Vjernošću te hranim
Bijah Tvoj bijeli, sveti oganj.
Tvoj prasak raskoši i svježine.
A sad postah ugljen crni,
od tuge, od težine.
Svoj plamen sveti,
u hramu srca užižem,
i vjernošću hranim.
Od tuge, od težine
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više