Sotonisti raznih boja danas progone Igora Štimca, a sutra će – ako im se adekvatno ne odupremo – progoniti sve nas ostale

Sintagma “upravljanje migracijama” nije ništa drugo, do li priznanje MUP-a na čelu sa ‘sekretarom Vojnog otseka JNA’ u Puli da će trebati graditi “stanove za tražitelje azila”

 

• U vrijeme sveopćega ludila kada jedna izmišljena globalistička priča smjenjuje drugu – poput COVID-19 ili afričke svinjske kuge – ponekad se čovjek i iznenadi onima koji nisu podlegli toj uništavajućoj pošasti po bijeli i kršćanski narod na planetu Zemlja. Jedan od tih svjetionika koji se nije pokorio je slavni hrvatski nogometaš i trener Igor Štimac. On je 30. rujna ove godine na svomu facebook (https://www.facebook.com/share/1BWMyuxS14/) profilu objavio sljedeći napis: »Slušamo svakodnevno vapaje za priznanjem Palestinske države, plač nad stradanjem civila koji su uvijek i svugdje nevine žrtve visokih politika, ali nevjerojatno je licemjerje i dvostruki kriteriji podlih Soroševih medija diljem svijeta po pitanju vrijednosti ljudskog života. Ne interesiraju ih deseci tisuća ubijenih kršćana ni spaljenih crkava?! O tome se ne treba izvijestiti javnost, jer tim i takvim medijima najvažniji zadatak je obezvrjeđivanje kršćanskih vrijednosti, islamizacija Europe te u isto vrijeme promicanje ultraljevičarskih pokreta gdje god je moguće, kao i financiranje i izazivanje nereda u zemljama koje se još uvijek opiru SODOMI i GOMORI koja nas sve više okružuje. Podržava se one koji su “promašili” Trumpa, slavi se smrt Charlieja Kirka, kršćanskog “pastira” kojeg je slijedilo i obožavalo more osviještenih mladih ljudi. U briselskim uredima sjede isključivo osobe koje su u istospolnim zajednicama (čast nekolicini “normalnih”), koji se nisu udostojili minutom šutnje ispoštovati Charliejevo stradanje i pokazati kako je svaki ljudski život jednako vrijedan bez obzira na boju kože i uvjerenja. Guraju našoj djeci u škole seksalice kako bi im objasnili koliko je “nenormalno” normalno, ukrali su nam “dugu” koja je obilježila naša djetinjstva kao pojam sreće i radosti, osuđuju nas radi ljubavi prema domovini i preziru radi otpora koji pružamo kad je u pitanju očuvanje identiteta i tradicionalnih vrijednosti na kojima počiva naša kultura. Puna podrška svima poput Marina Miletića koji se javno bore za istinu i sretniju budućnost naše djece! ZDS!!!«

Protiv globalističkih medija i političara

• Tim je napisom Igor rekao jako puno, a netko bi rekao – rekao je sve! Da, Igor Štimac je rekao, ako ne sve, ali jako puno u samo nekoliko rečenica i zato mu velika hvala. Stoga mu treba čestitati jer je spomenuo bitne stvari koje nam rade, poput nametanja priznanja Palestine koja ustvari ne postoji, pokušaj prešućivanja svih zakona i propisa koje je ove godine po povratku na vlast donio američki predsjednik Donald Trump, tu je i nebriga za kršćane koje su muslimani pobili i protjerali ne samo s Bliskoga istoka, nego i ostatke ostataka kršćana progone iz Nigerije, Konga, Indonezije, Pakistana, Iraka…, stalno medijsko sotoniziranje ubijenoga Charliea Kirka, prešućivanje od strane i političara i medija da u Zagrebu, Rijeci i drugim mjestima gdje su na vlasti ljevičari raznih boja i dezena uvode „seksalice“, a aktualna vlast na čelu s Andrejom Plenkovićem ustrajno provodi sve ono što je upravo on nasilnim putem ugradio u zakone i propise iz pogubne protukršćanske Istanbulske konvencije… Ima toga još, ali nije vrijeme i mjesto za daljnja nabrajanja.

Dolje “seksalice” nećaka Ive Tomaševića!

