Trgovao je sjajno geopolitičkim položajem, ali i dobro predviđao stvari i vukao neobične poteze
U odličnoj knjizi Ignacija Ramoneta (1943.) “Moj život” Fidel Castro (1926.-2016.) razgovara s autorom (koji je sjajan psiholog i koji je prošao brdo literature i izvora o Kubi i El Commandanteu) o svim aspektima diktatorova života , ali i povijesti Kube, Latinske Amerike i suvremenog svijeta.
Castro je vrlo privlačna osoba, glumac i PR, alfa mužjak i hohštapler, hedonist i skromni vojnik revolucije. Kao dječak bio je lokalni šerif, sin imućnog plantažera igrao se sa seoskim proleterima (često tamnoputim), jeo egzotično voće, meso i ribu, pucao na ptice grabljivice. O ocu malo piše, ali s poštovanjem. Otac je bio lukavi Galicijac (sjever Španjolske, kao i Francisco Franco), kojemu je bogataš platio da ide u vojsku umjesto njega. Bistar, tvrdoglav kao mazga, proračunat, otac je imao srca za sirotinju nalazeći im ponekad i bespotrebni posao.
O majci piše još manje. Kao u priči o crtanom junaku mornaru Popaju (Popeye). Popaj je bio Popaj jer je imao Popajevu majku.
Da ga makne od seoske sirotinje otac ga šalje kod frankofonske učiteljice (Haićanke) u Santiago, tu živi u asketskim uvjetima, krov koji prokišnjava, nedovoljna i slaba hrana, disciplina. Mali Fidel (Fidelito) falsificira svjedodžbu da bi dobio nagradu od stanodavčeve žene; stripove i sitniš za sušeno voće. Falschspieler!
Relativno je dugo ostao nekršten. Zašto? Navodno je bogati kum Fidel Pino Santos odgađao, zvuči kao šuplja priča, kao i puno toga u životu političara. Je li otac bio mason?
Isusovci su ga formirali
Isusovci su ga formirali svojim duhovnim vodstvom. Većinom su bili za Španjolsku i Franca. U ocjeni ljudi i događaja Fidel je većinom pošten i objektivan, nije sklon lažima, ali neke stvari preskače ili navodi na krivi trag.
O Francu (1892.-1975.), koji je ekonomski pomagao socijalističku Kubi, kao i o de Gaulleu (1890.-1970.) imao je visoko mišljenje i govorio s toplinom. Mladom svećeniku koji ga je (po njegovom mišljenju) više puta nepravedno udario, u naletu bijesa je kao učenik viših razreda osnovne škole bacio sendvič u glavu. I skočio na njega. Narav lava.
Završava s 24 pravni fakultet i ženi se za bogatašicu. Brzo se razveo, jer umjesto da zarađuje besplatno je zastupao sirotinju na sudu.
Kad je Castro postao marksist i je li uopće bio zanesen tim budalaštinama ikad?
Čini mi se da je to stvar pragmatike. Uvijek se divio revolucionarima i vojskovođama (to je i sv. Ignacio Loyola), bio izvrstan športaš i planinar. Uzor mu je osim Jose Martija (1853.-1895.) i političar Eduardo Chibás (1907.-1951.) koji je koristio radio emisije za napad na režim.
Castrov plan zauzimanja vojarne Moncada u Santiagu je smion kao u mafijaškim filmovima i jeftinim romanima. Na blagdan zaštitnika grada sv. Jakova (tad je i maškarata i zabava) ušetati autima u vojarnu, svladati stražu i s 120 ljudi odjevenih u odore kubanskih narednika zarobiti 1.200 vojnika i strjeljivo. Nakon što mu je plan osujećen nekom ophodnjom on bježi, ubijeno mu je 56 ljudi. Nakon niza desetljeća izjavljuje da je plan bio savršen. Zarobljava ga i spašava smrti crni poručnik Pedro Sarria (1900.-1972.). Od suđenja pravi, kao dobar odvjetnik, show i postaje slavan. U zatvoru puno čita, puštaju ga nakon dvije i po godine na slobodu.
