Današnja daytonska tvorevina stvorena je nakon velikosrpskih i velikomuslimanskih ratnih zločina nad Hrvatima katolicima
Demokracija u višenacionalnim zajednicama, posebno u onima politički nedefiniranima i reguliranima bez državnih normi, a štoviše stvorenima protiv volje ljudi koji je čine, trajno je nedostižan proces. Ne postoji zabilježen povijesni primjer funkcioniranja, u bilo kojem obliku i svojstvu, demokracije u stratificiranim i vrlo heterogenim zajednicama naroda, koje se gotovo ni u jednom dijelu svoje jedinstvenosti ne susreću. I neće se susresti ni u bliskoj budućnosti.
Stoga su svaka povijesna, kao i ove sadašnje, višezajednice najbrutalnija prisila za svaki svoj narod, s tom razlikom što ih u većini slučajeva, ali s figom u džepu, prihvaća samo brojniji narod. Prihvaćena na ovaj način, njezin je vijek trajanja već u početku ograničen, i obično je to vrijeme kada se planira njezino osvajanje, te stvaranje čistog nacionalnog i vjerskog entiteta, u konačnici bez ikakvih tragova manjeg naroda.
Beha zajednica, kao tvorevina stranaca daleko izvan njezinih granica, to potvrđuje, a ostaje trajno nedovršen projekt disfunkcionalnosti, faktor nestabilnosti koji prijeti opasnošću za hrvatski narod koji je bio prisiljen u taj federalni okvir, zbog čega je brojniji muslimansko-bošnjački partner koristi kao alat u izgradnji vlastitog muslimanskog entiteta.
Opet, kao i u prošlosti, turski genocid i kršćanski genocid u fratarskoj zemlji, i danas u Daytonskoj tijekom stvaranju velikosrpskih i velikomuslimanskih ratnih zločina, u muslimanskom ratu i bosanskom ratu vojska plaćenika i Juda, veliki broj janjičara borio se i još uvijek se bori za čisti muslimanski entitet. Vojska koju je turski okupator stvorio na zločinački način prisilne islamizacije, a Alija Izetbegović ju je oživio kroz velike plaće i beneficije, što ih danas ubraja u najskuplju plaćeničku vojsku na svijetu.
Bila je to muslimanska ratna, a danas poslijeratna bošnjačka, zapravo bošnjačko-muslimanska vojska prijeratni kriminalci, gradski i seoski mladići nacionalno lutajući iz miješanih brakova, i oni iz radikalnih muslimanskih obitelji, i oni koji su i sami živjeli u miješanim brakovima prije vjerskog izbijanja rata, ili tijekom njega.
Zasigurno nisu sva djeca iz tih brakova janjičari, iz tih brakova izlaze i pošteni i časni pojedinci spremni na život u razlikama i toleranciji. Janjičari su ne samo oni kako ih je pogrdno nazvao bivši reis u BiH, današnji najradikalniji hodža Mustafa Cerić, kopilad, degenerici i sramote islama, nego najradikalniji i najekstremniji suvremeni borci za Velikog Alaha, spremni i cijeli svijet uništiti za komadić čistog muslimanskog entiteta.
Djeca iz miješanih brakova, sa izuzetkom pojedinačnih obitelji koje su ostale i rasle u europskim vrijednostima, i još ako ta djeca sama danas žive u miješanim brakovima, nisu samo nacionalno vjerske lutalice, nego je to najjeftinije oružje ali i najubojitije za najprljavije poslove koje muslimansko bošnjačko čelništvo kupuje na bosanskohercegovačkim tržnicama i pijacama. Na izborima.
Judini srebrenjaci
Moguće ih je kupiti za malu čašicu alkohola, za jednu pivu, za jedan politički položaj, i za tu cijenu koja je daleko ispod vrijednosti Judinih srebrnjaka, spremni su poput janjičara iz turskog zločinačko genocidno kršćanocidnog perioda ubijati i vlastite roditelje pokazujući i dokazujući se u brutalnostima i fizičkog i političkog ubijanja neprijatelja, svojim muslimansko bošnjačkim gospodarima najodanijom i najvjernijom vojskom.