• Najbitnije je da brojni medijski i politički protivnici hrvatske države i katoličke vjere nisu ni pokušali protuargumentima odgovoriti Štimcu da nije u pravu oko „palestinske države“, progona kršćana ne samo u islamskom nedemokratskom svijetu, podlim Soroševim medijima i u Hrvatskoj, Tomaševićevim „seksalicama“ čiji stric Ivo Tomašević upravo u najnovijoj Kani ima intervju u kojem mlati praznu slamu o anegdotama, o masonskom Bruxellesu gdje ni minutu šutnje nisu odali tragično ubijenom mladom kršćaninu C. Kirku, o ukradenoj dugi od strane sotonista koja se u narodu zvala i još uvijek zove po Majci Božjoj „Marin pojas“ i slično. Ne, oni su najviše Štimca napali što je svoju objavu završio s tri tiskana slova ZDS – kratici od „Za Dom Spremni!“ Da, upravo zbog sotonista raznih boja koji danas progone Štimca, a sutra će sve nas, treba upravo pohvaliti Štimca i sve one koji se – poput saborskoga zastupnika iz Rijeke Marina Miletića – svakodnevno bore da nas te sile zla ipak ne pokore. I ne će!

Podanička hrvatska vlast mora primiti 20 tisuća azilanata

• Sedamnaestoga rujna 2025. Večernji list je objavio na naslovnici vijest: »Što donosi prijedlog plana o upravljanju migracijama? Država kreće u izgradnju stanova za tražitelje azila«. Kako je vijest izazvala buru negodovanja u javnosti već sljedeći dan Večernji je ublažio i objavio novu vijest o azilantima: »Cilj je upravljanje migracijama, a ne smještaj za 20.000 tražitelja azila« (https://www.vecernji.hr/vijesti/cilj-je-upravljanje-migracijama-a-ne-smjestaj-za-20-000-trazitelja-azila-1891686) kao da to nije isto. Sintagma “upravljanje migracijama” nije ništa drugo, do li priznanje MUP-a na čelu sa ‘sekretarom Vojnog otseka JNA’ u Puli da će trebati graditi “stanove za tražitelje azila”. Koliko, to nitko ne zna, a ponajmanje on sam. Bit će kako narede gazde u Bruxellesu, što već vidimo na primjeru (ne)priznanja nepostojeće Palestine od strane našega Velikoga Vođe Andreja Plenkovića da nije pitanje nepriznavanja „Palestine“, nego kada će „Palestina“ biti priznata. Ovo je klasičan obrazac Plenkovićeve vladavine koji se sastoji od čekanja dok se ne uvjeri što što mu je sigurnije i isplativije. A mi, Hrvati, njemu uopće nikada nismo ništa značili. Mi smo samo tijesto koje on već godinama mijesi po svojoj želji. Dakako, uz pripomoć državnih tijela u kojima provoditelji njegovih nauma nikada nisu, a niti ikada budu razmišljali svojom glavom. Za one kojima to nije najjasnije, podsjetimo se sovjetskih gulaga u kojima su robijašima bili gori njihovi kolege robijaši od sovjetskih struktura vlasti – čuvara, policije i tajnih službi.

SDP i HDZ rasprodali zlatne pričuve ispod cijene

• Činjenica je da posljednjih godina vrijednost investicijskog zlata naglo raste i prema prognozama mnogih stručnjaka, očekuje se da će se takav trend nastaviti. U vrijeme kada inflacija nagriza vrijednost štednje, a kamatne stope u bankama ne idu u korak s troškovima života, sve se više ljudi pita kamo usmjeriti svoje viškove. Stoga u SAD-u, Federalne rezerve imaju za cilj zadržati inflaciju na 2 posto dugoročno gledano i mjereno godišnjom promjenom indeksa cijena. Jedan od najstarijih i ujedno najsigurnijih oblika očuvanja imovine je zlato. Kao plemeniti metal dugoročno zadržava, pa čak i povećava svoju vrijednost, što potvrđuje i povijest – od rimskog doba do danas. A gdje je tu Hrvatska? U problemima. O tomu je nedavno ponovno progovorio ekonomist Ivan Lovrinović i podastro podatke hrvatskoj javnosti – a i optužio SDP (više) i HDZ (manje) – da su bezrazložno prodali po niskoj cijeni svu državnu pričuvu u zlatu i time izgubili jako puno. Ne oni, nego država Hrvatska. I. Lovrinović je to ovako pojasnio: „HNB je u samo četiri godine rasprodao sve rezerve. Godine 2001., za vrijeme SDP-ove vlade, prodano je 13 tona, a 2005., u vrijeme HDZ-a, otišlo je i preostalih 2,5 tona. Prosječna cijena prodaje bila je samo 300 dolara po unci. Danas, kada je cijena zlata dosegnula gotovo 3.500 dolara po unci, tih 15,5 tona vrijedilo bi oko 1,6 milijardi dolara – čak 12 puta više od onoga što smo tada dobili (https://crodex.net/zasto-je-hnb-prodao-nase-zlato/). Ne treba biti ekonomski stručnjak da se shvati promašaj ovakve državne politike za vrijeme vladavine komuniste Ivice Račana (2001.), i za vrijeme kasnije vladavine HDZ-ovih izdajnika državnih interesa.

