Iseljeništvu treba omogućiti elektronsko i dopisno glasovanje i povećanje broja saborskih zastupnika
Komentar na objavu g. Marina Sopte
Zadnjih 25 godina se navodno raspravlja o povratku iseljenika. U većini mandata sve to vrijeme bio je na vlasti HDZ i uglavnom imao većinu u Saboru što je objektivno držalo otvorena vrata i da je bilo imalo volje, da se izglasa bilo koji zakon koji bi pridonio većem povratku iseljenika to su mogli učiniti. Naprotiv dogodilo se suprotno i sve je kulminiralo ulaskom Hrvatske u EU kada je otprilike pola milijuna mladih i školovanih državljana uključujući njihovu djecu napustilo zemlju. Znakovita je izjava predsjednika vlade Andreja Plenkovića koji je kao komentar o toj demografskoj katastrofi izjavio: ”Komu se ne sviđa u Hrvatskoj neka ide”.
Toliko o dobroj volji ili interesu HDZ-a za iseljeništvo tako da je samo alibi koristiti izjave Mesića ili Bauka. S tim u svezi potpuno je po meni kao iseljeniku nejasna izjava g. Marina Sopte koji je ne tako davno izjavio da je HDZ jedini koji nešto čini za dijasporu a ja to kao i većina hrvatskog naroda u iseljeništvu nisam niti vidio niti osjetio. Tu bih dodao g. Soptinu izjavu u kojoj navodi rad Hrvatske matice iseljenika pa sam nedavno provjerio kako oni funkcioniraju. Kontaktirao sam njihov ured u Zagrebu interesirajući se kako se iseljenici mogu učlaniti i dobio odgovor da ta mogućnost ne postoji. Toliko o radu te Matice koja u iseljeništvu slovi kao jedan od ureda HDZ-a.
HDZ više ne postoji u iseljeništvu
Je li to g. Sopti poznato u što vjerujem ali to onda znači samo jedno, da je i on na liniji HDZ-a ili je njihov član. Zbog toga i mnogih drugih pogrješnih poteza HDZ je u većini velikih iseljeničkih centara ugašen. Svjež primjer je gašenje HDZ Victoria, Melbourne.
A sada nešto o tomu tko već 30 godina predstavlja iseljeništvo. Ne samo što su većina saborskih mjesta za dijasporu davno ukinuti nego i ta 3 preostala člana su uvijek kandidati HDZ-a koji žive ili imaju podrijetlo iz BiH tj. naše druge domovine. Dakle, tko predstavlja 4-5 milijuna iseljenika u Hrvatskom saboru? Odgovor je jasan: NITKO a to onda daje i jednostavan odgovor zašto se iseljeništvo ne vraća.
Kada je riječ o radu Iseljeničkog kongresa, u Australiji funkcionira Iseljenički Kongres za Australiju čiji sam član i sami se financiramo. Prošle godine, 2024., imali smo Kongres u Canberri, glavnom gradu i imali izvanredan prijam u Hrvatskom društvenom klubu, Hrvatskom nogometnom klubu i Hrvatskoj Crkvi, a samo Hrvatska veleposlanica Betty Pavelich nije našla vremena da nas primi.
Kada se tomu pridoda da 99,9 posto prijedloga našeg Kongresa vladi u Hrvatskoj nije našlo pogodno tlo, upitno je i naše djelovanje jer gubi bilo kakvu svrhu da pomognemo iseljeništvu da se u većem broju vraća. Dolaskom nove vlade i ulaskom u nju Domovinskog pokreta stvari su se ipak malo ali nebitno promijenile jer osim osnutka ministarstva demografije i iseljeništva mi to u iseljeništvu na žalost ne osjećamo. Više je bilo teško i očekivati od DP-a s obzirom da su prije nekoliko godina odlučili da se koncentriraju samo na Hrvatsku i poslali jasnu poruku Hrvatima u BiH i iseljeništvu da nemaju vremena za nas i da se sami snalazimo. To je kulminiralo da je organizacija DP-a u dijaspori ugašena a DP BiH ostao samo minorna stranka bez podrške Zagreba. Najbolji pokazatelj moga navoda je to što Domovinski pokret uopće nije izašao na parlamentarne izbore s listom za dijasporu što je izazvalo ogorčenje kod hrvatskih iseljenika. I sada bi DP i HDZ da vraćaju iseljenike?? Hmmmm…
Onemogućen povratak iseljenih Hrvata
A sada o praktičnim iskustvima, recimo naših mladih u pokušaju da se iz iseljeništva vrate u Hrvatsku. Navodim primjer mladog Hrvata iz iseljeništva koji je imao i domovnicu, putovnicu i svoj novac da se vrati. Sve što je trebalo je da dobije račun u hrvatskoj banci da prebaci dio novca za život dok ne nađe posao i da po pronalasku stana tj. smještaja u Hrvatskoj dobije dozvolu boravka.