Povijest je zabilježila da takvima nikada i niti malo nisu vjerovali ni Turci, pa im ne vjeruju ni osmanlijski potomci, Bošnjaci, što pokazuju tragično ponižavajući završetci služenja nemuslimanskih generala, političara, novinara, književnika i svih drugih kategorija poslušnika u muslimanskoj politici krvi i tla tijekom vjerskog beha sukoba za teritorij.
Danas se tim slugama koje su se krvavo borile i protiv vlastitog naroda, ili protiv naroda jednog od roditelja ne samo ne čuje ni za ime, nego su odgurnuti na marginu bošnjačke svakidašnjice, i nerijetko im se nameće glavna krivnja za sve muslimanske ratne zločine, prepuštajući ih, kao i jednog nemuslimanskog generala muslimanske armije BiHi Haaškom sudu.
Neizbježna je to sudbina svih veleizdajnika i Juda svakog vremena i svakog naroda. Poglavito je tragična sudbina onih izdajnika koji su radili i rade protiv križa časnog i slobode zlatne u fratarskoj Bosni, kraljevini hrvatske kraljice Katarine Kosaća, čija su djeca Sigismund i Katarina prve žrtve turskog zločina, kršćani janjičari, sluge zloglasnih egzekutora i samih izdajnika.
Suvremeni janjičari
Suvremeni janjičari izmiješani kao bosanski lonac sa ratnim iskustvom isilovske škole obiteljskog odgoja u ekstremizmu i fundamentalizmu, nisu ubojice samo katolika i katoličanstva, lopovi i politički kradljivci hrvatskih mjesta u institucijama beha vlasti, oni su najradikalnije ubojice i rušitelji svake zajedničke i u svojim nacionalno vjerskim razlikama cjelovite i bilo kakve Bosne i Hercegovine.
I zato po završetku najprljavijeg ljudskog posla i zanimanja i završavaju čak tragičnije i od svojih žrtava, zbog čega ih je vjerojatno ef. Cerić i nazvao tako pogrdnim, i neljudskim imenima.
Zaslužno, kada su svojim gospodarima neljudi a šta bi mogli drugo biti žrtvama svog neljudstva.
Uzor radikalnih janjičara ne samo ovima današnjice nego i onima jučerašnjice koje je u svemu izdajničkom nadmašio i postao nedostižan u tom prljavom poslu zasigurno je danas u muslimanskom korpusu visoko pozicionirani sin iz miješanog braka i čovjek koji živi u miješanom braku. Nije isključeno da je upravo zbog njega Cerić i prozvao tu djecu tako kako ih je prozvao, i time kazao kakav mu se kraj sprema, kada obavi najprljaviji posao koji (ne)čovjek radi.
Posao za tuđinca protiv naroda, čime je najokrutniji neprijatelj cijelog naroda.
Sluga muslimanske vjerske armije kojoj služi istom vjernošću i danas, koji svoju ratnu prošlost kiti znanjem da ne zna koliko je neprijatelja poubijao, i da zbog toga zna govoriti samo o ratu, janjičarskom politikom prisilne islamizacije prisiljava hrvatsku djecu u muslimanskim školama da uče o ratnim muslimanskim zločincima Alagiću, Izetbegoviću,,,. Da uče turski i arapski jezik a hrvatski dekroatiziraju, da uče o islamu a ne priznaju kršćanstvo, katoličanstvo. Da uče o zločinačko terorističkoj muslimanskoj Armiji BiH, a da ne uče o Hrvatskom Vijeću Obrane. Da veličaju muslimanske zločince nad svojim roditeljima, bakama i djedovima, svoga hrvatskog naroda, a ignoriraju i ne priznaju hrvatske, svoje, žrtve čije grobove još i danas kriju sami počinitelji zločina kao i muslimansko-bošnjačko čelništvo.