Mario Šitum bez dlake na jeziku

• U poduljem razgovoru za Index, Mario Šitum, bivši igrač Dinama i mnogih drugih klubova po Italiji, Turskoj i Poljskoj,nakon što se skrasio u Lokomotivi, otvoreno je govorio o Zdravku Mamiću i njegovim neprijepornim zaslugama za uspjehe Dinama, a i hrvatske reprezentacije (https://www.index.hr/sport/clanak/bjezao-sam-iz-dinama-svojom-voljom-nevjerojatno-je-kako-sam-zavrsio-u-trecoj-ligi/2711122.aspx). Nakon što je opisao uspješnu suradnju s tadašnjim trenerom Lokomotive Tomislavom Ivkovićem, da bi bolje pojasnio onima koji su bili i ostali ljubomorni na Lokomotivine uspjehe onda i danas, dotaknuo se „današnjih odnosa Lokomotive i Dinama“ i rekao: „Koliko je Lokomotiva dala hrvatskom nogometu i Dinamu kroz igrače, to se ponekad zaboravlja. Rezultati su mjerilo, a iz zemlje s četiri milijuna ljudi konstantno izlaze vrhunski igrači“. Tada na scenu stupa Indexov novinar Tomislav Dragobratović i, očito prema naputku „ljudi iz sjene“ koji mrze sve uspješno u Hrvatskoj, to je iskoristio da Šitumu postavi pitanje: „Ljudi su rezervirani zbog prijašnje dinamike tog odnosa i uloge Zdravka Mamića u njemu“ u obliku tvrdnje, na što je M. Šitum odgovorio: „Dinamika odnosa klubova uvijek će postojati, to je nogometni biznis. Da se ne lažemo, toga će uvijek biti. To je nogomet, okreću se ogromne količine novca. Igrači igraju zbog navijača, ali iznutra stvari nekad izgledaju drukčije nego izvana. To da je bio Pero, Marko, Ivan… Toga će uvijek biti. Ne samo u nogometu, u svim sferama društva. Meni je smiješno o tome pričati, rezultati su jedino mjerilo. Zemlja od četiri milijuna ljudi je nadjačala gotovo sve, a onda se ne govori čija je to zasluga, nego svima smeta zašto je netko napravio nešto“. Ali, ne da se T. Dragobratović i pravi se „nevješt“, pa dodatno Marija priupita: „Mislite na Zdravka Mamića?“, a Šitum mu odgovara: „To što je čovjek napravio, on je svoj novac uložio u Dinamo. OK, on je poslije napravio neke stvari, možda i zaradio, ali on je cijeli svoj život i familiju stavio na kocku. Kad je Dinamo ispao u Ligu za bedaka, stavio je svoj novac, svojom sposobnošću stvorio reprezentaciju.

“Zdravko Mamić bio je predsjednik za poželjeti…”!

• Glupo je sada pričati o drugim stvarima, nije isti pogled nas koji smo u nogometnom sustavu od sedme godine i navijača koji dolazi na Sjever i ima svoje mišljenje. Da me ne shvati netko krivo, mi igramo zbog tih ljudi…“ Zadovoljan/nezadovoljan Šitumovim odgovorom novinar T. D. sada postavlja izravnije pitanje: „Mamić je imao s vama dodirnih točaka dok ste igrali u Lokomotivi?“, a Šitum odgovara: „Imao je, bio je uključen u sve. Bio je predsjednik za poželjeti, on je to radio sa srcem i dušom. Davao je premije, plaćao ljudima svadbe… Nema igrača koji ga nije volio ili rekao nešto loše protiv njega. Kada sada gledamo njegovu eru od 15 godina i vidimo što je napravio, ja ne znam tko bi drugi to uspio. Ostalo što je radio ili nije radio, ne znam iskreno. Kad vidimo transfere koje je radio, koliko je igrača iz reprezentacije prošlo kroz Dinamo, a i kroz Lokomotivu. Zato mi je žao zbog sadašnjih odnosa, nemam unutarnje informacije, ali vidim što se piše po medijima. Ja sam jedan od onih koji je prošao i jednu i drugu stranu i ne vidim razlog za to. Sve je bilo posloženo, godinama je išlo, ne vidim zašto ne bi išlo i dalje“.

