Pišanje u vjetar pada mrak – eto nas boca dobrog vina i gas… što smo sve radili i gdje smo sve bili -više se ne sjećamo koliko samo pili sve tuge i košmar u glavi gas i boca vina uvijek popravi bila si mi prijatelj kakvog samo poželjeti mogu -za jednu adresu skoro slomila nogu nisam te gledao kao ženu jer bila si mi prijatelj u svemu mogao sam ti reći sve detalje sočne i bučno prditi dok nova pjesma počne * mladi, ludi i podivljali -sve smo ceste poharali tresli su se zvučnici kao epicentar na sav glas smo pjevali i pišali u vjetar! Trebale su godine da shvatimo oboje da sve što smo imali bilo je najbolje al vrijeme je prošlo i za drugog si se udala -a ja tek sada shvaćam; e jesam bio budala! Možda bi bilo lako preći preko toga; al jučer si rekla nešto i prokleo sam boga -koliko me voliš, tek sad ti je postalo jasno i sve bi promijenila, al izgleda da je kasno… * sad smo malo stariji, al jednako ludi -sve teže skrivamo da smo isti ljudi… rasprslo se vrijeme ko odbačena boca, al bar nam nakon svega – ipak pjesma osta… Ljubica Mršić