Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba ‘Po(r)uke Transarta’ na Filozofskom fakultetu u Splitu

Svoje radove izlaže sedam akademskih slikara

 

U okviru programa ‘Advent na Filozofskom’, splitska galerija Brešan priredila je međunarodnu izložbu pod nazivom „Po(r)uke Transarta“ otvorenu u ponedjeljak 5. prosinca 2022. u izložbenom prostoru Filozofskog fakulteta u Splitu.

Svoje radove izlaže sedam akademskih slikara: Valentin Oman (Austrija), Ziso Kamberaj (Albanija), Motti Benshosan (Izrael), Martin Borodač (Slovačka), Janos Erdos (Mađarska), Fehim Husković (Makedonija) i Luis Rapela (Španjolska). 

„Kako ovoj skromnoj čeljadi priuštiti kakav-takav, kontakt s Europom, barem što se likovnosti tiče? Kako „luksuz“ u ovim siromašnim vremenima protumačiti potrebom? Kako u okolnostima, kada se svaka kuna mjerkajući odvaja za život i najnužnije, odabrati „ludost“ i usmjeriti je ka uspostavljanju minimalnog, ali ipak relevantnog kontakta sa sličnima sebi? Dakako, naposljetku i osigurati ravnopravan tretman u dijalogu, što razumljivo ipak priznaje novac kao bitno sredstvo komunikacije i kroza nj osjećaj sigurnosti? Sve nabrojeno pitanja su jednog običnog galerista i kulturnjaka opće prakse koji u svom habitusu ne poznaje, niti priznaje provincionalizam, napose u kulturi i umjetnosti. Konačno, kako u ovako složenim okolnostima dovesti referentni umjetnički svijet ovdje, na prostore željne zajedništva, koliko radi civilizacijskih i komunikoloških razloga, toliko i radi vlastitih odmjeravanja, odnosno propitkivanja tko smo, što smo, i gdje smo? Koliko smo u cijeloj priči svoji i samosvojni i jesu li fenomen šezdesetih, Novih tendencija i Muzičkog biennala bili slučaj ili emancipacijski iskorak kojeg se i danas s udivljenjem prisjećamo?

Skromna saznanja i iskustva iz razmjena potpisnika sa „svijetom“, s kojih stotinjak umjetnika od Južnoafričke Republike, preko Armenije do Brazila, reprezentira u ovoj prigodi uzorak od sedam umjetnika koje doista poznaju i priznaju galerije svjetskih metropola, ali i ovi prostori. Uistinu, u pitanju su umjetnici bez granica; veliki prijatelji Lijepe naše!“, rekao je Igor Brešan otvarajući izložbu.

Motti Benshosan (Izrael), rođen je 1942. u Casablanci. U Parizu je studirao u Ecole des Beaux Art. Nakon što je s obitelji emigrirao u Izrael studira slikarstvo i grafiku na institutu Avni u Tel Avivu. Najčešće koristi pogled na teren odozgo, iz ptičje perspektive, dronom, onako s visoka. Naime iz tog je rakursa sve geometrijski definirano dosljednije nego iz bilo kojeg drugog pogleda ili perspektive. Analitički pristup stvarnosti, geometrijskoj karakterizaciji oblika, fragmentaciji i dekompoziciji plohe, odnosno volumena, pa čak i monokromnost koja negira kolorizam, ne baš zanemarivo, futurističkog su naboja. Baš kao i način lomljenja slike čija svaka krhotina apostrofira drugačiji prostorno-vremenski spin. Svi prodori materija, udifundiranja jednog u drugi, imaju u osnovi ipak kubističke korijene.

Martin Borodač (Slovačka) rođen je 1964. u Bratislavi. Na Akademiji likovnih umjetnosti – Institut Surikova u Moskvi diplomira slikarstvo u klasi prof. Koroleva. Danas se nadasve oduševljava prirodom pa sve češće pokušava udovoljiti toponimiji okružja, na način da materija sama sebi izabere kadar i potvrdi vjerodostojnost pejzaža. Slikarstvo je to preslagivanja sfernih oblika, geometrijskih likova, amebalnih koncentracija i histereznih krivulja, koje tek povremeno inzistiraju na nekom kolorističkom akcentu, organskom crpilištu, pritajenom životu. Morfologija u doslovnom smislu riječi nastoji uzorkovati materiju in situ, a isticanje vrijednosti iste i negiranje dekorativnosti mogli bi nas krivo uputiti na stanoviti konstruktivizam.

Janosa Erdősa (Mađarska) rođen je  1938. u Debrecenu. Neko je vrijeme radio kao arhitekt, a potom kao nastavnik likovnog odgoja. Šezdesete ga ponajviše vuku grafičkom izrazu, a u sedamdesetima se aktivno bavi kazalištem i TV scenografijom. Organizacija slike Janosa Erdősa podređena je dobrom kadriranju, tom hladnom oruđu racija, pa slikar čak stavlja u drugi plan sve delikatnosti uvećanja i odnos šrafure spram bjeline. Točnije smisao sintetiziranja grafičkih činjenica s objekta u postupak. Naoko savršeni red, stvar je dobrog sistematiziranja unutar strukture. Primicanje objektiva kroz postupak viziranja ima za posljedicu dojenje linija, a ono je opet obrnuto proporcionalno njihovu količinskom smanjenju. Sam izbor kadra stvar je koordinatne zatečenosti duha i materijalnog iskustva.