“Lokomotiva je meni i mnogima bila druga obitelj”

• I onda dolazi paralela s poslijemamićevskim Dinamom, koji više ne osvaja kupove, a prošle godine nije osvojio ni prvenstvo, ali preko toga prelazi novinar kao da je to uspjeh novih ljudi na čelu kluba pa s konstatacijom Šitumu postavlja pitanje: „Današnja struja sa Zvonimirom Bobanom vjerojatno ne želi imati bilo kakve poveznice s tim razdobljem“, a Mario mu odgovara: „Nije to tako jednostavno. Na jedan način gledate vi koji ste novinar, na jedan način navijač, a na jedan način igrač. Igrač od 18 godina u Zagrebu ima obitelj, prijatelje i školu. Posudba u klub poput Lokomotive logičnija je i puno manje komplicirana nego selidba u Osijek ili negdje izvan Zagreba. Manje je prilagodbe, brže napreduješ, doma si, pod kontrolom si. Lokomotiva je meni i mnogima bila druga obitelj koja je dala šansu i europsko iskustvo već s 19-20 godina. To je neprocjenjivo za igrača i dosta se podcjenjuje.“ Nakon pročitana cijela razgovora T.D.-a s Marijom Šitumom vidi se da je intencija bila navući sugovornika da progovori o Zdravku Mamiću, budući je Šitum već otprije govorio o njemu pozitivno, što u današnje vrijeme nesmiljenoga progona svih Mamićâ u njima nenaklonjenim medijima znači krimen. I zato hvala Mariju Šitumu što je ostao dosljedan i uvjerljiv. Nije podlegao lažima protiv Dinama i Mamićâ koje se šire iz Hajduka, Našeg Hajduka, Torcide i drugih orjunaških skupina, a i u politici i u medijima. A Mario Šitum nije bilo tko. On je jedan od najuspješnijih igrača NK Dinama i Lokomotive i po odigranim utakmicama i po osvojenim titulama. I zato svaka njegova riječ ima težinu.

Je li Slovenija na krivoj strani povijesti?

• Iako su Slovenci i nakon stjecanja neovisnosti 1991. godine, kao i Hrvati, ušli u demokratske vode, i dalje su tamošnji vladajući i političari i mediji duboko na tragu krvave ostavštine zlosretne i pogubne Francuske revolucije koncem XVIII. stoljeća i propale jugokomunističke druge Jugoslavije. I ta i takva politička i medijska Slovenija ponekad donekle zna i pozitivno iznenaditi. Istina, u Ljubljani su protiv Izraela kojega žele susjedni Arapi uništiti i otjerati s Bliskoga istoka kao što su poput Srbijanaca u Srbiji već početkom Drugoga svjetskog rata, 1942., riješili se „svojih“ Židova (Judenfrei). Slovenska vladajuća politička ljevičarska i globalistička garnitura protiv su i Donalda Trumpa zbog toga što uništava ostatke globalizma, liberalizma i ljevičarstva najgore vrste, ali su za to za opstanak masonsko-globalističkog UN-a bez Boga i vjere, bez nacije i obitelji i stoga sa strahom prate potpuno srozavanje ove svjetske organizacije koja se od čuvara mira zadnjih desetljeća pretvorila u zagovornika liberalnih teorija u praksi najgore vrste. Delo, glavni politički slovenski dnevni list, je i sam u problemima pa je napisao istinu – da UN-u „prijeti financijski bankrot“ (https://www.delo.si/mnenja/gostujoce-pero/odziv-ozn-na-krizo-multilateralizma). Nisu u Delu ni za najnoviju reformu UN-a u režiji portugalskoga socijaliste i masona Antonija Guterrésa koju više ne smatraju za rješenje problema, nego da je ona – „posljednji čavao u lijesu“! Istina, ne piše Delo zašto je UN u problemima, jer skriva krivu ljevičarsku ideologiju koju nikako da napusti, ali progovara o „financijskom bankrotu“ koji se nadvio nad ovu organizaciju East Riveru. „Ako ne dođe do trenutnih promjena, organizacija bi do kraja godine mogla ostati bez novca za plaće“ piše Delo i ujedno se pita: „Je li UN spreman ići dalje od lakih kompromisa i uhvatiti se u koštac s temeljnim političkim pitanjima koja prijete njegovom postojanju?“.

