DSHV, HNV, ZKVH i HR počivaju na ideološkoj matrici izvedenoj iz plemenske kulture tzv. bunjevačkog pitanja
Od kako se raspala „jedina relevantna hrvatska politička stranka u Srbiji“ (svim tijelima odavno istekao mandat) na društvenim mrežama se rasplamsao obračun Tomislava Žigmanova, „legitimnog predsjednika“ te stranke, s njegovim neistomišljenicima. Ovaj obračun traje od kako je Tomislava Žigmanova u hrvatskim redovima, ali ovoga puta su u pitanju i čelnici hrvatskih krovnih institucija u Subotici, prije svih HNV-a i NIU „Hrvatska riječ“, te članovi Žigmanovljeve stranke koji su mu okrenuli leđa, pa je vatra razarajuća za cijelu ovdašnju hrvatsku manjinsku zajednicu!
Ovo je inače finale višegodišnjeg upornog rada Tomislava Žigmnaova na uništenju hrvatske zajednice u Srbiji (sistematska eliminacija svega što je u njoj dobro a ne ide njemu na ruku), jer je upravo on posložio sve do jednog svoje ljude u tim krovnim institucijama. Sada kada je „pukla tikva“ zbog netransparentnog torištenja ogromnog novca od poreskih obveznika iz Republike Hrvatske postaje jasno da je sve odavno trulo i sada na vidjelo izlazi najprljavije rublje.
To se najbolje vidi iz primitivnog, polupismenog ili nepismenog prepucavanja Žigmanovljevih botova na društvenim mrežama sa svima ostalima, ali i na drugoj strani nije puno bolja situacija, jer, ne zaboravite, sve njih je do posljednjeg iznjedrio Tomislav Žigmanov!
Kulminmacija ovakvog stanja su prilozi na facebook portalu Žigmanovljeve nepostojeće stranke preko kojeg se on žali na svoju eliminaciju iz javnog prostora i preko njih blati sve do skora svoje ljude na čelu s predsjednicom Hrvatskog nacionalnog vijeća, Jasnom Vojnić, koju je upravo on ustoličio na to mjesto preko svojih elektora, te suprugu njenog brata, Karolinu Bašić, koju je Jasna ustoličila na mjesto ravnateljice NIU „Hrvatska riječ“!!!
Na ove priloge ide bezbroj bezvrijednih komentara sa jedne i sa druge strane koji ne zadiru u suštinu problema. Iznosi se samo prljavo rublje te se tako i dalje razara naša zajednicu do potpunog uništenja.
Primjerice:
– 111 komentara na tekst od 28. srpnja 2025. godine: Žigmanov: Unatoč neviđenom medijskom blaćenju idem(o) skupa dalje sa svima kojima je stalo do istine i pravde. (?!)
– 141 komentar na tekst od 9. kolovoza 2025. godine: Ove godine po prvi puta DSHV nije pozvan na svečanosti Dužijnce.
– 53 komentara na tekst od 26. kolovoza 2025. godine: Javnost je informirana da je opremanje Doma (rodne kuće bana Jelačića) završeno, a da je uređenje prostora pri kraju.
– 34 komentara na tekst od 29 kolovoza 2025. godine: Novi medijski prizvod na hrvatsko (TV Matica) – bez utemeljenog idejnog koncepta blijedo neiskustvo mladosti.
– 37 komentara na tekst prije pet dana: Stvara se buka i metež kako bi se prikrio grabež.
– 30 komentara na tekst prije dva dana: Je li dotaknuto dno u obračunu s predsjednikom DSHV-a Tomislavom Žigmanovim?
I sve ne bi bilo vrijedno pomjena da se iz tih komentara ne izdvajaju komentari gospodina Antona Delića. Posljednji otkriva suštinu nastalog problema: (citat u cijelosti)
DSHV=HNV=ZKVH=HR, počivaju na ideološkoj matrici izvedene iz plemenske kulture tzv. “bunjevačkog pitanja”. Gajeći “ubilačke identitete” (Amin Maluf), ne uvažavajući ni angažiranog povjesničara Mario Bara, koji ukazuje na višestruki identitet Bunjevaca u Vojvodini, danas imamo unutarnji sukob koji se želi prikazati personalnim. Ne. Na djelu nije personalni već institucionalni sukob u subotičkom ataru. Promjenile su se osnove okruženja navedenih institucija: pravno-političke; ekonomske; društvene; organizacione; etičke. Institucije nisu, vrlo planski, izašle iz samozadate matrice, lokalnih gabarita, i time isključile veći dio “zajednice” iz demokratskih procedura odlučivanja. Posljedice su poznate. Nakon poslednjeg popisa stanovništva u Srbiji, Zajednica je izgubila resursnu osnovu validnu za političko djelovanje i uvažavanje. Zajednici hrvata u Srbiji nije dato da odraste zahvaljujući i institucijama koje navodno djeluju u njeno ime. (kraj citata)
I sve govori o onom o čemu pišem godinama: Nema spasa našoj ovdašnjoj manjinskoj zajednici dok se sjedišta njenih krovnih institucija iz Subotice ne izmjeste u Beograd i Novi Sad i u njima zaposle Hrvati, a ne Bunjevci iz subotičkog atara, te dobiju prefiks „hrvatski“ umjesto „vojvođanski“!
