U Galeriji fotografije Fotokluba Split u utorak, 8. srpnja 2025. otvorena je izložba fotografija Ljube Garbina, jednog od najznačajnijih imena splitske i hrvatske fotografije XX. stoljeća
Izložba u Fotoklubu Split želi prikazati upravo širinu Garbinova fotografskog umijeća – od njegovih prvih koraka u mediju, kada već kao mladić posjeduje zavidnu tehničku spretnost i osjećaj za svjetlo i kadar, preko iznimno vrijednog dokumentarnog rada iz ratnih godina, sve do zrelih eksperimenata i suvremenih poetika koje razvija u šezdesetima i sedamdesetima. Garbin nije bio samo svjedok jednog grada i jednog vremena – bio je njegov tihi, ali neumorni promatrač, kroničar i interpretator, do smrti posvećen bilježenju svakodnevice svoga grada.
Na izložbi su predstavljene fotografije iz arhive Fotokluba Split te iz privatne arhive obitelji Garbin, zahvaljujući Zojki Bubloz (r. Garbin), kćeri Ljubomira Garbina, bez čije pomoći i povjerenja ova izložba ne bi bila moguća.
Ljubomir Garbin rođen je 1911. na Šolti, a odmalena živi u Splitu gdje započinje fotografsku karijeru krajem 1920-ih. Prvu samostalnu izložbu postavlja 1940. u tadašnjem Salonu Galić. Tijekom Drugog svjetskog rata djeluje kao fotoreporter i vodi fotosekciju u zbjegu El Shatt gdje u dvadesetak mjeseci nastaje više od 3000 fotografija. Iako službeno dokumentarist, „ne može se oduprijeti potrebi da portretira stanovništvo – muškarce, žene i djecu koji u njegovom kadru postaju više od izbjeglica: postaju simboli ljudske izdržljivosti i dostojanstva“, kako piše kustosica Žanko.
Po povratku u Split nastavlja raditi kao samostalni fotograf. Bilježi prizore iz svakodnevice, kulturne i sportske događaje, panorame i arhitekturu grada. Njegova je prisutnost u javnom prostoru bila toliko stalna da, prema riječima autorice teksta, „nije bilo lako zamisliti stari Split bez Garbina i njegova malenog staromodnog aparata, kao bez sfinge na Peristilu ili Grgura Ninskoga pred Zlatnim vratima.“
Surađivao je s brojnim gradskim institucijama, a posebno se ističe njegov dugogodišnji rad s Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu te kontinuirano fotografiranje programa Splitskog ljeta, kojem je bio posvećen više od petnaest godina.
Godine 1979. bio je službeni fotograf Mediteranskih igara.
Od 1959. godine član je Fotokluba Split gdje izlaže i djeluje gotovo tri desetljeća. Sudjelovao je na gotovo 400 skupnih izložbi i osvojio više od stotinu nagrada – u Parizu, Moskvi, Singapuru, Nantesu, Bostonu i drugdje. Iako duboko ukorijenjen u dokumentarnoj fotografiji, Garbin se kontinuirano otvara eksperimentu. “Za razliku od većine svojih suvremenika, nije se bojao riskirati s formom, materijalom i tehnikom. Rad u tamnoj komori za njega je bio prostor slobode, eksperimenta, istraživanja i reinterpretacije granica medija fotografije”, ističe kustosica. Istražujući mogućnosti svjetla, teksture i kompozicije, koristi solarizaciju, fotografske reljefe, foto-grafike i druge postupke koji u njegovim rukama postaju punopravni izražajni jezik. U brojnim radovima osjeća se modernistička osjetljivost, ali i dosljedan autorski rukopis.
Portretna fotografija čini posebno važan dio njegova opusa. Bilo da je riječ o umjetnicima, radnicima, prolaznicima ili stanovnicima El Shatta, pristupa im s jednakim poštovanjem i interesom. “Garbin ne bilježi samo vanjštinu, nego s nevjerojatnom preciznošću hvata slojevitost emocija i trenutka – zamišljenost, sjenu osmijeha, odsutnost”, kako naglašava Ana Žanko.
Izložba „Svjedok vremena“ donosi izbor iz svih ključnih faza Garbinova stvaralaštva – od ratnih dokumenata i ranih portreta do splitskih vizura i eksperimentalnih radova iz tamne komore. Njegove fotografije ne prikazuju samo prostor i vrijeme, već promišljaju odnos fotografa i svijeta – precizno, pažljivo i s dubokim razumijevanjem.
Izložba ostaje otvorena do 28. srpnja 2025.