UN pred propašću

• U nastavku novinar Andraž Melanšek podastire javnosti dubioze UN-a: „SAD je u srpnju dugovao 1,5 milijardi dolara u svom redovnom proračunu, dok je Kina dugovala više od pola milijarde. Zajedno pokrivaju 42 posto redovnog proračuna i 45 posto proračuna mirovne misije. Prema kontroloru, UN godinama posuđuje novac i kasni s mnogim plaćanjima. Zbog problema s likvidnošću, Gutérres je krajem travnja pozvao sve šefove vlasti i agencija da sastave popis radnih mjesta koja bi se mogla premjestiti na jeftinije lokacije, ukinuti ili reorganizirati. Očekuje se da će to činiti oko 20 posto svih zaposlenika.“ Prevedeno, žele otpustiti 20 posto zaposlenika UN-a kako bi ostatak zaposlenika imao za plaće. I ne male plaće, jer u UN-u se uvijek živjelo na visokoj nozi. A bez američkoga i kineskoga novca to više ne će moći. I bolje da je tako.

Tko je u pravu: Mohamed Abdul Munem ili Fin Lucu Dražovič?

• Kad smo već kod ljubljanskoga Dela pogledajmo dva članka o Siriji objavljena u tom mediju istoga dana – 20. rujna 2025. Dva članka u Delu, jedan pored drugog, a drukčije piše… U prvom članku (https://www.delo.si/sobotna-priloga/po-padcu-asadovega-rezima-zakaj-se-sirski-begunci-vracajo-domov) novinar Mohamed Abdul Munem, očito iz Sirije ili iz Bliskoga istoka, piše pozitivno o Siriji nakon rušenja s vlasti Bashara al-Assada. Munem to potvrđuje kroz povratak sirijskih izbjeglica kući, jer su „kruh, benzin i plin danas lako dostupni na tržištu“ i još povećava optimizam podsjećanjem da „to nije bio slučaj za vrijeme Assadovog režima.“ U drugom članku (https://www.delo.si/sobotna-priloga/sirija-asad-brez-miru-destabilizacija-analiza-spopadi) istoga dana Fin Lucu Dražovič piše o Siriji nakon protjerivanja Bashara al-Assada sasvim negativno. „Nova, inkluzivna, stabilna i demokratska Sirija samo je floskula. Sirija je trenutno u procesu dezintegracije i destabilizacije, gdje se pogoršavaju međuvjerski i međuetnički antagonizmi“, piše Dražovič i pojašnjava zašto je sve gore u Siriji: „Otkako je došao na vlast, novi sirijski predsjednik Ahmed al-Shara, u svojim govorima pokušava uključiti sve manjine u zemlji. Na teritoriju današnje Sirije stoljećima su koegzistirali razne vjerske (suniti, druzi, alaviti, jakobinski kršćani i drugi) i etničke skupine (Arapi, Kurdi, Turkmeni). Pojavom Sirije kao nacionalne države s centraliziranom vlašću, uspostavljen je teren na kojem se razvilo sektaško nasilje između ovih skupina i obilježilo modernu povijest Sirije… Glavni cilj novih vlasti u Damasku, koje su naslijedile podijeljenu zemlju od Assada, bio je ujediniti Siriju pod središnjom vlašću od samog početka. Al-Shara je u više navrata naglasio da se nova Sirija mora temeljiti na međuetničkoj i međureligijskoj solidarnosti, jer je to jedini način da se stvori stabilna i funkcionalna država. Njegove izmišljene izjave ne prenose se u praksi, jer su se u vrijeme kada je al-Shara preuzeo vlast dogodila dva pokolja nad manjinama koja nije uspio spriječiti, a neki od njegovih kritičara tvrde da je čak i sudjelovao u njima.“ I sada komu vjerovati? Munemu ili Dražoviču. Neka se u Delu sami dogovore.