Fehim Husković (Makedonija) rođen je 1967. u Orizarima, Veles. Akademiju likovnih umjetnosti i poslijediplomske studije završio je u klasi prof. Zorana Jovanovića Dobrotina u Beogradu. Doktorirao je na polju metodike likovnih umjetnosti na Sveučilištu u Sofiji. Fehim Husković to dobro zna, slikari moraju imati maštu, inače bi bili obični smrtnici kad bi se oslonili tek na fotokopiranje uokolo sebe, banalni i suvišni, a sva nastojanja po pitanju kreativnosti bila bi deplasirana, umjetnički čin ostao bi sveden na bizarnost. Sve bliža vam je slikareva metafizika nepoznatih prostora i vremena, štoviše prisilio vas je da ozbiljno promislite i o transcendenciji, telepatiji… Sumnjičavi kao i uvijek, ipak listate po podsvijesti, tražite i pokušavate protumačiti, gdje vas je slično, ako ne isto već zateklo, a nije. Trese vas asocijativno, svojevrsna ornamentika folklora uzbibana u vlastitom emitiranju.

Ziso Kamberaj (Albanija) rođen je 1965. u Tirani. Akademiju likovnih umjetnosti u Tirani završio je u klasi prof. Klice. Živi i radi u Münchenu i Tirani. Ziso Kamberaj uspijeva svu čarobnost kolorističkog sraza i silnu nomenklaturu otkačenih formi geometriji nepoznatih, pantografski i psihološki preslikati u svoju sliku? Kako li ih dograđuje i usitnjava, ne oduzimajući im pri tome ljepotu, raskoš i nepredvidivost igre, vjerodostojnost? Zadivljuje stilistikoim promišljanja, prikratama, proplancima i vidikovcima na kojima notar relativne istine pronalazili svoja motrišta, vodeći posebnu brigu o geodetskoj točnosti i topografskoj dosljednosti. Provocira kako estetičar takova kalibara uspijeva nevjerojatan konglomerat kiča i šarolikosti krajobraza svesti na razumnu prihvatljivost.

Valentin Oman (Austrija) rođen je 1935. u St. Stefan kod Villacha. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beču. Specijalizirao je grafiku kod prof. Debeljaka na Likovnoj akademiji u Ljubljani. Djeluje među slovenskom manjinom u Koruškoj. Valentin Oman je slikarski nostalgičar! Sve minulo ljepše je od bremenite sadašnjosti i neizvjesne budućnosti. Makar se sve raspadalo i rastakalo, te krhotine istina iz prošlosti, uspomenski je život koji nadahnjuje, koji nas čini mlađima i sigurnijima, punima sebe. Jer sve ružno vrijeme ionako briše, liječi. Ostatci su jedinstveni, neponovljivi, za pamćenje, jer ovdje se od uspomena živi! Napose, kad nam ni ne treba toliko puno, onda kad je oholost smiješna kategorija. Slikar je u procesu stvaranja slike inovatorski puno toga povezao. Drvofiks je boja, prizor stvar nepredvidivosti monotipije, a enformelna struktura poveznica je s realnošću…

Luis Rapela (Španjolska) rođen je 1955. U Ferolu. Nakon studija na Akademiji Coruna u Madridu, pohađa Kraljevsku akademiju, te Institut Alea. U santiau de Composteli završio je školu novih tehnologija, tee počinje samostalno izlagati. Luis Rapela  spada u slikare koji kolažiraju prizore tražeći srodne zakrpe, slikare koji slikaju teksturom ili je prebojavaju da bi površinom unosila nemir, filozofe koji se dive egzistenciji forme… Igraju na tvarnost, njen sjaj ili mat, podržavajući nadasve karakter homofonog slijeda stvari, intuicije strukturiranja kao posljedice karaktera, racionalnosti i staloženosti. Percepciju treba držati stvaralačkim činom, a na nju neminovno utječe stanje subjekta, kultura, odgoj, naslijeđe… Gledanje, baš kao i život u cjelini, rezultanta je realnosti i aktualnosti stvaranja. Veza između percepcije, dakle viđenja i stvaranja, suštinska je za umjetnost.

Programom ‘Advent na Filozofskom’ na splitskom Filozofskom Fakultetu želi se poticati interdisciplinarnost te ukazati na važnu ulogu Filozofskog fakulteta kao promicatelja kulturnih događaja i svih oblika suradnje u kulturi.

Izložba ostaje otvorena do 7. siječnja 2023.

Nives Matijević

Povezane objave

Riječke Književne novosti

HF

Stjepan Gračan izlaže u Splitu

HF

U tehnici akrila i ugljena na platnu

HF

Mjesec kraljice skandinavskih krimića Camille Läckberg

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više