Imat ćemo još gore rezultate na PISA testovima

Pedagoške kompetencije koje propisuje 'pedagoški lobby' graniče sa zdravim razumom

Osvrt na članak u Večernjem listu od 17. veljače 2015. godine pod naslovom 'Licencirani učitelj s minimalno 300 ECTS bodova'

Navodim neke dijelove teksta iz članka uz komentar i pitanja. ''Licencirani učitelj mora moći pratiti razvoj učenika, pružiti mu odgovarajuću potporu u učenju, primije­niti u planiranju poučavanja znanstvene spoznaje o pro­cesima učenja i poučavanja, razvijati samostalnost uče­nika i njegovu odgovornost u radu…''

– Sam naziv učitelj (za sve nastavnike) nije adekvatan i to je jedan od oblika uravnilovke iz socijalizma.

– Jesu li završeni učitelji uopće dovoljno kvalitetno obrazovani i npr. osposobljeni za provođenje zorne i problemski oblikovane nastave? Bila je to tradicija još austrougarske paradigme poučavanja koja se održala čak do kraja 60-tih godina prošlog stoljeća. Primjer: 'obruč i mjedena kugla' i demonstracijski pokus širenja metala zagrijavanjem. Toga danas u pučkoj školi nema. Imaju li dovoljno stečenog znanja iz područja društveno-humanističkog, a napose prirodoslovno matematičkog? Nemaju!

''…to je samo jedan mali dio od ukupno više od pedeset kompetencija i znanja koje mora imati uči­telj da bi dobio licenciju za obavijanje posla…''

– Kojeg li apsurda! Nabrojeno je više od pedeset kompetencija! Jasno je ko' dan, ako osoba nema dara za nastavnički poziv, za rad s djecom, ako nije savladala ključno gradivo tijekom studija, tada ni tisuću i pedeset kompetencija koje je formalno zadovoljila, neće je učiniti kvalitetnim nastavnikom. A tko će uostalom procjenjivati te kompetencije? Koje li to struke? Razvijene zemlje s razvijenim školskim sustavom su riješile sve na potpuno drugačiji način. Nikakvim licenciranjem!

Kod nas će po starom dobrom običaju ovim licenciranjem neki samo dobro zaraditi ne postavljajući si uopće pitanje hoće li ono polučiti neki rezultat. A ne će! Dakle, u razvijenim zemljama četiri godine se studira struka (matematika, fizika, kemija, biologija, jezik, povijest, zemljopis…, to su struke, a ne pedagogija), a tek onda onaj tko želi biti nastavnik uzme na kraju jedan semestar za pedagošku grupu predmeta. 'Pedagoški lobby' kod nas od toga radi znanost i pridaje sebi važnost koju nema. Nakon toga kod njih u obrazovnom sustavu slijedi rigorozno praćenje kvalitete rada i sustavno stručno unaprjeđivanje nastavnika u nizu godina i to u pet stručnih stupnjeva, a ne u bijedna dva (mentor i savjetnik) kao kod nas, a često i nepravedno.

''…propisano je da za dobivanje licenci­je nužno je imati minimalno 300 ECTS bodova, od toga 60 iz područja pedagoških kompetencija…''

– Pedagoške kompetencije koje propisuje 'pedagoški lobb y' graniče sa zdravim razumom. Na nekoliko seminara pedagoga slušao sam fraze kao npr. ''Pedagozi su menadžeri ljudskih duša i tome slično.''

''Proteklih godinu i pol sku­pina stručnjaka radila je na tom dokumentu…''

– Tko su ti stručnjaci i što su to morali raditi tako dugo? Potpuno pretjerivanje i napuhavanje problematike koje nema i prodavanje magle. Bolje se zapitati kakav nam je to Učiteljski fakultet kad izbacuje tako nedorađen proizvod!

– Uzalud su sve ove kozmetičke popravke od strane vrlih stručnjaka ako nema pravog stečenog egzaktnog znanja. A nema ga. Učitelj bi u četvrtom razredu, kao i nastavnik u višim razredima osnovne škole morao biti barem na razini rješavanja problemskih zadataka s učeničkih natjecanja, a u današnjoj školi nije. Tu nikakvo licenciranje ne će pomoći. Imat ćemo još gore rezultate na PISA testovima.

Miroslav Dorešić