Delo ne zna…

• Ostanimo još kod novinarstva i novinara, točnije kod ljubljanskoga Dela koji se sve više srozao. Naime, novinar Aljaž Vrabec objavio je 27. rujna 2025. vijest iz Beograda da je uhićen crnogorski kazališni redatelj Danilo Marunović, koji od lipnja živi i radi u Beogradu (https://www.delo.si/sobotna-priloga/crna-gora-danilo-marunovic-protest-vucic-srbija-vera-intervju-fasizem). Uhićen je na dan premijere predstave Miroslava Krleže Gospoda Glembajevi. Delo ne zna zašto je uhićen i zašto ga je BIA (Srpska sigurnosno-obavještajna agencija) uhitila i satima ispitivala. Ali, ako ne zna Delo, zna Jutarnji list, koji je još 27. VI. 2025. prenio vijest iz Podgorice odakle su javili da je Marunović na protusrpskom podgoričkom portalu Analitika nekoliko dana prije objavljena kolumna pod naslovom “Vidovdanom protiv Vučića”. A sada je i nama sve jasnije.

Svojataju povijesne hrvatske gradove

• »Patriotski otpor Lovćenske straže 1990.« u javnosti se smatraju crnogorskim domoljubima i protivnicima vladajuće prosrpske garniture u Podgorici. U prigodi obilježavanja dana crnogorske vojske 7. listopada “Patriotski otpor Lovćenske straže 1990.” izdao je svojevrsno priopćenje u kojem ukratko iznosi povijest crnogorskoga naroda i poseban naglasak daje „bitci kod Tuđemila“, koja je vođena 6. i 7. listopada 1042. godine „između dukljanske vojske Stefana Vojislava (nećaka sv. Vladimira) i bizantske vojske, kojom je zapovijedao drakonski strateg Kursilija, potpomognut vojskama pokorenih vazala (župan Raš, bosanski ban i zahumski knez)“ (nvu.lovcenskestraze1990@gmail.com). I tu bitku još nazivaju „Bitka kod Bara“. Što su preci današnjih Crnogoraca imali u XI. stoljeću kod Bara nikomu tko više zna nije jasno, jer je područje Bara (današnje crnogorsko primorje) uvijek bilo – hrvatsko! Osim bitke kod Tuđemila u kojoj je prema povijesnim izvorima doista dukljanska vojska pobijedila bizantsku vojsku, sporan je i usklik na kraju priopćenja koje glasi: »POSTOJAĆE CRNA GORA, DOK JE LOVĆENA I DURMITORA, DOK JE MORA POD BAROM I KOTOROM, DOK JE SUNCA I DOK JE GRAHOVCA. NE DAMO TE CRNA GORO!« Nemam ništa s time da Crna Gora bude vječna, nemam ništa ni s time da se Crnogorci ponose s Durmitorom, ali Hrvati nikada ne smiju pristati da današnji Crnogorci svojataju Bar i Kotor, povijesne hrvatske gradove koji su tek u XX. stoljeću potpali pod crnogorsku vlast.

Za Ruse, a protiv Izraela

• Na Hrvatskom radiju svako jutro traje pranje mozga jadnim Hrvatima. Neko jutro u emisiji “U mreži prvog” gosti su bili analitičari Marinko Ogorec i Gordan Akrap. Za Ogoreca otprije znamo da je ruski čovjek“, kao što je i Božo Kovačević, a Akrap je jedan od nas „normalnih Hrvata“. Teme su bile Opća skupština UN-a, Ukrajina i Gaza. Ogorec kao globalist podržava propadajuće Ujedinjene narode, ali zato napada Izrael jer se brani od napasnih hamasovaca. Ogorec se posebno boji Trumpove izjave da će, ako Putin ne prihvati mirovni sporazum, Ukrajina uz pomoć saveznika povratiti sve svoje okupirane teritorije, pa čak i više. Akrap je rekao da članice NATO-a imaju pravo djelovati i izvan Ukrajine i to po međunarodnom pravu u prostoru dubine određenog prostora „ukoliko vam s tog prostora dolaze prijetnje“. A iz Rusije svakodnevno dolaze prijetnje. Za sada s bespilotnim letjelicama, a kasnije možda i s nečim opasnijim. U nastavku emisije Akrap je rekao da Hamas zlorabi humanitarnu pomoć, puni svoja skladišta i koristi ju kao sredstvo ucjenjivanja i novačenja pojedinaca što je razbjesnilo Ogoreca pa je rekao kako u Gazi nije u pitanju izraelska “vojna operacija”, nego da je to “kaznena ekspedicija”. Ali nešto se Ogorecu treba i priznati što je rekao, a rekao je kako nema uvjeta za priznanje Palestine kao države i to je pojasnio: “Da bi neka struktura mogla biti priznata kao država, mora imati: teritorij, stanovništvo, učinkovitu vlast, sposobnost stupanja u ravnopravne međunarodne odnose. Od svega toga, Palestina ima samo stanovništvo”, te dodao da bi priznanje u ovim okolnostima stvorilo više problema nego rješenja. I s time se svakako trebamo složiti.

