji opasnost da moćne, ali nedemokratske, populističke, nacionalističke i neokonzervativne vlade mogu kontrolirati solarni geoinženjering u malim koalicijama, s ogromnim rizicima, ali malo kontrole za sve druge zemlje. Zemlje globalnog juga, posebno postkolonijalne države, dugo se zalažu za neintervencionističke politike; Ako upotreba ove tehnologije pogorša njihovu ranjivost, umjesto da se pozabavi jednakošću, to bi nedvojbeno pridonijelo postojećim problemima ovih zemalja. Načelo predostrožnosti u ovom kontekstu zahtijeva da se ta “intervencionistička” tehnologija ne primjenjuje jer potencijalni troškovi i posljedice koji su uključeni daleko nadmašuju vjerojatne, neodređene koristi. Jednostavno rečeno, visokorizične mjere koje ovjekovječuju klimatski kolonijalizam i dominaciju globalnog sjevera u globalnom upravljanju klimom moraju se delegitimizirati.
Mnoge međunarodne organizacije, vlade, korporacije i organizacije za zaštitu prirode bile su uspješne u mobilizaciji podrške za moratorij na dubokomorsko rudarstvo. Čak je i francuski predsjednik Emmanuel Macron iznenadio mnoge izrazivši ovo stajalište na Konferenciji Ujedinjenih naroda o oceanima 2022. u Lisabonu. Ako može postojati politički konsenzus o zabrani dubokomorskog rudarstva, zašto ne i solarni geoinženjering?
Dr. Dhanasree Jayaram je međunarodna suradnica Zaklade Alexander von Humboldt za zaštitu klime na Sveučilištu Freie u Berlinu i Centru Marc Bloch.
1 komentar
O apsurdnosti geoinženjeringa kao i nekom uvažavanju nerazvijenih zemalja od strane razvijenih, najbolje govore posljednje rečenice u kojima se spominje dubokomorsko rudarstvo.
Primjena geoinženjeringa, iz ovoga teksta se dade zaključiti, je izključivo vojne namjene i, kao takva može prestati samo bude li vojno onemogućena. Rušenjem zrakoplova iz kojih se to radi, uništavanjem antena koje djeluju na atmosferu, a oni zločinci koji to rade će podpisati što im stavite na stol i naravno se toga ne će pridržavati.
U ovakvoj svjetskoj situaciji to što napisah nije baš optimistično, ali sila priznaje samo jaču silu.
Komentari nisu aktivni.