Perić je bio skromna podrijetla. Po obiteljskoj predaji predci Hrvati, Perići su mu se doselili iz zaleđa Boke kotorske
Siksto V. (pravo ime Felice Peretti), papa od 1585. do 1590. (Grottamare kraj Ancone, 13. prosinca 1520. – Rim, 27. VIII. 1590.), rođen je kao Srećko Perić 13. prosinca 1520. godine. Hrvatstvo Siksta V. se vidi i u tomu što je članom Hrvatskoga zavoda sv. Jeronima mogla postati samo osoba koja znade ilirski jezik te je hrvatskog podrijetla. (akademik Andrija Mutnjaković u “Arhitektonika pape Siksta V.”). Od osam kardinala koje je postavio, jedini stranac bio je – Juraj Drašković (kasniji kaločki nadbiskup, pečuški biskup, kancelar kraljevski, namjesnik ugarski, biskup zagrebački i ban hrvatski, zajedno s Franom Frankapanom Slunjskim) koji je uvijek isticao da je #Hrvat (u latinskim tekstovima: Croata).
Papa Lav XIII. je u buli Slavorum gentem napisao “…Siksto V. iz svoje prema sv. Jeronimu pobožnosti i iz dobrohotnosti prema hrvatskom narodu iz kojega je potekao…” (latinski izvornik: “…atque in #Chroaticam nationem, ex qua ducebat originem, benevolentiam…”
Perić je bio skromna podrijetla. Po obiteljskoj predaji predci Hrvati, Perići su mu se doselili iz zaleđa Boke Kotorske. Ušao je u red franjevaca konventualaca i bio njihov generalni poglavar. Kardinalom je bio imenovan 1570., a za papu je izabran jednoglasno. Reorganizirao je Rimsku kuriju, odredio precizan broj kardinala (70), a crkvene poslove i upravu Crkvenom Državom povjerio posebnim kongregacijama (15). Nadzirao je crkvenu disciplinu biskupa i redovnika. Utemeljio je Vatikansku tiskaru i osobno radio na ponovnom izdanju Vulgate (Sikstina), koju je 1590. nametnuo kao službenu katoličku Bibliju. Za vjerskih ratova u Francuskoj podupirao je Henrika III. i Ligu, a izopćio Henrika Navarskoga (1585.). Financirao je protiv Engleske španjolsku Nepobjedivu armadu (1588.).
Crkvu sv. Jeronima Siksto V. poklonio je Hrvatima iz Rima. Neki smatraju da je Sikstu V. u izgradnji crkve sv. Petra pomogao hrvatski arhitekt Lucijan Vranjanin te njegov brat, obojica nadahnuti u školi graditelja šibenske katedrale Jurja Dalmatinca (prema Andriji Mutnjakoviću), a oko rekonstrukcije kupole sv. Petra presudno su utjecali Boškovićevi izračuni (prosudba o statici gradnje), nasuprot stavovima stare škole. Crkva sv. Jeronima i danas je stožerna hrvatska crkva u Rimu. (Izvor: Hrvatska enciklopedija, str. 181.-182.)