“Ruski čovjek”

• A sada o Boži Kovačeviću, bivšem stranačkom drugu Dražena Budiše, koalicijskom partneru Ivice Račana, dvije godine ministru graditeljstva (dijelio s Ivom Bancem kako bi se sujete zadovoljile) i hrvatskom veleposlaniku u Rusiji za vrijeme vladavine hrvatskih „Crvenih Kmera“. Božo Kovačević je bio i ostao ruski čovjek. On zagovara ono što Rusija provodi u politici. Napada Plenkovića što već nije priznao Gazu (čitaj: Palestinu) iako za to nema nikakvih mogućnosti. Kovačević zagovara teroristički Hamas, a Izrael naziva „genocidnim“. Posebno je opasno i krajnje neumjesno od B. Kovačevića izjednačavati Hrvatsku s nacističkom Njemačkom. Naime, Kovačević je, pojašnjavajući na svoj način zašto Njemačka ne želi priznati „Palestinu“ doslovno rekao: “Njemačka osjeća odgovornost zbog postupaka Trećeg Reicha, kada je organiziran holokaust, NDH kao bliska saveznica je isto tako organizirala holokaust”, čime je izrekao ne samo laž, nego i nanio štetu hrvatskoj državi i svim nama Hrvatima. Jer Hrvatska nikada, pa ni tijekom postojanja Nezavisne Države Hrvatske, nije provodila „holokaust“. Holokaust protiv Hrvatske poslije Drugoga svjetskog rata provode svi oni koji nas neargumentirano optužuju za nešto za što nismo krivi. Oni ne će ni spomenuti, a ni priznati da su na čelu vlasti NDH bili ili Židovi ili ljudi povezani sa Židovima. Primjerice, žena Poglavnika Ante Pavelića, Mara, bila je Židovka, a Židovi su bili i u obitelji Slavka Kvaternika uz brojne časnike i političare židovskoga podrijetla.

Kako su Danci sterilizirali Inuite 

• I Danska je kolonijalna država. Razlika između Danske i nekih drugih kolonijalnih država, poput Velike Britanije, Francuske, Španjolske, Nizozemske ili Portugala, sastoji se u tomu što su Danci kroz povijest kolonizirali sjeverne narode, dok su ostali u većini išli prema jugu. Dok su druge kolonijalne države uglavnom riješile svojih kolonija, Danci i dalje imaju kolonije u sjevernom Atlantskom oceanu. Jedna od njih je Grenland. Na njemu živi manje od 60.000 stanovnika. Malo. A ima i razloga zašto je to tako. Glavni razlog je nasilna/prisilna sterilizacija autohtonih grenlandskih Eskima/Inuita u XX. stoljeću. Jesu li Inuite Danci i ubijali kao i svi kolonizatori, ne znam, ali vjerojatno jesu. Posljednjih dana govori se otvoreno da su u XX. stoljeću vlasti iz Kopenhagena planski sterilizirali eskimske žene, pa i djevojčice u najranijoj dobi da ne zatrudne i time su svjesno smanjili prirast domorodačkoga pučanstva.

Nasilna sterilizacija i djevojčica

• Činjenica je da je 1953. Grenland integriran u Kraljevinu Dansku nakon pritiska UN-a na dekolonizaciju. Sedam godina kasnije, 1960., glavni zdravstveni službenik na Grenlandu (landslægen) problematizira povećanje stope nataliteta. Ne doseljenih Danaca, nego domorodaca Eskima. Godine 1964. objavljeno je izvješće G60 o napretku politike za modernizaciju Grenlanda, a ustvari taj „napredak“ značio je da se je „Savjetodavni ekonomist“ jako bio zabrinuo zbog povećanja broja stanovnika, pa je prema izvješću G60 preporučena kampanja kontrole rađanja domorodaca. I počelo se s nasilnom sterilizacijom koja je trajala sve do 1992. godine. Strašno!