U Meksiku sa svojim istomišljenicima prolazi specijalnu vojnu obuku. Tko to plaća? Pogotovo oružje. Nakon iskrcavanja na Kubi sa svega 20 ljudi dospijeva na centralni šumoviti masiv Sierra Maestru. Vojska od 40.000 (s avionima, topovima, tenkovima) ljudi ga ne mogu pronaći, ali može novinar i urednik New York Timesa Herbert Matthews (1900.-1977.).
Zapovjednik vojske Cantillo (1911.-1978.) sklapa primirje za vrijeme kojega Castro ulazi u Santiago. Cantillo nagovara diktatora Fulgencija Batistu (1901.-1973.) na bijeg.
Raketna kriza 1962.
Raketna kriza na Kubi 1962. nije izazvala svjetski rat jer su na čelu SAD-a i SSSR-a bili normalni i odgovorni ljudi Nikita Hruščov (1894.-1971.,smijenjen 1964.) i John Kennedy (1917.-ubijen 1963.)
Držanje Castra je operetno, uvrijeđen je neuključivanjem Kube u pregovore.
Američka vojska i republikanci su tada htjeli rat! Kuba je pod sankcijama SAD-a jer je nacionalizirala američke veleposjede i tvornice metala. U Miamiju na Floridi je brojna kubanska zajednica koja je protiv socijalizma i glasuje za republikance .
Američki demokrati, posebice Carter (Jimmy, 1924.-2024.) su imali znatno mekšu politiku prema Kubi.
Castro je bio dovoljno lukav da ne dira mali seljački posjed, da razvije turizam i odbije privatizaciju kakva je provedena u bivšim socijalističkim državama Europe. Da se pokuša nagoditi s Kinom, Vatikanom, Francuskom, Španjolskom. Da razvija suradnju s Venezuelom, Brazilom, muslimanskim svijetom, Afrikancima. Trgovao je sjajno geopolitičkim položajem, ali i dobro predviđao stvari i vukao neobične poteze.
Komično je bilo vidjeti bradatoga starca u odori usred golišavih djevojaka u klubu Tropicana (reklama za turizam), gdje je doveo socijalističkog predsjednika Španjolske Felipea Gonzalesa (1942.), potajnog obožavatelja tamnopute sopranistice Linde Mirabal (1949.).
Svuda se upletao
Iako izrazito inteligentan i radoznao Castro je prevršio mjeru. Uplitao se u ekologiju energetiku, održavanje pašnjaka. Godine 1960. je održao govor od preko četiri sata u UN-u (čemu?); jednom je na Kubi držao narod na mitingu po tropskom suncu punih 6 sati. Kada je pregovarao osobno s otmičarima brodova i zrakoplova to se još moglo podnijeti, ali umiješao se i u spašavanje predsjednika Venezuele Huga Cháveza (1954.-2013.) kojeg je oteo odmetnuti dio vojske. Davao upute Chávezovoj kćeri i dužnosnicima.
U siromašnoj državici stvorio je svjetski priznati medicinu i stručnjake, nema droge, ljudi su školovani, ali građani su siromašni. Opet (na stranu potreba za slobodom tiska, govora i udruživanja) koliki su dugovi država Zapada, koliko smo uopće demografski, ekonomski i geopolitički stabilni?
Volio je Don Quijotea, Victora Hugoa (1802.-1885.), Benita Péreza Gáldosu (1843.-1920.).
Predviđam da će Castro postati s vremenom unosan suvenir. Možda ćemo se fotografirati s dvojnicima Castra, Chea (dr. Guevara, 1928.-1967.) i Ernesta Hemingwaya (1899.-1961.). Meni osobno vrlo je zanimljiv kubanski endemični krokodil koji ima samo 2 metra. Danas nažalost ugrožen kapitalizmom, nerado zalazi u more, dosta razvijene noge čine ga pokretljivim na kopnu. Nadam se da će mala Greta spasiti tu dragocjenu ugroženu vrstu.
