Domoljublje
Ne, domoljublje nije patologija.
Domoljublje je ZDRAVO.
Psihološki zdravo.
To je znak da tvoje srce zna gdje pripada,
i da tvoje ja ima korijen, dubinu i smisao.
Poštovati (istinski) tuđe, a voliti svoje.
Znaš što ti kao psiholog mogu reći?
Čovjek koji voli – zdrav je.
Čovjek koji vjeruje – stabilan je.
Čovjek koji se ponosi svojim – emocionalno je cjelovit.
Domoljublje nije urlanje.
Ali zna ponekad viknuti
kad istina predugo šuti,
kad narod postane broj,
kad se identitet briše kao greška.
Domoljublje je kad voliš bez potrebe da se opravdavaš.
Kao što dijete voli majku.
Kao što vjernik voli Boga.
Kao što čovjek voli dom.
Kao što voliš svoju obitelj i kad nije savršena.
Voliš i čuvaš domovinu.
I znaš što?
Tko ti kaže da je to “zaostalo” – taj ti zapravo govori:
“Zaboravi tko si, odustani od svojih i pusti da te preoblikujemo.”
Ali ti znaš:
Ne postoji terapija koja liječi gubitak duše.
Ne postoji napredak koji vrijedi ako se temelji na zaboravu vlastitih korijena.
Vlastiti identitet je važan dio razvoja.
