Karamarko se ozbiljno zamjerio SDP-u podnoseći prijave protiv njegovih perjanica, specijalno protiv Slavka Linića
Tko može reći kako ne živimo u demokratskom društvu i kako mediji nisu slobodni? Kako bi, molim lijepo, inače bilo moguće organizirati pravu medijsku hajku na Tomislava Karamaka, na jednog ministra unutarnjih djela. Glasoviti Denis Latin, koji više nema svoju TV emisiju, organizirao je 3. srpnja javno prikazivanje Latince u Hrvatskom novinarskom domu.
U njoj je Karamarko optužen za sukob interesa i za zloupotrebu položaja. Govorilo se kako je prikrivenim suvlasnikom pet firmi koje su poslovale s velikim državnim kompanijama i kako je veliko poljoprivredno zemljište u Kruševu prenamijenio u građevinsko i tako mu podigao vrijednost.
Glavni akter ovoga filma bijaše Munir Podumljak, bivši pripadnik specijalne policije u Armiji BiH i bosanskohercegovački državljanin, predsjednik udruge koja se zove “Partnerstvo za društveni razvoj”.
Koordinirana akcija
Čovjek koji je došao zavoditi pravni poredak u Hrvatskoj nije stao samo na emisiji, već je dva dana poslije podnio i kaznenu prijavu protiv ministra. Potom je nastupio u još jednoj emisiji, ovaj put na samom HTV-u, u emisiji showmana Aleksandra Stankovića, da bi ponovio svoje optužbe. Hrvatsko novinarsko društvo je, izgleda, preventivno stalo u Stankovićevu obranu, miješajući se u jednu drugu privatnu tužbu i kvalificirajući je kao pritisak HDZ-a na slobodu medija te nazivajući njegovu emisiju rijetkom oazom slobode.
Svoj prilog dali su i neki drugi mediji, osobito portal Index, čiji će glavni komentator Karamarka nazvati novim Ivićem Pašalićem, koji “ispire usta Franjom Tuđmanom” i “blagosivlje prijave protiv oporbe”, svaljujući na njega krivnju za svako silovanje, za svako ubojstvo, za svaki ilegalni prelazak granice.
Napadnuti Karamarko odbio je sudjelovati u Stankovićevoj emisiji, jer ne bi ni priličilo jednom ministru javno se svađati s nekim tamo marginalnim predstavnikom neke “nevladine udruge”, nego je samo, najavivši tužbu, poručio kako ništa od iznesenog nije točno, kako nije suvlasnik ni jedne tvrtke te kako je spomenuto zemljište njegova djedovina, koja nema još nasljednika, te da je još 1991. planirano kao građevinsko zemljište i to ne kao izdvojena parcela, kako se imputiralo, nego u sklopu širega područja. Akcija hvatanja visokog ministra u svakom slučaju je dobro koordinirana.
Nekonkretne optužbe
Optužbe nisu konkretne (koje firme, koji poslovi?) a ni logične. Ostaje nejasno, naime, kako je upravo procesuiran niz ljudi iz Podravke, Ine, HEP-a, HAC-a i to baš u vrijeme Karamarka, kojega se eto optužuje da su baš ta poduzeća pogodovala njegovim navodnim firmama.
Očita je i tendenciozno silovanje argumenata, pa se tako izvlači podatak kako je bio podstanar kod žene Hrvoja Petrača tamo daleke 1993. godine. Ili, krajnje bi sumnjivim trebalo biti i to što je Karamarko potpredsjednik kluba kojega sponzoriraju Ina, Dalekovod, Agrokor, Grad Zagreb…, sve dakle sumnjiva poduzeća, koja vode sumnjivi ljudi. Ispada da je cijela gospodarska elita jedna zločinačka organizacija na čelu s Tomislavom Karamarkom.
Mogući ‘okvir za mržnju’
Ne preostaje nam drugo nego prepustiti nadležnima institucijama utvrditi što je od svega toga istina, a što nije. No znakovito je nekoliko političkih okolnosti koje upućuju na moguću stranu svijeta s koje vjetar puše.
Karamarko je govoreći u Bleiburgu o najvećoj tragediji hrvatskog naroda u povijesti, govoreći o negaciji tih zločina kao novom zločinu, apostrofirajući Tuđmana kao proročanskog utemeljitelja suverene hrvatske države i tuđmanovsku Hrvatsku kao ideal, izražavajući poštovanje prema nedužnim žrtvama rijetke bešćutnosti te sućut onima koji su čekali svoje drage da se vrate s tog mjesta, a koje nisu dočekali, te još jednom najavljujući procesuiranje nalogodavca i počinitelja tog zločina, djelovao izazovno za mesićevski politički krug.
Mesić laže!
Karamarko je bio šef izbornog stožera Stjepana Mesića, ali se od njega brzo razišao kad je ovaj, kako nam je sam Karamarko pričao, počeo pjevati “po šumama i gorama”. U slučaju dostave dokumenata Haaškome sudu pokazao je pak kako Mesić laže.
Karamarko se ozbiljno zamjerio SDP-u podnoseći prijave protiv njegovih perjanica, specijalno protiv Slavka Linića, koji ga uporno naziva “špijunčinom”, a na vidjelo su izbile i nesuglasice s Mladenom Bajićem, koji je dezavuirao nekoliko policijskih prijava i istraga. Udar na Karamarka mogući je dio šire predizborne kampanje protiv HDZ-a, kojega se nastoji predstaviti kao stranku u kojoj nema poštenih, i u koju se kampanju sve otvorenije uključuje čak i predsjednik Ivo Josipović i u kojoj će kao vrijedni saveznici dobro doći čak i Ivo Sanader i Damir Polančec.
Razložno je pretpostaviti kako se radi, između ostalog, i o stvaranju materijala za međunarodni monitoring koji će Hrvatsku pratiti sve do ulaska u EU. Nije zanemariva činjenica da je Podumljak blizak, kako tvrde dobro upućeni, pojedincima u Državnom odvjetništvu i HNS-u, te da je kao obavještajac radio za niz međunarodnih organizacija kao što su ICTY, IFOR, OOESS, itd., odakle se, dakako, i njegova udruga financira.
Ovaj mogući “okvir za mržnju” ne treba isključiti čak ni u slučaju da su optužbe utemeljene. Jer, predobro je poznato kako se u nas mnoge optužbe i medijski napadi brižljivo selekcioniraju ovisno o političkom kutu gledanja, odnosno o političkom profilu žrtve.
