Zalažu se za zabranu pojedinačnoga prigovora savjesti
Skupina UN-ovih stručnjaka za ljudska prava pozvala je vlade da suzdrže prigovor savjesti na pobačaj od strane bolnica, liječnika, medicinskih sestara i drugog medicinskog osoblja. U izvješću objavljenom, UN-ova radna skupina za diskriminaciju žena i djevojaka tvrdi da vlade imaju međunarodnu obvezu prisiliti sve bolnice da obavljaju pobačaje, uključujući i vjerske bolnice. Izvješće ide toliko daleko da opisuje institucionalni prigovor savjesti kao “nedopustiv” i “kršenje ljudskih prava”.
“Države moraju spriječiti i reformirati zakone koji preuveličavaju prigovor savjesti i koji dopuštaju seksističkim i patrijarhalnim osobnim uvjerenjima da određuju pružanje zdravstvene zaštite”, objašnjava se u izvješću.
Radna skupina, koju čini pet feminističkih aktivistica i akademika, tvrdi da se prava savjesti ne odnose na institucije, već samo na stvarne osobe i da čak i u takvim slučajevima moraju biti “usko definirana”.
“Države moraju zabraniti praksu institucionalnog prigovora savjesti (uključujući de facto institucionalni prigovor savjesti), kako bi ispunile svoje obveze da osiguraju jednak pristup zdravstvenim uslugama”, zaključuju stručnjaci u svom izvješću. To također podrazumijeva obvezu da liječnici koji su voljni obavljati pobačaje imaju osoblje, tvrde stručnjaci. Nadalje razrađuju da, kako bi se osigurali takvi zahtjevi za osobljem, bolnice moraju biti u mogućnosti diskriminirati liječnike koji ispovijedaju pro-life vjerska uvjerenja.
Oni bi „regulirali“
U svim slučajevima, tvrdi se u izvješću, vlade moraju “strogo regulirati” ostvarivanje prigovora savjesti kako bi zajamčile pristup pobačaju.
“Pojedinačni prigovor savjesti mora biti uvjetovan sposobnošću države da ispuni pravo na jednakost i prava na seksualno i reproduktivno zdravlje žena i djevojaka u njegovoj nadležnosti”, stoji u drugom zaključku izvješća.
Među uvjetima za ostvarivanje prava na savjest, radna skupina tvrdi da “u skladu s međunarodnim pravom” liječnici koji se protive pobačaju uvijek moraju odmah uputiti majku liječniku koji je voljan izvršiti pobačaj, čak i ako je to protivno njihovoj savjesti. U slučaju “hitne situacije”, liječnici se nikada ne mogu usprotiviti izvođenju pobačaja, navodi se u izvješću.
Sa svoje strane, medicinske sestre i drugi medicinski radnici moraju biti prisiljeni obavljati sve pobačaje, prema feminističkim stručnjacima, jer se pravo na prigovor savjesti odnosi samo na one koji su “izravno uključeni” u pružanje pobačaja, ali ne i na drugo medicinsko osoblje koje pruža “pomoćnu, administrativnu ili instrumentalnu podršku”.
Osim usvajanja tako strogih zakona i propisa, radna skupina tvrdi da države imaju obvezu “stvoriti i ulagati u sustave koji mogu rutinski nadzirati korištenje prigovora savjesti i spriječiti njegovu zlouporabu”. Štoviše, inzistiraju na tome da svaka majka kojoj je odbijen pobačaj mora biti u mogućnosti kazneno goniti i tužiti vladu, liječnike i pružatelje zdravstvenih usluga. “Uskraćivanje pobačaja nije prihvatljivo, jer je pravo na siguran i legalan pobačaj zaštićeno međunarodnim pravom.”
Radna skupina objašnjava da su stroga pravila za ograničavanje vježbanja savjesti neophodna za “afirmaciju prava na siguran i legalan pobačaj, uključujući skrb o pobačaju, i priznavanje autonomije žena” i za borbu protiv prepreka pobačaju od “štetnih rodnih stereotipa i seksističkih stavova”.
Radna skupina također tvrdi da vlade imaju obvezu dekriminalizirati pobačaj u svim okolnostima kako bi osigurale da liječnici ne budu sputani strahom od kaznenog progona za ilegalni pobačaj. “Bez takve sigurnosti, liječnici se mogu pozvati na prigovor savjesti kako bi izbjegli pravnu odgovornost za pružanje pobačaja.”
Tvrdnja da je pobačaj međunarodno pravo je osporavana. Nijedan široko ratificirani međunarodni ugovor o ljudskim pravima ne uključuje pravo na pobačaj, bilo izričito ili implicitno.
1 komentar
UN su kao organizacija odavno postali suvišni.
Glupo je da sviet skupo plaća administraciju, koja je sama sebi svrha, a nije u službi svojih poslodavaca – zemalja koje participiraju u plaćanju UN-a.
Posebice je perverzno da narod plaća one koji sva sredstva usmjeravaju protiv naroda.
Potreba da svima nametnu svjetonazor (svoj ili svojih vladara iz sjene) je u biti sotonska i takav njihov stav i govor je nužno drakonski kažnjavati, a za početak UN, dok ne bude razpušten, obvezati na mienjanje predstavnika svakih 6 – 12 mjeseci, a ne dopuštati da tamo doživotno sjede i na nama parazitiraju.
Dakle, nužnost su radikalne promjene.
Komentari nisu aktivni.