Zasigurno je u toj zločinačko terorističkoj muslimansko bošnjačkoj organizaciji skrivača masovnih hrvatskih grobnica i dijete iz miješanog braka, zbog kojih zasluga ga muslimani Bošnjaci već šesnaest godina na Hitlerov način ustoličuju na hrvatsko mjesto u beha Predsjedništvo.
Sve druge mrze
Roditelje djece iz takvog braka i Muslimani i Bošnjaci nazivaju ustaše i četnici, jer danas u BiH narodi jedni druge zovu, Bošnjaci Hrvate zovu ustašama Srbe četnicima, Srbi Bošnjake zovu Turcima Balijama Hrvate ustašama, Hrvati zovu Srbe četnicima Bošnjake Balijama, a svi zajedno, balije, četnici i ustaše zovu Građane, Ostale, Komšiće, Sejdiće, Kovačeviće…,janjičarima.
Jedan od tih janjičara pripadnik ratne muslimanske armije radikalno ekstremni borac za islamsku BiH, hvališe se da mu je najlakše pričati o ratu i onome što se dešavalo od 1992. do 1995., nego o politici. A muslimani Bošnjaci ga 16 godina biraju za političara. Apsurd, zbog kojeg takvi janjičari i završavaju u smeću povijesti.
Jedino je to istina koju je ikada izgovorio, jer zna pričati na Vlašiću pod muralom ratnog zločinca kako bi hrvatska i srpska djeca morala učiti o Alagiću i starijem Izetbegoviću, zločincima i teroristima,
kršćanofobistima koji srušili i rušili katoličke crkve na Putičevu, Dolcu, Gučoj Gori, Vitezu, Brajkovićima, Turbetu…, ubijali i masakrirali katoličku djecu u Miletićima, Maljinama, Vitezu, Novom Travniku, u Čuklama, u Grahovčićima, u Bikošima… O tim svojim zločincima i drugim muslimanskim zlikovcima, Haliloviću, Dudakoviću, Mahmuljinu, Mlaći, Džaferoviću, Naniću… prisiljava se hrvatsku djecu da uče.
Podijeljena zemlja
Budući da muslimansko-bošnjački zločini nad katoličko hrvatskom djecom ne prestaju, samo se oružja izmijenjuju, među kojima se pokazalo razornim i ubojitim Hitlerov način biranja janjičara na hrvatska mjesta u institucijama vlasti BiH, i nakon svih neuspješnih pokušaja paljenja svjetla u bosanskohercegovačkoj krčmi mraka, preostalo je još jedina podjela beha zajednice po tim novim nacionalnim odrednicama naroda, na balinski, na četnički i na ustaški entitet.
U takvoj beha podjeli zasigurno će svaki entitet ostati u velikoj mjeri i multi i kulti, jer svaki će od njih imati Bošnjaka, Hrvata, Srba, i svojih Janjičara, Građana, Ostali, Sejdića, Kovačevića, Pilava, Fincija, Alkalaja, Komšića, Pudarića, Zornića… Za sve jugonostalgičare i turkonostalgičare, svaki će od ta tri entiteta biti u dovoljnoj mjeri i Jugoslavija, i jugoslavija u malom, i Bosna i Hercegovina, i Velika Srbija, i Velika Muslimanija, i Velika Hrvatska, i dio Otomanskog carstva.
U tako podijeljenoj BiH svaki narod će imati više Bosne i Hercegovine negoli je danas imaju svi zajedno, jer danas Bosne i Hercegovine i nema, što potvrđuje činjenica da je ovakva kakva je neželjena i od niti i jednog naroda voljena i branjena. Ovakva kakva je za sve je narode jedan veliki i brutalni janjičar. Ubojica svakog naroda.