Strah od Trumpa doveo do javne isprike

• Sada se postavlja pitanje zašto su odjednom Danci postali savjesni i zašto su baš sada progovorili čelni političari o toj za luteranske Dance jako teškoj temi? Dalekovidni politički analitičari upiru prstom u Donalda Trumpa, koji je u prosincu 2024. ponudio kupnju ili preuzimanje Grenlanda od Danske. Kao rezultat te Trumpove „ponude“ u kolovozu ove godine stigla je službena isprika danske države svim steriliziranim Grenlanđankama, a prije toga danska obavještajna služba potvrdila je nacionalnim medijima da su se američki agenti infiltrirali u Grenland kako bi utjecali na položaj ljudi oko najavljene američke aneksije teritorija. Strah od Amerikanaca pojačan je kod danskih vlasti još od 7. siječnja ove godine, kada je Donald Trump Jr. sletio u Nuuk, što znači da isprika nije iskrena, nego da je ona rezultat američke kampanje.

Američke packe UN-u 

• Prošli tjedan su se Ujedinjeni narodi okupili kako bi obilježili 30. godišnjicu Konferencije žena u Pekingu. Tom prilikom glavni zdravstveni dužnosnik SAD-a Robert F. Kennedy Jr. rekao je u UN-u da SAD ne može prihvatiti jezik koji promiče rodnu ideologiju ili koji promiče međunarodno pravo na pobačaj. SAD je izdao snažnu izjavu protiv rodne ideologije. Mađarska energično je govorila u korist tradicionalne obitelji. Turska je, zajedno s 30 drugih vlada, organizirala povijesni događaj povezan s Općom skupštinom UN-a. Događaj koji su suorganizirali iz C-Fama okupio je stručnjake iz cijelog svijeta kako bi proslavili tradicionalnu obitelj i bilo je spektakularno. Optimistično.

Djevojka s više imena 

• Nakon rasističkih napada na izbornika hrvatske nogometne vrste Zlatka Dalića u problemima se našla jedna od tih napadačica, Vlatka Pokos. I bolje da nije dirala našega Zlatka. Naime, ljudi su otkrili njezine gene i njezine izjave u kojima je govorila u medijima da se drukčije zove. Pravo joj je ime Vladana, a pravo prezime Vuković (https://www.dnevno.hr/magazin/gotovinin-odvjetnik-spustio-vlatki-pokos-kao-nitko-do-sada-pa-znate-li-gdje-je-rodena-3032422/), piše Dnevno. Vlatka priznaje da je promijenila očevo prezime Vuković i uzela majčino prezime Pokos, ali ne priznaje da je bila Vladana, nego da ju je tako od milja samo baba zvala, a da je ona doista – Vlatka! Koje joj je pravo ime, a koje prezime izgleda više ni ona sama ne zna. I uvijek sam se iznenađivao kad bih čuo da ljudi mijenjaju ime ili prezime. To nikad nisam stvarno razumio.

Nina u Leipzig šalje negatore hrvatskoga jezika

• O ministrici kulture Nini Obuljen Kořinek mučno je bilo što govoriti ili pisati. Već na sam pogled na nju i na njezinu politiku nikomu nije lako. Ona je od sitne žene postala čudovište i to neojugoslavensko-globalističko čudovište koje širi negativnu energiju i promiče ljevičarsku ideologiju. U svakom svom nastupu i svakoj svojoj odluci. Zato nije naodmet prisjetiti se događaja otprije osam godina da je naša „Nina nacionale“ na Sajam knjiga u Leipzigu od 23. do 26. ožujka 2017. kao hrvatske predstavljače poslala osvjedočene jugoslavene, komuniste i ljevičare raznih boja, poput Slobodana Šnajdera i Damira Karakaša. Te 2017. u Leipzigu Šnajder i ekipa nastupali su u književnom programu pod nazivom „Ni Istok, ni Zapad – Alkemija Balkana“. I od tada pa naovamo sve nam je gore u kulturi, što je dokaz da se Plenkovićevo „suho zlato“ doslovno pretvorilo u balkansko „suvo zlato“!

Marijan Majstorović