Ilegalni migranti imaju sva prava, iseljeni Hrvati nijedno
I što se dogodilo; iako je potpisao ugovor o najmu stana i skupa s najmodavcem otišao kod lokalnih vlasti nije mogao mjesecima dobiti odobrenje za boravak dok to navodno policija ne ispita i odobri.
Još gore, bez odobrenja boravka nije mogao otvoriti račun u banci i još je bio podvrgnut provjeri radi li se o pranju novca. Je li ovaj primjer ohrabruje da se naši mladi vraćaju u Hrvatsku? Još negativnije je spoznaja da ilegalni migranti u Hrvatskoj ne podliježu svim ovim procedurama nego još imaju i povlastice u odnosu na iseljenike.
Kada je riječ o poslovnom ulaganju bogatih hrvatskih iseljenika u Hrvatsku vidimo da se nitko baš u većoj mjeri ne usuđuje ulagati u zemlju iako ju voli, kada se vide komplicirane birokratske regulacije, korupcija, visoki porezi a u zadnje vrijeme i nedostatak kvalitetnih, mladih hrvatskih kadrova. O političkoj korupciji da i ne govorimo, a znakovit je i negativan stav lijevo liberalnih i postkomunističkih stranaka u Hrvatskoj koje su vodile ili vode naše glavne gradske centre: Zagreb, Rijeku, Split… Nije tajna da su većina hrvatskih iseljenika katolici, obiteljski nastrojeni i s domoljubnim pogledima na hrvatsku budućnost što je protivno sadašnjem EU-ovu globalističkom svjetonazoru.
Iseljeni Hrvati su demokrati
Što se tiče prijedloga g. Sopte o tomu da se osnuju kulturni centri u iseljeništvu je potpuno bespotrebno jer u iseljeništvu Hrvati imaju i društvene klubove i športske klubove u čemu prednjače nogometni. Još veći bi bio upitnik da ga vode „stručne” osobe iz Hrvatske jer ako već godinama Hrvate iz dijaspore ne predstavlja nitko u Hrvatskoj zašto bi sada trebalo i u inozemstvu dovesti nekoga iz Hrvatske tako da ni ovdje dijaspora ne bi mogla odlučivati bar o radu svojih klubova u iseljeništvu. Interesantan je taj pogrješan pristup i nepoznavanje hrvatske dijaspore gdje Hrvati imaju vrhunska znanja iz tehnologija prve generacije, poznavanja stranih jezika i izvanrednih radnih navika što u Hrvatskoj nije prepoznato i u zadnje vrijeme se govori o povratku siromašnih iz dijaspore da bi se dobila jeftina radna snaga za lokalne moćnike a ne radi se ništa da se vrate visokoobrazovani stručnjaci. Također je upitan negativan odnos prema Hrvatima kada je u pitanju isključivost u političkim stavovima i prošlosti koja se iseljeništvu stavlja u negativan kontekst.
Naime, zaboravlja se da Hrvati u dijaspori imaju izvrsno razvijene demokratske stavove a najbolje o tomu svjedoči činjenica da u skladu žive u multinacionalnim državama koje broje i do 200 različitih nacija kao što je recimo Australija u kojoj živim i radim.
Skratiti postupak za dobivanje boravka
Na kraju moj osoban stav, poslije puno godina istraživanja različitih modela dijasporâ u hrvatskom okruženju je vrlo jednostavan. Iseljeništvo ne traži ništa materijalno jer svake godine samo u registriranim doznakama šalje ili potroši u Hrvatskoj 6 milijardi eura. Ono što treba iseljeništvu je elektronsko i dopisno glasovanje, a prije svega treba vratiti politička prava s puno većim brojem saborskih zastupnika, skraćenom procedurom pri dobivanju boravišta i kod poslovnog ulaganja.
Također naši vrsni demografi trebaju biti uključeni u rad Ministarstva za demografiju, a mnogi drugi iz iseljeništva trebaju dobiti šansu da participiraju u odlučivanju, bar kada su u pitanju odluke glede budućnosti iseljeništva i njihove participacije u životu svekolikog hrvatskog puka, bez obzira u kom dijelu planeta Zemlja žive ili rade.
Kako to provesti? Gospodo iz HDZ-a i DP-a, stavite prijedlog zakona u saborsku proceduru, imate većinu u Saboru i izglasajte to. Time će te staviti točku na manipuliranje s iseljeništvom samo onda kada trebaju novci ili glasovi za izbore. To je obično vrijeme kada nas se sjetite.
Bog i Hrvati!
1 komentar
G. Barešiću, sjetite se jedne od prvih izjava AP-a: “Mogu kako hoću”.
Komentari nisu aktivni.